Današnji požar u Splitu koji je, na svu sreću, završio samo s velikom materijalnom štetom i s lakšim ozljedama vatrogasaca te slučajne prolaznice, predstavlja zapravo drugo ozbiljno upozorenje u Splitu u kratkom vremenskom periodu. Prvo je svakako bio kataklizmički požar od pretprošlog ljeta koji je i doslovno ušao u grad.
Nakon njega, i s traumatičnim iskustvom činjenice da je došao do stambenih zgrada, kraće se vrijeme pričalo o potrebi stalnog provjeravanja hidratanata, u ponekoj od automobilima prenapučenih ulica iscrtala se zabrana parkiranja na nekim mjestima, zbog slobodnog pristupa vatrogasaca, i u javnoj svijesti je važnost zaštite od požara neko vrijeme zaista bila prisutna.
Poguban odnos prema gradu
Međutim, pored toga što je sve to skupa bilo nedovoljno, čak se i na to s vremenom zaboravilo. Današnji požar na Trsteniku, još jednom je podsjetio na potpuno nemaran odnos grada prema vatrogasnim prilazima, ali i još više, na činjenicu da bi taj odnos zbog pritiska investitora da se u već formirane kvartove ubaci još stambenih zgrada, mogao biti znatno pogubniji.
Prvi ilustrativan primjer za ovo čemu o govorim je Varoški prilaz, mala uličica u srcu grada kojom su se koristila vatrogasna i kola hitne pomoći, za intervencije u Varošu, a koja je već godinama dobrim dijelom zagrađena štekatima restorana, zbog čega se više ne može koristiti za istu namjenu.
Kvart Trstenik, u kojem je došlo do današnjeg požara, predstavlja drugi primjer tog tipa. Naime, istovremeno dok su se urbanistička i arhitektonska rješenja tog kvarta prezentirala na izložbi o arhitekturi socijalističkog modernizma u njujorškoj MoMa-i, u kontinuitetu traje pritisak raznih investitora da se promijeni GUP i u zone namijenjene za rekreaciju i parkirališta zaa stanovnike, ucrtaju nove stambene zgrade.
Novi GUP smanjio bi kvalitetu života
Suvišno je i napominjati da bi ovakav razvoj događaja, protiv kojeg su stanovnici Trstenika u više navrata protestirali i organizirali tribine te poslali čitav niz primjedbi na prijedlog novog GUP-a, smanjio kvalitetu života u kvartu. No, valjda je danas svakome postalo jasno da bi, osim smanjenja kvalitete života, značajno smanjio i elementarnu sigurnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo navodim jer je ionako u sadašnjoj situaciji vatrogascima nemoguće normalno gasiti najviše katove trsteničkih nebodera, čak i kada kvart ne bi bio zagušen automobilima, a posebno u situaciji u kojoj su se vatrogasni prilazi pretvorili u parkinge, pa je prilično izvjesno da bi izgradnja novih zgrada problem samo uvećala. To se uostalom upravo i dogodilo u neposrednoj blizini požarišta, budući da je tamo i podignuto nekoliko novih zgrada prije desetak godina.
Urbanistički zavod jednostavno je ugašen
Općenito govoreći, sve ovo zajedno svjedoči o potpunoj ignoranciji urbanističkog planiranja i bilo kakvog planiranja uopće, što se u Splitu jasno dalo do znanja još početkom devedesetih godina, kada je Urbanistički zavod jednostavno ugašen.
Stoga nam ostaje za nadati se da ovakvi tragični događaji ipak mogu poslužiti barem za to da većina građana osvijesti važnost urbanističkog planiranja i odnosa prema javnim prostorima, kad već odgovorni to nisu u stanju, te naprave dodatan pritisak na njih, kako bi se odnos vladajućih prema ovim pitanjima promijenio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Požar u Splitu bio je, sad već drugo, upozorenje gradskim vlastima. Do kada će trajati njihov nemar?
