Priča koju posljednjih mjeseci i posebno tjedana – kako istraga seže sve dublje u Ministarstvo kulture i medija – riše Plenković sad već gotovo svakodnevno ostaje bez jednog po jednog obrambenog sloja koje je premijer pokušao nataložiti oko krajnje sumnjivog posla koji je amenovala Nina Obuljen Koržinek.
Zašto je bitno da to budu ‘naši ljudi’
Nakon što je javno krenuo davati naloge DORH-u i USKOK-u kako da tu istragu oduzmu iz ruku EPPO-a, sama glavna europska tužiteljica Laura Kövesi mu je doslovno zaprijetila potencijalnom uskratom EU sredstava bude li se miješao u istragu tijela koje ona vodi. Već tu je dijelom pala priča koju je uporno ponavljao Plenković, da se zapravo radi o istrazi koju, za golemu plaću, provode domaći kadrovi, koji su nekad radili u ovdašnjim istražnim tijelima.
“Ljudi misle da su to stranci, nisu, to su Hrvati, zamjenici državnih odvjetnika koji su radili prije u hrvatskom državnom odvjetništvu, a sada su se preselili u okviru iste institucije u sobu na čijem ulazu piše Ured europskog javnog tužitelja. Nema tu Luksemburžana, Francuza, Nijemaca…, sve su to naši ljudi”, govorio je Plenković prije desetak dana pokušavajući umanjiti oduševljenje javnosti institucijom koja, doista, radi svoj posao.
Sitna, domaća politikantska zavjerica?
Ovog vikenda je pala i ta priča o našim ljudima, uz koju kao da se između redaka pokušava provući da je cijela istraga radi koje se trese bliska premijerova suradnica, a on je u svakom javnom istupu na tu temu sve zlovoljniji, neka domaća, sitna, politikantska zavjerica. Međutim, istragu ne vode samo “naši ljudi”.
Štoviše, o ključnim odlukama za svaku istragu odluku upravo ne donose – “naši ljudi”. Već Stalno vijeće sastavljeno od po tri europska tužitelja iz drugih zemalja. “To je napravljeno da bi se osiguralo nezavisno i objektivno nadziranje svakog slučaja”, odgovorili su iz EPPO-a za Jutarnji list. Dakle, istragu protiv – zasad – bliskih suradnika ministrice kulture usmjeravaju upravo “Luksemburžani, Francuzi, Nijemci”, a ne “naši ljudi”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ni Srbi, ni Rusi, nego EU-hibridi
Plenković, koji je još 2017. godine tvrdio da se protiv Hrvatske vodi hibridni rat, ne odustaje. Samo, “hibridi” sad više nisu neki nedefinirani, uobičajeni sumnjivci, poput Srba ili Rusa. Sad je to glavno istražiteljsko tijelo Europske unije.
Nakon što je u utorak još jednom pojasnio da nikakav financijski interes EU-a nije oštećen pa se slijedom toga ni ne radi o istrazi koju bi trebao voditi EPPO, Plenković je zaključio da europski istražitelji vjerojatno žele “po načelu povezanosti nekakvog konteksta protegnuti nadležnost”. Da bi došao do (njemu) ključnog pitanja: “Mene više zanima zašto. Zašto?”, retorički je zavapio Plenković, sav mrk jer je, osim o rastu BDP-a, opet morao govoriti o ovoj gnjavaži.
Šteta i potencijalna šteta
Plenković nije dao odgovor na pitanje koje je sam postavio, ali se oštro suprotstavio tumačenju EPPO-a po kojem su oni nadležni ne samo za počinjene štete financijskim interesima EU-a, nego i za djela u kojima je ta šteta mogla nastupiti. “Ah, moguće. Po toj logici ćemo onda na kraju doći da smo mi svi građani EU-a i Hrvatske, svi koristimo euro kao valutu, pa su onda nadležni za sve. Promislite malo…”, podučavao je premijer danas hrvatsku javnost, opet između redaka gurajući podtekst nekakve čudne igre protiv Hrvatske kao takve.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Činjenice su, međutim, hladne kao led. Plenkoviću apsolutno ništa – ništa što je poznato javnosti – ne brani da se od svega ogradi. Jer, doista, zar je njegov posao da tumači što koji istražitelji moraju raditi? I to on, koji se od 2020. godine neprestano zaklinje u to da nema niti smije imati pojma o istragama?
