Alumnijima i studentima fakulteta otvoreno se ispričava i najavljuje da doktorski studij Management više neće upisivati nove studente. To za jedan studij, jasno, znači gašenje. S njime razgovaramo i o perspektivi fakulteta na stanovništvom opustošenom istoku Hrvatske i novim studijskim programima kojima žele privući studente. Krećemo, međutim, od percepcije institucije kojoj je na čelu.

TELEGRAM: Kad sam kolegama rekla da ću vas intervjuirati, u šali su mi dobacili da im sredim svakome po doktorat vašeg faksa. Kako se takva percepcija dogodila instituciji koju vodite?

CRNKOVIĆ: Nažalost, dogodio se slučaj koji je u fokus stavio cijeli fakultet i pokrenuo pitanje opravdanosti stečenih titula ostalih kandidata koji su upisali doktorski studij Management. Naravno da ih je većina upisala taj studij s namjerom stjecanja određenih znanja. Ne treba i nije fer podcjenjivati ih tvrdnjom da su lako došli do doktorata.

Uložili su puno rada i truda da bi stekli svoje doktorske titule; polagali su ispite, pisali i objavljivali znanstvene radove, napisali su svoje disertacije koje su prošle svu proceduru. Ja kao dekan ne mogu dozvoliti da sve njih stavljamo u isti koš s jednim slučajem koji se pojavio i kojim je svim doktorskim kandidatima nanesena reputacijska šteta.

TELEGRAM: Međutim, vaš je fakultet neminovno postao opće mjesto memova i popularnih satiričnih stranica nakon slučaja Mihanović. Koja je onda vaša poruka alumnijima i aktualnim studentima koji također sve te memove svakodnevno gledaju?

CRNKOVIĆ: Poruka je vrlo jasna. Kao dekanu institucije, žao mi je što je cijeli fakultet došao u negativan kontekst, u situaciju u kojoj je svim našim alumnijima i svim našim aktualnim studentima načinjena ozbiljna reputacijska šteta. Njihova reputacija utječe na našu reputaciju, naša reputacija utječe na njihovu.

Žao mi je zbog svih njih koji su pošteno, svojim trudom i radom stekli svoje titule na preddiplomskom, diplomskom studiju, na starom sveučilišnom studiju, na doktorskom studiju. Svima njima se, kao dekan institucije, ispričavam. Nama je prije svega stalo do toga da se taj cijeli slučaj raščisti te da dokažemo da se ne radi o praksi, već o iznimci. Na nama je, također, da vodimo računa da se to nikada više ne ponovi.

TELEGRAM: Sada imate dosta nezgodan zadatak napraviti taj famozni ispravak spornih dijelova disertacije Vice Mihanovića. Jeste li to napravili i kako?

CRNKOVIĆ: Svi se fokusiraju na taj navodni ispravak, ali ishod cijelog postupka provjere tog doktorata je mogao biti odluka ili o oduzimanju ili o neoduzimanju doktorata. Povjerenstvo je donijelo odluku, iza koje stoji, da se doktorat ne treba oduzeti, ali su u izvješću ustvrdili da doktorat ima određenih nedostataka, nelogičnosti, nesuvislih rečenica koje, po njihovom, treba ispraviti.

Ekonomski fakultet je dobio zadatak ne da ispravi doktorat kao što se to po medijima govori, nego da otisne jedan dodatak u kojem će biti navedene ispravke dijelova toga teksta. Potpuno je jasno i nije sporno da se jednom obranjeni doktorat ne može ispravljati, međutim, ovdje se ne radi o ispravku doktorata.

TELEGRAM: Ali, jeste li vi za to što morate učiniti dosad čuli u akademskom svijetu?

CRNKOVIĆ: Praksu ispravka dosad nismo radili pa tako nije propisana procedura, međutim ponavljam, ne traži se ispravak doktorata. On je takav kakav jest, javno je objavljen i njega se ne može promijeniti.