Markovina o 'potpunoj ignoranciji urbanističkog planiranja i bilo kakvog planiranja uopće'
Današnji požar na Trsteniku, još jednom je podsjetio na potpuno nemaran odnos grada prema vatrogasnim prilazima, ali i još više, na činjenicu da bi taj odnos zbog pritiska investitora da se u već formirane kvartove ubaci još stambenih zgrada, mogao biti znatno pogubniji
Današnji požar u Splitu koji je, na svu sreću, završio samo s velikom materijalnom štetom i s lakšim ozljedama vatrogasaca te slučajne prolaznice, predstavlja zapravo drugo ozbiljno upozorenje u Splitu u kratkom vremenskom periodu. Prvo je svakako bio kataklizmički požar od pretprošlog ljeta koji je i doslovno ušao u grad.
Nakon njega, i s traumatičnim iskustvom činjenice da je došao do stambenih zgrada, kraće se vrijeme pričalo o potrebi stalnog provjeravanja hidratanata, u ponekoj od automobilima prenapučenih ulica iscrtala se zabrana parkiranja na nekim mjestima, zbog slobodnog pristupa vatrogasaca, i u javnoj svijesti je važnost zaštite od požara neko vrijeme zaista bila prisutna.
Poguban odnos prema gradu
Međutim, pored toga što je sve to skupa bilo nedovoljno, čak se i na to s vremenom zaboravilo. Današnji požar na Trsteniku, još jednom je podsjetio na potpuno nemaran odnos grada prema vatrogasnim prilazima, ali i još više, na činjenicu da bi taj odnos zbog pritiska investitora da se u već formirane kvartove ubaci još stambenih zgrada, mogao biti znatno pogubniji.
Prvi ilustrativan primjer za ovo čemu o govorim je Varoški prilaz, mala uličica u srcu grada kojom su se koristila vatrogasna i kola hitne pomoći, za intervencije u Varošu, a koja je već godinama dobrim dijelom zagrađena štekatima restorana, zbog čega se više ne može koristiti za istu namjenu.
Kvart Trstenik, u kojem je došlo do današnjeg požara, predstavlja drugi primjer tog tipa. Naime, istovremeno dok su se urbanistička i arhitektonska rješenja tog kvarta prezentirala na izložbi o arhitekturi socijalističkog modernizma u njujorškoj MoMa-i, u kontinuitetu traje pritisak raznih investitora da se promijeni GUP i u zone namijenjene za rekreaciju i parkirališta zaa stanovnike, ucrtaju nove stambene zgrade.
Novi GUP smanjio bi kvalitetu života
Suvišno je i napominjati da bi ovakav razvoj događaja, protiv kojeg su stanovnici Trstenika u više navrata protestirali i organizirali tribine te poslali čitav niz primjedbi na prijedlog novog GUP-a, smanjio kvalitetu života u kvartu. No, valjda je danas svakome postalo jasno da bi, osim smanjenja kvalitete života, značajno smanjio i elementarnu sigurnost.
Ovo navodim jer je ionako u sadašnjoj situaciji vatrogascima nemoguće normalno gasiti najviše katove trsteničkih nebodera, čak i kada kvart ne bi bio zagušen automobilima, a posebno u situaciji u kojoj su se vatrogasni prilazi pretvorili u parkinge, pa je prilično izvjesno da bi izgradnja novih zgrada problem samo uvećala. To se uostalom upravo i dogodilo u neposrednoj blizini požarišta, budući da je tamo i podignuto nekoliko novih zgrada prije desetak godina.
Urbanistički zavod jednostavno je ugašen
Općenito govoreći, sve ovo zajedno svjedoči o potpunoj ignoranciji urbanističkog planiranja i bilo kakvog planiranja uopće, što se u Splitu jasno dalo do znanja još početkom devedesetih godina, kada je Urbanistički zavod jednostavno ugašen.
Stoga nam ostaje za nadati se da ovakvi tragični događaji ipak mogu poslužiti barem za to da većina građana osvijesti važnost urbanističkog planiranja i odnosa prema javnim prostorima, kad već odgovorni to nisu u stanju, te naprave dodatan pritisak na njih, kako bi se odnos vladajućih prema ovim pitanjima promijenio.