Užareni front s Luxembourgom
Plenković je jednostavno mogao reći da mu je ionako stalo da se sve istraži, tko god istraživao, a da je to tko je nadležan za istrage stvar istražnih institucija, a ne njegova. Ali, to nije napravio, nego je otvorio užareni front s Uredom europske javne tužiteljice. Onim u Zagrebu, ali – još i više – onim u Luxembourgu.
Još su ledenije činjenice koje kažu da je – doista – dio spornih troškova u nekom trenutku bilježen kao trošak EU sredstava. Štoviše, tako piše u dokumentu o izvršenju proračuna za 2021. godinu, koji su prihvatili i Vlada i Sabor. Plenković, pak, sad tvrdi da taj dokument – iako ključan za državne financije – nije bitan, jer da EU novci na kraju nikad nisu povučeni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto bi Plenkoviću istražitelji vjerovali na riječ?
Okej. Ali, zašto bi mu istražitelji vjerovali na riječ, a ne proveli onu, kako se zove… da, istragu? I zašto bi se, ako je stvarno riječ isključivo o domaćem novcu, premijer uopće zbog te istrage uznemiravao? Zašto bi se, kvragu, uopće uznemiravao zbog ikakve istrage, ako je potpuno siguran da ni on, ni Nina Obuljen Koržinek, ni netko od visokopozicioniranih aktera vlasti nema prste u “medu”?
Nezgodni su potencijalni odgovori na ova vrlo zdravorazumska pitanja. “Promislite malo…”, rekao bi premijer. U još jednom pokušaju da javno dovede u pitanje istragu europskih tužitelja oko trošenja novca u obnovi. I da nam pojasni da ono što gledamo nije pljačka, nego hibridni rat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Došli smo i do toga. Uzdrmani Plenković između redaka sugerira da EPPO ne istražuje pljačku nego protiv Hrvatske vodi hibridni rat
Zašto EPPO želi protegnuti svoju nadležnost, pita se mrki Plenković
Zašto bi Plenkoviću istražitelji vjerovali na riječ, a ne proveli onu, kako se zove… da, istragu? I zašto bi se, kvragu, uopće uznemiravao zbog ikakve istrage, ako je potpuno siguran da ni on, ni Nina Obuljen Koržinek, ni netko od visokopozicioniranih aktera vlasti nema prste u "medu"?
U ratu protiv Ureda europske javne tužiteljice hrvatski premijer Andrej Plenković uporno bilježi poraze. I, očito, ne namjerava stati.
Priča koju posljednjih mjeseci i posebno tjedana – kako istraga seže sve dublje u Ministarstvo kulture i medija – riše Plenković sad već gotovo svakodnevno ostaje bez jednog po jednog obrambenog sloja koje je premijer pokušao nataložiti oko krajnje sumnjivog posla koji je amenovala Nina Obuljen Koržinek.
Zašto je bitno da to budu ‘naši ljudi’
Nakon što je javno krenuo davati naloge DORH-u i USKOK-u kako da tu istragu oduzmu iz ruku EPPO-a, sama glavna europska tužiteljica Laura Kövesi mu je doslovno zaprijetila potencijalnom uskratom EU sredstava bude li se miješao u istragu tijela koje ona vodi. Već tu je dijelom pala priča koju je uporno ponavljao Plenković, da se zapravo radi o istrazi koju, za golemu plaću, provode domaći kadrovi, koji su nekad radili u ovdašnjim istražnim tijelima.
“Ljudi misle da su to stranci, nisu, to su Hrvati, zamjenici državnih odvjetnika koji su radili prije u hrvatskom državnom odvjetništvu, a sada su se preselili u okviru iste institucije u sobu na čijem ulazu piše Ured europskog javnog tužitelja. Nema tu Luksemburžana, Francuza, Nijemaca…, sve su to naši ljudi”, govorio je Plenković prije desetak dana pokušavajući umanjiti oduševljenje javnosti institucijom koja, doista, radi svoj posao.
Sitna, domaća politikantska zavjerica?
Ovog vikenda je pala i ta priča o našim ljudima, uz koju kao da se između redaka pokušava provući da je cijela istraga radi koje se trese bliska premijerova suradnica, a on je u svakom javnom istupu na tu temu sve zlovoljniji, neka domaća, sitna, politikantska zavjerica. Međutim, istragu ne vode samo “naši ljudi”.