TELEGRAM: OK, otisnut ćete taj dokument i umetnuti ga u disertaciju. Međutim, ona je otisnuta u sedam primjeraka koji se nalaze u knjižnicama diljem zemlje. Jedan je primjerak i kod samog doktoranda Mihanovića. Hoćete li morati čovjeku pokucati na vrata i u njegov primjerak disertacije ubaciti ispravak?

CRNKOVIĆ: Mi ne odgovaramo za njegov primjerak, mi odgovaramo za one primjerke koji su javno objavljeni. Definirat ćemo tko i u kojem roku treba napraviti te ispravke. Nakon što budu izrađeni, javno ćemo ih objaviti i bit će dostupni javnosti. Ponovit ću, disertacija se neće razvezivati niti na bilo koji način mijenjati, već će se jedan dokument priložiti disertaciji.

 

TELEGRAM: Posve je jasno da ste u nelagodnoj poziciji s obzirom na taj, dosad neviđeni ispravak. Odluku da to morate napraviti donio je Senat Sveučilišta u Osijeku. Međutim, i vi ste na Senatu za tu odluku glasali. Zašto?

CRNKOVIĆ: Ja sam jedan od 25-26 članova Senata. Senat je predložio peteročlano povjerenstvo za procjenu doktorata, tih pet ljudi imalo je zadatak proučiti doktorsku disertaciju i na sebe su preuzeli mišljenje i odgovornost da disertaciju ne treba oduzeti. Dakle, moj posao kao dekana nije da provjeravam njih. Bilo bi apsurdno i kad bi dekan svaku disertaciju osobno provjeravao i pregledavao. Povjerenstvo smatra da disertaciju ne treba oduzeti, ja tu nemam što više dodati.

TELEGRAM: Ali ta je odluka bila stavljena Senatu na glasanje, da je prihvati ili ne.

CRNKOVIĆ: Povjerenstvo je na sebe preuzelo odgovornost, predložili su da se doktorat ne treba oduzeti, dakle, ja nemam drugog izbora nego da tu odluku prihvatim.

TELEGRAM: Kako nije bilo drugog izbora? Dvoje vaših kolega iz Senata su o toj odluci glasali suzdržano.

CRNKOVIĆ: Kao što sam rekao, peteročlano povjerenstvo je donijelo izvješće, ono je takvo kakvo je, nemam razloga sumnjati u to.

TELEGRAM: Iako vam je donijelo dosta problema?

CRNKOVIĆ: O tome bismo mogli pričati off the record.

TELEGRAM: Finalni produkt tog povjerenstva jest mišljenje o kojem javnost razglaba već mjesec i pol. Međutim, dugo se čekalo uopće na sastavljanje tog povjerenstva. Zašto?

CRNKOVIĆ: Pri prvoj pojavi sumnje u nepravilnosti doktorske disertacije gospodina Mihanovića, osobno sam predložio Fakultetskom vijeću pokretanje procedure za provjeru vjerodostojnosti te disertacije. Prvi članak na Indexu objavljen je 12. ožujka i mi smo na prvom sljedećem Vijeću to pokrenuli. Cjelokupni proces provjere doktorske disertacije bio je u nadležnosti Sveučilišta, odnosno Senata. Sveučilište je imenovalo peteročlano povjerenstvo koje je donijelo mišljenje u kojem su ustvrdili da doktorat ne treba oduzeti. Ono što ste vi u medijima pratili, pratili smo i mi, bilo je odustajanja dijela članova koji su bili u povjerenstvu i imenovani su novi.

TELEGRAM: Bilo je odustajanja, no je li bilo i odbijanja imenovanja u povjerenstvo od strane ljudi koje se molilo da uđu u povjerenstvo?

CRNKOVIĆ: Ja nisam u toj priči sudjelovao pa ne mogu reći iz prve ruke, ali sam neformalno čuo da je da je bilo i odbijanja.

TELEGRAM: Sporno je i povjerenstvo za obranu Mihanovićeve disertacije. Na čelu je bio Joško Dvornik, Mihanovićev kolega u Lučkoj upravi Split. Tu je i slučaj obrane doktorata Luke Burilovića, kojemu je u povjerenstvu bio zagrebački prorektor Tonći Lazibat. Njega je, pak, Burilović kao šef Sveučilišnog savjeta trebao nadzirati. Kako se vašoj instituciji događaju, nazvat ću ih tako, omaške pa u povjerenstva dospijevaju ljudi u očiglednom sukobu interesa zbog odnosa s doktorandom? Provjeravate li ovakve relacije prije imenovanja povjerenstava?

