Crkva spašava Vladu od novog debakla: za obnovu od potresa povukli 434 milijuna, zdravstvo samo 5,3 milijuna

Crkva spašava Vladu?

Katedrala i Nadbiskupski dvor dio su podugačkog popisa sakralnih objekata za čiju obnovu država može iskoristiti europska sredstva. U sklopu zaštite kulturne baštine, kroz Ministarstvo kulture, Crkva je ugovorila više od 50 projekata, ukupne vrijednosti gotovo 1,2 milijarde kuna.

U siječnju ove godine mediji su stoga pisali kako je Katolička crkva najveći dobitnik novca iz Fonda solidarnosti. Danas, osam mjeseci prije isteka produženog roka za korištenje EU sredstava, čini se da bi upravo crkva mogla biti ta koja će spasiti Vladu od novog debakla s Fondom solidarnosti.

Precizno Ministarstvo

Prema podacima što smo ih dobili iz Ministarstva kulture i medija, za 55 projekata čija se obnova financira iz europskog fonda – a uglavnom je riječ o objektima Katoličke crkve, uz nekoliko projekata drugih vjerskih zajednica – do kraja rujna isplaćeno je 434 milijuna kuna. Radi se, dakle, o trećini ugovorenih sredstava za sakralnu baštinu koja je dio zaštićene kulturne baštine i stoga se financira EU novcem.

To su projekti na području Zagreba i šire okolice koji su stradali u ožujku 2020., poput već spomenute obnove katedrale, ali i niza drugih poznatijih i manje poznatih crkava, kapela, samostana, župnih dvorova. Iz resora ministrice Nine Obuljen Koržinek, koji je provedbeno tijelo za kulturnu baštinu, dostavili su nam vrlo precizne podatke, doslovno u lipu.

Slika ‘nije realna’

S druge strane, iz resora ministra Vilija Beroša nismo dobili detaljne podatke o isplatama iz Fonda solidarnosti po pojedinim projektima čija se obnova financira europskim novcem. Kako je poznato, EU sredstvima planira se pokriti troškove za popravke i djelomičnu obnovu infrastrukture u području zdravstva, poput bolnica i domova zdravlja.

Za razliku od Ministarstva kulture, u Ministarstvu zdravstva objašnjavaju da obnova traje, pa se iznosi isplaćenih sredstava svakodnevno mijenjaju „i nisu realan odraz pokrenutih aktivnosti i realiziranih radova u pojedinim ustanovama“. Nositelji projekata su zdravstvene ustanove, napominju, pa one raspolažu ažuriranim podacima o utrošenim sredstvima.

Međutim, ministarstva, koja su provedbena tijela, dvaput mjesečno izvještavaju Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koje je koordinator, o statusu projekata. Zato smo za detalje i pitali ministarstva, a ne direktno korisnike – i iz resora ministrice Obuljen Koržinek dobili detaljne podatke o dosadašnjim isplatama.

Problemi u zdravstvu

Zdravstvo je, doduše, od samog starta imalo problema s tempom trošenja europskog novca. U siječnju ove godine, kada je postalo jasno da će Hrvatska trebati produženje roka za EU sredstva, u Vladi su već računali da u zdravstvu neće uspjeti potrošiti onoliko koliko je bilo planirano. Pravdali su se, među ostalim, da u situaciji pandemije nije jednostavno isprazniti bolnice i preseliti ih na drugu lokaciju.

U svibnju je objavljeno da je u području zdravstva stiglo zahtjeva za isplatu od samo 5,5 milijuna kuna, dok je odobreno bilo vrlo skromnih 1,9 milijuna kuna. Prije desetak dana, pak, Jutarnji list je izvijestio da je Ministarstvo zdravstva, kao provedbeno tijelo, do kraja rujna zatražilo 14,5 milijuna kuna, dok je u tom trenutku isplaćeno bilo svega 5,3 milijuna kuna.

Pet naprema 434

Čak i ako su bolnice i druge ustanove u međuvremenu uspjele potrošiti više sredstava – kako to sugeriraju, ali ne preciziraju iz Ministarstva zdravstva – sasvim je jasno da je iznos neusporedivo skromniji u odnosu na crkve i druge sakralne objekte za koje je, ponovimo, dosad iz Fonda solidarnosti isplaćeno 434 milijuna kuna.

Crkveni objekti, kako se ranije tumačilo, brži su u korištenju europskog novca jer je za neke već postojala dokumentacija, radove mogu ugovarati po jednostavnijim pravilima jer nisu obveznici klasične javne nabave – pa ih, primjerice, ne koče dugotrajne žalbe – a u samom startu su neki od njih angažirali stručne konzultante koji su odradili cijeli proces. I crkve je, naravno, jednostavnije iseliti i premjestiti njihovu djelatnost na drugu lokaciju, nego bolnice.

Reorganizacija bolnica

Iz resora ministra Beroša ističu, pak, da su zdravstvene ustanove „mobilizirale sve moguće ljudske i logističke resurse kako bi realizirale obnovu bolničkih ustanova u okvirima Fonda solidarnosti EU“, a da istovremeno mogu pružati zdravstvenu skrb pacijentima. Zato je još početkom rujna reorganiziran rad u zagrebačkim bolnicama.

Ujedno, očekuju da će najveće povlačenje sredstava biti u narednim mjesecima jer prošla iskustva s EU projektima, tvrde, pokazuju da su posljednji kvartali isporuke ključni pa smatraju da će tako biti i s Fondom solidarnosti.

(Ne)utemeljeni optimizam

“Stoga u ovoj fazi, odobreni zahtjevi za nadoknadu sredstava ne odražavaju širu sliku napretka obnove već je ključno praćenje tijeka procedure i vremenskih rokova u svakoj pojedinoj etapi, o čemu nas ravnatelji, kao nositelji projekta obnove bolnica, kontinuirano izvještavaju”, objašnjavaju iz Ministarstva zdravstva.

Njihov je optimizam očekivan, ali je ipak pitanje do koje je mjere utemeljen. Do isteka novog roka za trošenje EU novca dijeli nas tek nekoliko mjeseci. Već sad se stoga može pretpostaviti da će javne i državne institucije morati naći (i) drugi izvor financiranja, a europske milijarde, barem jednim dijelom, spasiti katedrala, crkve i samostani.