Štoviše, o ključnim odlukama za svaku istragu odluku upravo ne donose – “naši ljudi”. Već Stalno vijeće sastavljeno od po tri europska tužitelja iz drugih zemalja. “To je napravljeno da bi se osiguralo nezavisno i objektivno nadziranje svakog slučaja”, odgovorili su iz EPPO-a za Jutarnji list. Dakle, istragu protiv – zasad – bliskih suradnika ministrice kulture usmjeravaju upravo “Luksemburžani, Francuzi, Nijemci”, a ne “naši ljudi”.
Ni Srbi, ni Rusi, nego EU-hibridi
Plenković, koji je još 2017. godine tvrdio da se protiv Hrvatske vodi hibridni rat, ne odustaje. Samo, “hibridi” sad više nisu neki nedefinirani, uobičajeni sumnjivci, poput Srba ili Rusa. Sad je to glavno istražiteljsko tijelo Europske unije.
Nakon što je u utorak još jednom pojasnio da nikakav financijski interes EU-a nije oštećen pa se slijedom toga ni ne radi o istrazi koju bi trebao voditi EPPO, Plenković je zaključio da europski istražitelji vjerojatno žele “po načelu povezanosti nekakvog konteksta protegnuti nadležnost”. Da bi došao do (njemu) ključnog pitanja: “Mene više zanima zašto. Zašto?”, retorički je zavapio Plenković, sav mrk jer je, osim o rastu BDP-a, opet morao govoriti o ovoj gnjavaži.
Šteta i potencijalna šteta
Plenković nije dao odgovor na pitanje koje je sam postavio, ali se oštro suprotstavio tumačenju EPPO-a po kojem su oni nadležni ne samo za počinjene štete financijskim interesima EU-a, nego i za djela u kojima je ta šteta mogla nastupiti. “Ah, moguće. Po toj logici ćemo onda na kraju doći da smo mi svi građani EU-a i Hrvatske, svi koristimo euro kao valutu, pa su onda nadležni za sve. Promislite malo…”, podučavao je premijer danas hrvatsku javnost, opet između redaka gurajući podtekst nekakve čudne igre protiv Hrvatske kao takve.
Činjenice su, međutim, hladne kao led. Plenkoviću apsolutno ništa – ništa što je poznato javnosti – ne brani da se od svega ogradi. Jer, doista, zar je njegov posao da tumači što koji istražitelji moraju raditi? I to on, koji se od 2020. godine neprestano zaklinje u to da nema niti smije imati pojma o istragama?
Užareni front s Luxembourgom
Plenković je jednostavno mogao reći da mu je ionako stalo da se sve istraži, tko god istraživao, a da je to tko je nadležan za istrage stvar istražnih institucija, a ne njegova. Ali, to nije napravio, nego je otvorio užareni front s Uredom europske javne tužiteljice. Onim u Zagrebu, ali – još i više – onim u Luxembourgu.
Još su ledenije činjenice koje kažu da je – doista – dio spornih troškova u nekom trenutku bilježen kao trošak EU sredstava. Štoviše, tako piše u dokumentu o izvršenju proračuna za 2021. godinu, koji su prihvatili i Vlada i Sabor. Plenković, pak, sad tvrdi da taj dokument – iako ključan za državne financije – nije bitan, jer da EU novci na kraju nikad nisu povučeni.
Zašto bi Plenkoviću istražitelji vjerovali na riječ?
Okej. Ali, zašto bi mu istražitelji vjerovali na riječ, a ne proveli onu, kako se zove… da, istragu? I zašto bi se, ako je stvarno riječ isključivo o domaćem novcu, premijer uopće zbog te istrage uznemiravao? Zašto bi se, kvragu, uopće uznemiravao zbog ikakve istrage, ako je potpuno siguran da ni on, ni Nina Obuljen Koržinek, ni netko od visokopozicioniranih aktera vlasti nema prste u “medu”?
Nezgodni su potencijalni odgovori na ova vrlo zdravorazumska pitanja. “Promislite malo…”, rekao bi premijer. U još jednom pokušaju da javno dovede u pitanje istragu europskih tužitelja oko trošenja novca u obnovi. I da nam pojasni da ono što gledamo nije pljačka, nego hibridni rat.