CRNKOVIĆ: Otvorili ste zanimljivo pitanje. Pitali ste za gospodina Dvornika. Ne mogu reći za konkretan slučaj jer nisam bio dekan kada je gospodin Dvornik imenovan, međutim ako je istina ono što sam saznao iz medija i vaših tekstova, da su oni poslovno povezani, mislim da je to jedan propust bivšeg vodstva doktorskog studija koji se nije smio dogoditi. I zbog te činjenice, krenuli smo u izradu novog pravilnika poslijediplomskog studija u kojem bismo dodatno propisali tko i pod kojim uvjetima može biti član povjerenstva.

Mora imati određeno znanstveno zvanje, mora udovoljavati području iz kojeg je disertacija i, naravno, trebalo bi izbjeći situacije u kojima su doktorski kandidat i član povjerenstva povezani poslovno, privatno ili rodbinski. Na kraju krajeva, svaki taj član povjerenstva je i osoba sa svojim akademskim integritetom i, kao takva, odgovara za svoje postupke.

TELEGRAM: U slučaju doktorata gospodina Mihanovića svi redom su zakazali, svi članovi povjerenstva za obranu disertacije i mentorica. Spominjete odgovornost za postupke; tko će odgovarati?

CRNKOVIĆ: Za čitatelje koji nisu iz sustava znanosti i visokog obrazovanja, važno je da shvate proceduru izrade doktorske disertacije. S kandidatom radi mentor, blisko surađuju tijekom izrade disertacije, mentor iznova iščitava disertaciju u fazama izrade. Po meni, mentorica u ovom slučaju nije smjela dozvoliti da disertacija koja ima takve nedostatke uopće dođe u fazu obrane.

Nakon što mentor odobri disertaciju, na scenu stupa povjerenstvo koje provjerava i ocjenjuje i rad mentora i rad kandidata. To je povjerenstvo u jednakoj mjeri odgovorno kao mentorica, što nisu primijetili propuste i što nisu vratili disertaciju prije obrane na doradu. Smatram da je tu ključna odgovornost. Da su oni odradili posao kako treba, mi danas ne bismo vodili ovaj razgovor.

Ono što možemo poduzeti i što smo već poduzeli, pokrenuli smo stegovni postupak protiv mentorice zbog nesavjesnog obavljanja posla, kako sam rekao, zato što je dozvolila da takva disertacija dođe do obrane. Postupak je u tijeku, ja sam jedna strana, a kolegica mentorica kao zaposlenik stegovno odgovara. Stegovno povjerenstvo na fakultetu će donijeti odluku i ja ću je kao dekan prihvatiti kakva god ona bude.

TELEGRAM: Koje mogu biti konkretne reperkusije za mentoricu, profesoricu Ivanu Barković Bojanić?

CRNKOVIĆ: Dvije su moguće, jedna je da stegovno povjerenstvo oslobodi kolegicu, a druga je da kaže da je kolegica odgovorna. U tom su slučaju moguće dvije opcije, otkaz ugovora o radu ili upozorenje pred otkaz ugovora o radu. Mimo stegovnog postupka, mi ćemo kolegicu na Fakultetskom vijeću razriješiti svih mentorstava, osim jednoga koje je u finalnoj fazi. Uprava fakulteta smatra da osoba koja ima takav teret ne može više mentorirati doktorske disertacije.

TELEGRAM: Što će biti s članovima povjerenstva za obranu, spomenutim Joškom Dvornikom s Pomorskog fakulteta u Splitu i profesorima Mane Medićem i Željkom Turkaljem s vašeg fakulteta?

CRNKOVIĆ: Kolega Dvornik nije zaposlenik naše institucije i ne možemo nikakav postupak provesti protiv njega.

