Bijes i zabrinutost u Kremlju: 'Napad na Kerčki most mogao bi biti uvod u nešto ogromno što Putin ne može preživjeti'

Eksplozija je teško oštetila most te je izazvala njegovo djelomično urušavanje. Dužnosnici u Moskvi kažu da je uzrok “bomba”, navodno skrivena u kamionu koji je prevozio umjetno gnojivo s ruske strane prema Krimu. Političari u Kijevu nisu izravno preuzeli odgovornost za napad: neslužbeno su neki dužnosnici ustvrdili da je on djelo ukrajinskih specijalaca, no drugi tvrde da je sve zapravo rezultat unutarnjih podjela u samoj Rusiji i simptom igre prijestolja koja je navodno otpočela na svim razinama, pa i u sigurnosnom aparatu.

Diverzija kao dokaz da se Ukrajince podcjenjuje

Što god ili tko god stajao iza ove diverzije, krhotine mosta i slavlje koje je zbog vatrenih prizora nastupilo među ukrajinskim korisnicima društvenih mreža podsjetnik su da je u Ukrajini sve više ljudi koji su sasvim odlučni u namjeri da Krim ne ostane još dugo vremena pod ruskom kontrolom, sasvim sigurno ne vječno.

Iako Kijev službeno nije preuzeo odgovornost za napad, predsjednik krimske skupštine Vladimir Konstantinov za eksploziju je odmah optužio “ukrajinske vandale koji su napokon uspjeli svoj krvavi trag ostaviti i na Krimskom mostu”.

Ako je ovo uistinu bio ukrajinski napad, onda je pred nama još jedan primjer na kojem je Kijev pokazao da su ga podcjenjivali, ocjenjuje Galeotti. Most je, naime, bio pod višestrukom zaštitom koja je trebala bilo kakvu operaciju ovakvog tipa osujetiti već u samom pokušaju. Pa ipak, zaštita se pokazala propusnom i za jedan tako nesofisticiran napad kao što je postavljanje eksplozivne naprave u kamion.

Tko kritizira FSB, kritizira i samog Putina

S obzirom da je teretnjak bio registriran u južnoj Rusiji, pojavile su se špekulacije da je napad možda djelo nekih protukremaljskih aktivista iz same Rusije. Teško je ocijeniti što bi za ruske sigurnosne službe predstavljalo veću sramotu, a što bi za Putina predstavljalo veću brigu: da su ukrajinski saboteri uspjeli orkestrirati takvu diverziju ili da su antiratne snage u stanju izvesti tako nešto.

Oba scenarija predstavljaju veliki neuspjeh FSB-a, sljednika sovjetskog KGB-a u kojem je i Putin gradio karijeru. Ta je služba u dosadašnjem tijeku rata uglavnom uspijevala izbjeći veće unutarnje potrese iako se ispostavilo da je upravo ona Putinu dostavljala pretjerano ispolirana izvješća koja su sugerirala da Rusi brzo mogu pregaziti Ukrajinu. Krenu li nakon napada na most u javnost izlaziti glasnije kritike na FSB-ov račun, bit će to vrlo značajan trenutak s obzirom da se u Rusiji kritiziranje FSB-a najčešće poistovjećuje s kritiziranjem samog Putina.

Izazov za novog šefa ‘specijalne vojne operacije’

Napad na most predstavlja i veliki izazov novoimenovanom zapovjedniku “specijalne vojne operacije”, iskusnom generalu poznatom po svojoj brutalnosti, Sergeju Surovikinu. On se možda u prvim danima od stupanja na funkciju nadao da će biti u stanju organizirati barem neke lokalne protuofenzive kako bi zaustavio nadiranje ukrajinskih snaga na jugu i istoku države, ali sada mu situacija s mostom znatno otežava situaciju. Iako je u subotu navečer on, prema ruskim tvrdnjama, ponovno pušten u promet, nije realno da je funkcionalan u punom kapacitetu, a dosad je služio kao ključna opskrbna ruta za ruske vojnike na prvim linijama.

