Akademiji se ekspresno vratio bumerang i to cijelim nizom komentara (bivših) studenata o manjkavoj edukaciji koju su na Akademiji dobili o autorskom pravu i intelektualnom vlasništvu. “Nadam se da će ovaj primjer ukazati na kroničan nedostatak edukacije o umjetnosti i autorskim pravima”, stoji u jednom od komentara. I dok se jednim dijelom studenti žale na manjkavu edukaciju, s druge strane tu je i cijeli društveni kontekst. Naime, ishod oko kovanice nije mogao biti drukčiji u zemlji u kojoj se ohrabruje, potiče i honorira muljatore, prevarante i plagijatore.
Demontaža etike
U najširoj mogućoj priči, vladajuća većina Andreja Plenkovića već nekoliko godina ne potiče aktivaciju i imenovanje saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, krovnog nacionalnog tijela zaduženog za akademsku etiku. To uopće ne čudi, nakon epizode u kojoj je saziv Odbora na čelu s akademikom Vlatkom Silobrčićem ozbiljno u razmatranje uzeo slavnu “omašku” iz jednog od radova tadašnjeg HDZ-ovog ministra obrazovanja Pave Barišića.
Priča je svima dobro poznata; Odbor je demontiran, a o akademskom (ne)poštenju ministra – bez presedana – odlučivala je saborska većina. Za još jedan presedan, koji pokazuje da baš sve može proći u hrvatskoj akademskoj zajednici, pobrinulo se Sveučilište u Osijeku odlukom da se doktorat Vice Mihanovića, prepun neprispodobivih manjkavosti, može samo malo ispraviti. Cijelo je jedno sveučilište bačeno pod autobus samo zato da se pokaže kako sve može proći u novosklopljenoj etici neetične hrvatske akademske zajednice u službi HDZ-a.
Nikakvi izgledi
Da problemi nisu povezani isključivo s pojedincima, pokazuje fenomenalan slučaj s početka 2018. godine. Hrvatski studiji (HS), godinama problematično visoko učilište s istoka Zagreba, prepisali su dijelove svoje znanstvene strategije od zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i s portala katoličkih teologa. Sve to u trenutku kada im je sudbina visila o koncu; strategija koju su (pre)pisali, HS-u je bila jedan od ključnih dokumenata koji su trebali priložiti u kompleksnom postupku kako bi u konačnici postali fakultet.
O tome je tada izvještavao portal srednja.hr, a u epilogu je čovjek koji je potpisao prepisani dokument, redom: osudio plagiranje, objasnio da se dogodila greška u brzini i Senatu Sveučilišta u Zagrebu obećao da će se greška ispraviti. I prošlo je, naravno. Hrvatski studiji u finalu su postali fakultet. Sve može proći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U slučaju sa suprotnog pola, u Hrvatskoj imamo još uvijek aktualnu situaciju u kojoj ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek više od 10 godina uporno dokazuje da su je plagirali. Bez obzira na inicijalno mišljenje etičkog povjerenstva sveučilišta iz 2015. o “nesumnjivom plagijatu”, Obuljen Koržinek još je nekoliko narednih godina provela na sudu dokazujući grubo prepisivanje i tek se sada, možda, nazire epilog. Što će reći, ako se aktualna ministrica toliko muči s finalnim dokazom da su je višestruko plagirali, običnom puku izgledi su nikakvi u takvim situacijama.
Sve može proći
U konačnici, spustimo priču s visina institucija ili politički istaknutih pojedinaca na ono što sve nas okružuje. Prepisivanje u školi ili na faksu koje, eventualno, prođe uz oduzimanje testa; otvoreno hvaljenje uspješnim prepisivanjem; prodaja seminarskih i diplomskih radova po Facebook grupama i veselim Instagram profilima; preprodaja domskih soba; stav klinaca da su plave kuverte i dalje nužne za upis na faks bez obzira na državnu maturu; otkriće da se bodovi na maturi poklanjaju; besmisleni doktorati u kojima može pisati štogod i svejedno donijeti titulu i sve njene beneficije.
U zemlji u kojoj je HDZ prilagodio akademsku svojoj stranačkoj – savitljivoj i prilagodljivoj – etici, sve postaje lako dohvatljivo. Doktorati, dobre ocjene, upisi na fakultete, pozitivne ocjene reakreditacije visokih učilišta, nagrade za kreativna i originalna rješenja hrvatskih eurokovanica. Bez puno truda, ovdje sve može proći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čudimo se dečku koji je ukrao fotku? Zemlju nam vodi HDZ koji ohrabruje, potiče i honorira plagijatore i muljatore
Ishod s nesretnom eurokovanicom nije mogao biti drukčiji u društvu koje ohrabruje, potiče i honorira muljatore, prevarante i plagijatore
U zemlji u kojoj je HDZ prilagodio akademsku svojoj stranačkoj - savitljivoj i prilagodljivoj - etici, sve postaje lako dohvatljivo. Doktorati, dobre ocjene, upisi na fakultete, pozitivne ocjene reakreditacije visokih učilišta, nagrade za kreativna i originalna rješenja hrvatskih eurokovanica. Bez puno truda, ovdje sve može proći.