TELEGRAM: Možete li obavijestiti njegovu matičnu instituciju da je bio na čelu povjerenstva koje je dopustilo obranu takvoga rada?

CRNKOVIĆ: Možemo, to ćemo napraviti, ali nisam siguran mogu li oni nešto učiniti. Eventualno stegovno djelo u ovom slučaju nije napravio kod njih. Što se tiče druga dva člana, oni su u mirovini i prema njima ne možemo poduzeti ništa. Oni svoju moralnu odgovornost nose, njihove su karijere završene i sada su dobile ovaj teret koji su dobile, mislim da im je to već dovoljna kazna.

TELEGRAM: Profesor Turkalj, ujedno bivši dekan vašeg fakulteta i bivši rektor Sveučilišta u Osijeku, u statusu je profesora emeritusa. Postoji li mogućnost da se u njegovom slučaju ide prema odgovornosti u smislu oduzimanja emeriture?

CRNKOVIĆ: Obzirom da je emeritura nešto što se dodjeljuje na sveučilištu, to je pitanje za sveučilište i rektorat.

TELEGRAM: Telegram je u nekoliko tekstova detaljno problematizirao doktorski studij Management. S obzirom na sam broj doktorata koji su stečeni na tom studiju, zanima me kakav je to studij, kako je on zamišljen kada je krenuo 2009. i koje su njegove postavke da producira toliko puno doktorata?

CRNKOVIĆ: Ja bih opet ovu riječ producira pokušao izbjeći zbog svih onih ljudi koji su pošteno odradili svoj posao i pošteno stekli akademsku titulu. Dakle, radi se o poslijediplomskom sveučilišnom studiju koji traje tri godine, nosi određen broj ECTS bodova, aktivan je na fakultetu od 2009. i do sada je upisano 12 generacija studenata. Zašto i s kojim motivom netko upisuje taj studij, pitanje je za sve kandidate. Nama je kao instituciji važno da vodimo računa o kvaliteti studija.

Ona se, između ostalog, ogleda i kroz kvote za upis studija. Da bismo mogli raspisati natječaj za upis, moramo odrediti kvotu. Kvota mora biti sukladna mentorskom kapacitetu, onome što mi kao institucija možemo ponuditi. Činjenica je da je jedno vrijeme ta kvota bila previsoka. To je nešto što je dio naše prošlosti. Kada sam postao dekan od 2017. godine, sugerirao sam Vijeću doktorskog studija da tu kvotu smanji.

TELEGRAM: Kad govorimo o kvaliteti studija i njegovim problemima, vi imate vrlo jasno mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje, u kojem se između ostaloga ističu i vrlo slabašni uvjeti za upis na doktorski studij. Drugim riječima, vi kao Ekonomski fakultet pred kandidate ne postavljate stroge uvjete. Zašto?

CRNKOVIĆ: Danas je drugačije nego što je bilo nekada. Ovo što ste naveli odnosi se na akreditaciju doktorskog studija provedenu 2017. i akreditaciju cijeloga fakulteta provedenu krajem 2018. Oba postupka su se odnosila na prethodno petogodišnje razdoblje. Samim time što je i akreditacija dala takvo mišljenje, mi smo mijenjali uvjete upisa, pooštrili smo ih u mom dekanskom mandatu i smanjili smo kvotu. Što se tiče doktorskog studija Management o kojemu ovdje pričamo, nije tajna; ove godine smo odlučili da uopće ne upisujemo kandidate.

TELEGRAM: Što se sada događa s tim studijem?

CRNKOVIĆ: Oni koji su upisali studij, imaju pravo – ako i kada izvrše svoje obveze – doktorirati. Međutim, nove generacije studenata više neće moći upisivati ovaj studij u ovakvom obliku.

TELEGRAM: Dakle, zatvarate doktorski studij Managementa?

CRNKOVIĆ: Studij je u mirovanju i studij više neće upisivati nove kandidate. Izrađujemo novi doktorski studijski program, kakav naš fakultet zaslužuje imati. U njegovoj izradi vodimo računa o brojnim čimbenicima. Jedan je svakako upisna kvota koja mora biti usklađena s mentorskim kapacitetom. Po mom mišljenju, kvota bi trebala biti oko 10, maksimalno 12 studenata godišnje. Naravno, vodit ćemo računa i o tome da dobijemo najkvalitetnije moguće kandidate kroz dodatno pooštravanje uvjeta za upis.