To znači da će se Rusi u sljedećem periodu morati više osloniti na opskrbu brodovima i starim cestama te željezničkim prugama uz Azovsko more, a dio njih je u dometu ukrajinske artiljerije koja je u zadnje vrijeme često gađala, primjerice, prugu u Tokmaku na području Zaporoške oblasti. U takvoj situaciji Rusima će biti jako izazovno opskrbljivati svoje trupe koje, zbog načina ratovanja koji uključuje gotovo neprekidno djelovanje artiljerije, zahtijevaju gotovo konstantan priljev nove municije i drugih neophodnih sredstava.

Povrh svega, ogromna većina vojnika koji su podvrgnuti djelomičnoj mobilizaciji još nije upućena na ratište što znači da, ako ih Moskva želi poslati u Herson ili na Krim, morat će tamo ići obilaznim i puno opasnijim pravcima.

Gorko Putinovo rođendansko slavlje

Putin je u petak proslavio 70. rođendan. Bjeloruski predsjednik Aleksander Lukašenko poklonio mu je traktor, a predsjednik Tadžikistana Emomali Rahmon poslao mu je piramidu od lubenica. Veselje slavljenika samo dan kasnije pretvorilo se u krizno upravljanje uslijed situacije koja je za njega osobno teško poniženje.

Kerčki most bio je simbol ponovnog ujedinjenja Krima s Rusijom. Možda nije u potpunosti uništen, ali Putin je svoj lik i djelo u tolikoj mjeri vezao uz tu građevinu da je i njegovo djelomično razaranje imalo devastirajući učinak ne samo na ruski nacionalni, nego i na Putinov osobni ponos.

Društvene su mreže preplavljene posprdnim memeovima, čak u većoj mjeri nego nakon potapanja ‘Moskve’, zapovjednog broda ruske Crnomorske flote. Istovremeno, sa samog Krima su odmah počele stizati snimke dugih redova u trgovinama koji su se formirali zbog straha od nestašica. Ti redovi su možda i najbolniji znak da lokalno stanovništvo, unatoč uvjeravanjima da nikakvih nestašica neće biti, ima slabašno povjerenje u Putina kao zaštitnika.

U Kremlju umanjuju značaj diverzije

Dosadašnja službena reakcija iz Moskve je bila pokušaj umanjivanja značaja napada na most. Dužnosnici uporno govore da je konstrukcija tek oštećena, da će promet brzo biti pušten, da postoje alternative, da su popravci već započeli.

Neslužbeno, u Moskvi je zavladao bijes, a vrlo vjerojatno i velika zabrinutost zbog činjenice da su Ukrajinci uspjeli izvesti takav napad na Krimu, a još donedavno se činilo da su preslabi za takvo što. Ono što valja imati na umu je da ogromna većina Rusa, neovisno o tome podržavaju li Putina ili ne, poluotok doista smatra dijelom Rusije i daleko im je više prirastao srcima od bilo kojih novoanektiranih ukrajinskih teritorija. Njegov eventualni gubitak uništio bi Putinove nade da će u povijesti ostati upamćen kao veliki državotvorni lider, a mogao bi biti i okidač za njegov pad s vlasti.

Izgubiti most sramota, a Krim nezamislivo

U Kijevu sada očito vjeruju da je Krim doista nešto na što mogu računati u svojim daljnjim napredovanjima. Napad na most možda je tek njihov prvi korak prema pokušaju oslobađanja poluotoka, ali možda je i još jedna strateška obmana ne bi li navukli Ruse na veliko pregrupiranje vojnika kako bi prorijedili svoje redove na drugim, za Ukrajince trenutno prioritetnijim bojišnicama.

Što god da bili motivi Ukrajinaca, ulozi su se napadom na Kerčki most povisili i to baš u trenutku kada je Zapad ionako bio zabrinut zbog najnovijih Putinovih prijetnji nuklearnim oružjem i tvrdnje da “ne blefira”. Strahuje se da bi ozbiljna prijetnja Krimu Putinu mogla predstavljati izazov s kojim se može suočiti isključivo novom eskalacijom. Izgubiti most je sramota, ali izgubiti cijeli Krim bilo bi nezamislivo.