Neslavno proslavljeni autor najuspješnijeg dizajna kune na natječaju HNB-a, prije dvije je godine stekao titulu magistra primijenjenih umjetnosti. Nakon što je tijekom vikenda internet otkrio da je riječ o pokradenoj fotografiji kune, od mladog magistra Stjepana Pranjkovića jučer se javno ogradio njegov faks. Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci na Facebooku je, u dvije rečenice, hladno odrezala: imamo nulti prag tolerancije na bilo koji oblik plagiranja i ograđujemo se od bilo koga povezanog s Akademijom tko ne poštuje tuđi autorski rad.
Akademiji se ekspresno vratio bumerang i to cijelim nizom komentara (bivših) studenata o manjkavoj edukaciji koju su na Akademiji dobili o autorskom pravu i intelektualnom vlasništvu. “Nadam se da će ovaj primjer ukazati na kroničan nedostatak edukacije o umjetnosti i autorskim pravima”, stoji u jednom od komentara. I dok se jednim dijelom studenti žale na manjkavu edukaciju, s druge strane tu je i cijeli društveni kontekst. Naime, ishod oko kovanice nije mogao biti drukčiji u zemlji u kojoj se ohrabruje, potiče i honorira muljatore, prevarante i plagijatore.
Demontaža etike
U najširoj mogućoj priči, vladajuća većina Andreja Plenkovića već nekoliko godina ne potiče aktivaciju i imenovanje saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, krovnog nacionalnog tijela zaduženog za akademsku etiku. To uopće ne čudi, nakon epizode u kojoj je saziv Odbora na čelu s akademikom Vlatkom Silobrčićem ozbiljno u razmatranje uzeo slavnu “omašku” iz jednog od radova tadašnjeg HDZ-ovog ministra obrazovanja Pave Barišića.
Priča je svima dobro poznata; Odbor je demontiran, a o akademskom (ne)poštenju ministra – bez presedana – odlučivala je saborska većina. Za još jedan presedan, koji pokazuje da baš sve može proći u hrvatskoj akademskoj zajednici, pobrinulo se Sveučilište u Osijeku odlukom da se doktorat Vice Mihanovića, prepun neprispodobivih manjkavosti, može samo malo ispraviti. Cijelo je jedno sveučilište bačeno pod autobus samo zato da se pokaže kako sve može proći u novosklopljenoj etici neetične hrvatske akademske zajednice u službi HDZ-a.
Nikakvi izgledi
Da problemi nisu povezani isključivo s pojedincima, pokazuje fenomenalan slučaj s početka 2018. godine. Hrvatski studiji (HS), godinama problematično visoko učilište s istoka Zagreba, prepisali su dijelove svoje znanstvene strategije od zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i s portala katoličkih teologa. Sve to u trenutku kada im je sudbina visila o koncu; strategija koju su (pre)pisali, HS-u je bila jedan od ključnih dokumenata koji su trebali priložiti u kompleksnom postupku kako bi u konačnici postali fakultet.
O tome je tada izvještavao portal srednja.hr, a u epilogu je čovjek koji je potpisao prepisani dokument, redom: osudio plagiranje, objasnio da se dogodila greška u brzini i Senatu Sveučilišta u Zagrebu obećao da će se greška ispraviti. I prošlo je, naravno. Hrvatski studiji u finalu su postali fakultet. Sve može proći.
U slučaju sa suprotnog pola, u Hrvatskoj imamo još uvijek aktualnu situaciju u kojoj ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek više od 10 godina uporno dokazuje da su je plagirali. Bez obzira na inicijalno mišljenje etičkog povjerenstva sveučilišta iz 2015. o “nesumnjivom plagijatu”, Obuljen Koržinek još je nekoliko narednih godina provela na sudu dokazujući grubo prepisivanje i tek se sada, možda, nazire epilog. Što će reći, ako se aktualna ministrica toliko muči s finalnim dokazom da su je višestruko plagirali, običnom puku izgledi su nikakvi u takvim situacijama.
Sve može proći
U konačnici, spustimo priču s visina institucija ili politički istaknutih pojedinaca na ono što sve nas okružuje. Prepisivanje u školi ili na faksu koje, eventualno, prođe uz oduzimanje testa; otvoreno hvaljenje uspješnim prepisivanjem; prodaja seminarskih i diplomskih radova po Facebook grupama i veselim Instagram profilima; preprodaja domskih soba; stav klinaca da su plave kuverte i dalje nužne za upis na faks bez obzira na državnu maturu; otkriće da se bodovi na maturi poklanjaju; besmisleni doktorati u kojima može pisati štogod i svejedno donijeti titulu i sve njene beneficije.
U zemlji u kojoj je HDZ prilagodio akademsku svojoj stranačkoj – savitljivoj i prilagodljivoj – etici, sve postaje lako dohvatljivo. Doktorati, dobre ocjene, upisi na fakultete, pozitivne ocjene reakreditacije visokih učilišta, nagrade za kreativna i originalna rješenja hrvatskih eurokovanica. Bez puno truda, ovdje sve može proći.