TELEGRAM: Najavili ste ranije, međutim, da ćete revidirati sve što se zbivalo na doktorskom studiju Managementa. Znači li to da ćete proći kroz sve dosad stečene doktorate na njemu?

CRNKOVIĆ: Ne vidim takvu potrebu ni mogućnost. Svaki taj doktorat ima svog autora, mentora, svoje povjerenstvo i svi su oni prošli kroz proceduru. Na meni kao dekanu niti na upravi fakulteta nije da provjeravamo svaki doktorat. Naravno, ako se pojavi nekakva sumnja, kao u ovom recentnom slučaju, bez zadrške ćemo provesti proceduru provjere.

TELEGRAM: Možete li kao institucija preživjeti još jednu takvu situaciju?

CRNKOVIĆ: Ja se nadam da se neće ponoviti. Ako se ukaže bilo kakva sumnja, provest ćemo proceduru.

TELEGRAM: Jedan od ključnih elemenata šala i objava na satiričnim internetskim stranicama jest činjenica da su na vašem fakultetu u zamjetnom broju svoje doktorske ili specijalističke titule stjecali ili stječu brojni HDZ-ovci. Ima li to ikakve veze s vašim političkim opredjeljenjem?

CRNKOVIĆ: Većina njih je upisala svoje studije prije moga dekanskog mandata. Mogu, međutim, reći da tu ima neobičnih koincidencija, primjerice, članak koji ste pisali o pročelnicima iz Brodsko-posavske županije, da. Ali moramo biti svjesni da je natječaj za upis na doktorski studij javan natječaj, svi koji udovoljavaju uvjetima za upis i koji se uklapaju u kvotu su primljeni. Naravno da se na upisu ne provjerava stranačka pripadnost, a da je stvorena percepcija kakva je stvorena – jest.

Na taj studij je dosad upisano 346 kandidata tako da nisam siguran da je većina njih stranački opredijeljena kako sugerirate. Zašto su članovi HDZ-a dolazili u Osijek, to je pitanje za njih. Ako se referirate na moje ranije političko opredjeljenje, ponovit ću, ja nisam bio dekan kad je velika većina njih studij upisala.

TELEGRAM: Ali, o kakvom je ovdje studiju riječ – zapravo ponavljam ranije pitanje – ako studij istovremeno upisuje netko tko se u svom ranijem formalnom obrazovanju bavio ekonomijom i netko tko se ranije znanstveno bavio ratarstvom?

CRNKOVIĆ: Ono što vam mogu reći je činjenica da je jedno vrijeme ta upisna politika na studij bila takva da su kvote bile realno previsoke. Zašto su ti ljudi upisali taj studij, to je pitanje za njih.

TELEGRAM: Cijena doktorskog studija je 102.000 kuna za te tri godine. Jesu li ti iznosi, plus školarine za poslijediplomski specijalistički studij, za vaš fakultet pitanje opstanka pa su zato bile nabijene takve kvote?

CRNKOVIĆ: U odnosu na ukupni prihod fakulteta, to nije značajan prihod. Treba imati na umu i činjenicu da velik broj kandidata upiše studij i nikad ga ne završi. Sve u svemu, u odnosu na ukupni prihod fakulteta, ne govorimo o prevelikom iznosu novca.

TELEGRAM: Je li vam cijela ova situacija s doktoratom Vice Mihanovića u neku ruku dobro došla da presložite instituciju i da možda krenete u nekom novom smjeru?

CRNKOVIĆ: Svakako. Svaka kriza je prilika da se nešto promijeni. Sveučilišta i fakulteti su institucije koje su izrazito nesklone promjenama, to nije slučaj samo mog fakulteta, to je slučaj sveučilišta ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu. Jako ih je teško mijenjati. Ponekad dobro dođe i ovako nešto ovako, kao dodatni argument da nekim promjenama treba pristupiti puno, puno snažnije.

