Bivši urednik u izdavačkoj kući, rezignirano: 'Kako učitelji biraju udžbenike? Pa, rijetko ih zapravo zanima kakvi su'
Razgovori s učiteljima su ga, kaže, silno demotivirali
Svaki drugi učitelj povijesti u hrvatskim školama očekuje da mu nakladnik, čiji je udžbenik odabrao za svoju nastavu, da i gotove računalne prezentacije za izvođenje svih nastavnih sati. Preko 80 posto učitelja povijesti želi i da im nakladnik priredi materijale za rad s učenicima s teškoćama, a gotovo svaki drugi očekuje i detaljnu pripremu ili prijedlog aktivnosti za svaki svoj nastavni sat.
Ovo su podaci iz ankete koju je za stručni časopis Poučavanje povijesti proveo profesor povijesti Miljenko Hajdarović, poznat i kao jedan od autora kurikuluma povijesti iz Cjelovite kurikularne reforme. Hajdarović je, kako navodi u stručnom članku, i bivši urednik u jednoj izdavačkoj kući. Podaci do kojih je došao na, doduše, užem uzorku isključivo učitelja povijesti, potvrđuju obimnu temu o kojoj je početkom studenog pisao Telegram.
Tada smo problematizirali raznovrsne dodatne materijale koje učitelji, uz odabrane udžbenike po kojima će predavati, traže – i dobivaju – od izdavačkih kuća koje tiskaju udžbenike. Najproblematičniji su gotovi ispiti znanja koje učitelji koriste u svojim razredima, a koje je – kako smo otkrili – moguće kupiti “na crno” preko internetskih oglasnika. Hajdarovićeva anketa daje prve brojke koje potvrđuju učiteljske zahtjeve prema nakladnicima kod odabira udžbenika.
Gotove prezentacije za sat
U članku u kojem je analizirao stanje poučavanja povijesti u Hrvatskoj, ovaj čakovečki profesor povijesti proveo je online anketu među učiteljima povijesti. Tijekom veljače i ožujka 2021. sudjelovalo je 280 ispitanika, a tijekom rujna i listopada 2022. njih 188. Kako su se ankete dijelile preko društvenih mreža i e-poštom, Hajdarović ističe da uzorak nije reprezentativan, no i da su “rezultati indikativni za stavove i mišljenja hrvatskih učitelja i nastavnika povijesti”.
Ispitujući učiteljske zahtjeve prema nakladnicima čije udžbenike biraju za poučavanje na svojoj nastavi, Hajdarović je došao do zanimljivih uvida. Većina ispitanika (56,8 posto) ističe kako im nije važno da im izdavač osigura računalne prezentacije za svaki nastavni sat. “No, pogledamo li tu brojku malo realnije, izgleda da svaki drugi učitelj povijesti zapravo od izdavača očekuje računalne prezentacije”, piše Hajdarović.
Očekivanja od nakladnika
Njih 80,4 posto smatra važnim da im izdavač osigura materijale za učenike s teškoćama pri učenju, a njih 73,8 posto želi od nakladnika i materijale za rad s darovitim učenicima. “Premda je 57,9 posto ispitanika odabralo da im nije važno da im izdavač osigura pripremu za svaki sat, ipak ispada da praktički svaki drugi učitelj povijesti to očekuje”, naglašava.
Dodaje i da gotovo dvije trećine učitelja povijesti očekuje i gotov godišnji izvedbeni kurikulum. Riječ je, inače, o dokumentu koji svaki učitelj mora izraditi i predati u školi početkom listopada. U njemu mora naznačiti kako će u tjednima i mjesecima nastavne godine prolaziti s učenicima kroz gradivo. Na tragu dobivenih podataka, Hajdarović tvrdi kako problematiku ovih raznovrsnih materijala treba raspraviti i dodatno istražiti.
Zamjerke učitelja iz prakse
Moguće je, nastavlja, razumjeti potrebu učitelja da imaju primjer kako bi trebali izgledati materijali za učenike s teškoćama, međutim “edukacijski rehabilitatori se groze upotrebe unificiranih materijala”. Prisnažuje kako svaki učenik s teškoćama “ima određeni set poteškoća i korištenje univerzalnih materijala mu zapravo ne pomaže”.
Hajdarović u svom članku daje i zanimljiv uvid u učiteljski odabir udžbenika, s obzirom na to da je nekoć radio kao urednik u jednoj izdavačkoj kući koja tiska školske udžbenike. Ističe kako učitelji tijekom odabira udžbenika vrlo malo pitaju nešto konkretno o samom udžbeniku.
“Uglavnom su se razgovori vodili oko toga što im sve od materijala izdavač može ponuditi uz redovno negodovanje ako drugi izdavač ima više materijala. Primjerice, velika je zamjerka imati pripremu po temi, a ne za svaki sat. Tu je nedavno novinarka Dora Kršul dosta toga pojasnila u članku u Telegramu”, referira se Hajdarović na Telegramove tekstove o ovoj problematičnoj učiteljsko-nakladničkoj praksi.
Bez konkretnih odgovora
Zaključuje kako su ga takvi razgovori s učiteljima oko dodatnih materijala silno demotivirali. “Naravno, ne mogu na tim primjerima suditi o cijeloj stručnoj zajednici, no taj dio kolega zna biti glasan i tako oblikovati javno mišljenje”, zaključuje Hajdarović. Podsjetimo, ove upitne dodatne materijale za korištenje u nastavi odobrava Agencija za odgoj i obrazovanje.
Na naše upite o problematičnosti takvih materijala, pogotovo gotovih ispita znanja koji su procurili na internetske oglasnike, iz Agencije su nam poručili kako će materijale i dalje odobravati kao i dosad. Postoji i neslaganje između Agencije i resornog Ministarstva oko tumačenja nadležnog Zakona o udžbenicima. Kako je u pripremi novi Zakon, eksplicitno smo pitali Ministarstvo hoće li i dalje u školama moći biti u upotrebi nakladnički gotovi ispiti znanja. Egzaktan odgovor nismo dobili.