TELEGRAM: Trenutno ste u drugom dekanskom mandatu na EFOS-u. U prvom ste bili od 2017. do 2021.; što ga je, osim Mihanovićevog doktorata, obilježilo?

CRNKOVIĆ: Odmah na početku tog mandata stavili smo u mirovanje dva stručna studija – Trgovina i Računovodstvo. Bili smo svjesni da su nam nastavnici preopterećeni obvezama u nastavi na ovim studijima. Primarni zadatak koji smo si zadali u tom mandatu bio je priprema fakulteta za proces akreditacije, što smo i odradili. U tom nam je postupku ukazano na određene stvari koje radimo dobro, ali i na stvari koje trebamo promijeniti.

Međutim, ključ prošlog mandata bila je izmjena preddiplomskog studijskog programa. Dotadašnjih šest smjerova preddiplomskih programa smo zatvorili i napravili jedinstveni preddiplomski program. U redovni nastavni kurikulum prvi smo put uključili i stručnu praksu kroz koju studenti mogu riješiti dio svojih obveza.

Taj smo program radili dugo i sustavno, puno smo komunicirali s poslovnom zajednicom, s našim alumnijima, s potencijalnim poslodavcima. U međuvremenu smo i formalizirali tu suradnju kroz Gospodarski savjet Ekonomskog fakulteta. Studij je zaživio, na njega smo ponosni i daljnja je želja da na njemu imamo dvije paralelne grupe od kojih će jedna ići na engleskom, a druga na hrvatskom jeziku.

TELEGRAM: To je, dakle, zadatak za novi mandat koji vam je krenuo s početkom ove akademske godine. U njega ste krenuli s novom, pomlađenom upravom. Što vam je plan u naredne četiri godine?

CRNKOVIĆ: U završnoj je fazi izrade kompletna reforma diplomskih studijskih programa. Radimo potpunu izmjenu svih naših diplomskih studijskih programa čime se kao institucija prilagođavamo novim trendovima i novim potrebama tržišta rada. Tu je, spomenuo sam, i rad na novom doktorskom programu.

TELEGRAM: Dekan ste fakulteta na stanovništvom opustošenom istoku Hrvatske. S obzirom na pad broja učenika, studenata, situaciju u kojoj najveće sveučilište u zemlji godišnje ostaje s 12.000 nepopunjenih upisnih mjesta, koga ćete vi upisivati?

CRNKOVIĆ: Svjesni smo situacije neumoljivih demografskih trendova. Pitanje demografije je ogroman izazov za sve nas kao državu, za sveučilište. Nama će se prvima dogoditi da ćemo imati problema s upisom studenata. Mi kao fakultet trenutno nemamo tih problema, jedan je od razloga i taj što smo već smanjili upisnu kvotu. Preduvjet našeg opstanka su studiji na engleskom jeziku i pokušaj privlačenja inozemnih studenata. Mislim da to dijelom može biti i rješenje demografskih problema, jer će dio njih koji danas-sutra dođu studirati u Osijek, Zagreb, Rijeku, Split, i ostati u Hrvatskoj.

TELEGRAM: Demografska slika uvjetuje i visoku kompetitivnost među svima vama, da se što bolje nametnete potencijalnim studentima.

CRNKOVIĆ: Istina. I to je ono što nas motivira na ove promjene, što je meni kao dekanu ponekad alat kojim kolegama argumentiram da se trebamo mijenjati, da trebamo biti bolji, da se trebamo prilagođavati, jer ćemo ostati bez studenata ako dođe netko tko je bolji. Otvoreno je i novo Sveučilište u Slavonskom Brodu, tu je veleučilište u Vukovaru, u Virovitici, pojavljuje se konkurencija koja svakako oduzima dio studenata.

TELEGRAM: Strahujete li dugoročno od toga?

CRNKOVIĆ: Ako kvalitetno odgovorimo na sve izazove koji su pred nama, ako napravimo dobre studijske programe i ako smo sigurni da će studenti sa znanjima koja stječu na našem fakultetu moći naći posao, mislim da se ne trebamo bojati.