Drago Hedl proveo je dan u Otoku, umjetnom gradiću za velike spletke na čijem je čelu 26 godina isti čovjek
Reportaža iz grada Otoka, koji je postao gradom ponajviše zahvaljujući Vladimiru Šeksu
Gradonačelnik je na putu, njegov zamjenik na godišnjem odmoru. Tajnica gradonačelnika negdje je izašla, možda je na pauzi – kaže nam, petnaestak minuta prije podneva u četvrtka, 8. kolovoza, zbunjeni muškarac u praznoj staklenoj zgradi Grada Otoka, koja zajedno s crkvom i ogromnim križem na trgu, dominira mjestom.
Za one koji ne znaju: Otok je jedan od 128 gradova u Hrvatskoj. Službeno, prema popisu stanovništva iz 2011., grad ima 6.343 stanovnika, no Zvonko Jelić, bivši dogradonačelnik i dugogodišnji vijećnik još u vrijeme dok je Otok bio općina, kaže da se taj broj prepolovio zbog silnog iseljavanja s istoka Hrvatske. Po Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Otok, mjestašce u Vukovarsko-srijemskoj županiji, nadomak tromeđe Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, ne bi mogao imati status grada, jer, definirano je spomenutim zakonom, ”grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije, te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu povijesnu, pridonu i gospodarsku cjelinu”.
Postoje i iznimke za dobivanje statusa grada
Hrvatski zakoni na svu sreću pisani su tako da, ”iznimno”, gradom može postati i mjesto s manje od 10 tisuće stanovnika ”gdje za to postoje posebni razlozi: povijesni, gospodarski, geoprometni”. Tako je, zahvaljujući ponešto zakonu, a puno više Vladimiru Šeksu, Otok postao grad, 13. srpnja 2006., kada je Hrvatski sabor, pod Šeksovim predsjedanjem, donio odluku o izmjenama Zakona o područjima županija i gradova.
Tada je, zajedno sa Svetom Nedeljom (koja ipak ima 18 tisuća stanovnika), Otok postao najmlađi grad u Hrvatskoj pa je taj povijesni datum izabran i za Dan grada. A Vladimiru Šeksu, Grad Otok odužio se tako što ga je proglasio počasnim građaninom. HDZ-ov oldtimer, Šeks, u kolekciji titula počasnog građanina sada manjka još samo Županja, pa da se može podičiti kako je ima u svim gradovima Vukovarsko-srijemske županije (Vukovar, Vinkovci, Ilok, Otok), no on je to nadomjestio brojnim titulama počasnog građanina u drugim dijelovima Hrvatske.
Otok ima istog čovjeka na čelu još od 1993.
Ali, bilo bi nepravedno reći da zasluge što je Otok postao grad, pripadaju samo Vladimiru Šeksu. U toj, nemogućoj misiji, pretvaranje sela u grad, veliku ulogu imao je i gradonačelnik Josip Šarić (HDZ), koji je na čelu tog mjestašca od 1993. kada još nitko nije sanjao da će Otok postati grad. Šariću je tada bilo samo 25 godina, ali eto ga i danas u 51. (rođen je 1968.) u istoj stolici; promijenilo se samo to što više nije općinski načelnik, već gradonačelnik.
Šarić slovi kao čovjek s dobrim vezama u vrhu HDZ-a i u tome je, kažu mještani s kojima razgovaramo, tajna njegova uspjeha. Bio je pomoćnik Petra Čobankovića, dok je ovaj obnašao dužnost ministra poljoprivrede, a jedno vrijeme politički je kruh jeo i radeći u Središnjici HDZ-a, kao pomoćnik tadašnjeg glavnog tajnika stranke, Ivana Jarnjaka.
No, ta je epizode završila neslavno. Kad je pukla afera s crnim fondovima HDZ-a i kad ga je bivši šef carine i rizničar stranke, Mladen Barišić, u iskazu USKOK-u označio osobom koja je iz stranačkog crnog fonda na ruke primala plaću, Šarić je razriješen, a otkaz i radnu knjižicu iz Središnjice stranke, na čijem je čelu tada bila Jadranka Kosor, poštom su mu poslani kući, u Otok. Na svu sreću, HDZ je velika stranka pa se Šarić ipak nekako snašao i eto ga i danas u gradonačelničkoj fotelji.
Tajnica nema ovlasti za davanje broja zamjenika gradonačelnika?
Onaj čovjek, s početka naše priče, koga smo zatekli u hodniku gradske uprave, slavodobitno javlja da je pronašao tajnicu gradonačelnika, pa je pitamo s kim bismo u Gradu Otoku mogli razgovarati s obzirom da nema ni gradonačelnika, ni njegovog zamjenika. Ona sliježe ramenima, a kad je zamolimo da nam dâ broj službenog mobitela Šarićevog zamjenika, Zvonimira Puće, veli da za to nema ovlasti. Pitamo tajnicu koja je svrha službenih mobitela, čije troškove plaćaju građani, a skrivaju se od javnosti. No, ona ne popušta: ”Nemam ovlasti davati brojeve mobitela”.
Nekako ipak saznajemo broj zamjenika gradonačelnika Puće. Javlja se s Raba, očito, ni kad je na odmoru, čovjek ne može bez otoka. Pitamo tko ga zamjenjuje kada u Gradu Otoku nema ni gradonačelnika, ni njega, a on veli da ga ne zamjenjuje nitko. Tako eto, Grad funkcionira i bez čelnih ljudi, pa mještani Otoka s pravom postavljaju pitanje ne bi li se 320 tisuća kuna, koliko iznose njihove bruto godišnje plaće, moglo iskoristiti bolje. No, Grad, naravno, mora imati gradonačelnika, a ovaj pak svoga zamjenika i tu se ništa ne može, ne samo kad je u pitanju Grad Otok, već i ostalih 127 hrvatskih gradova.
Obitelj je raspoređena po gradskim i županijskim tvrtkama
Kao i u mnogim drugim hrvatskim gradovima, osobito manjim, supruge i rodbina čelnih ljudi raspoređeni su u gradskim ili županijskim tvrtkama ili pak, državnim službama. Supruga gradonačelnika Otoka tako je zaposlena u ispostavi Državne uprave Vukovarsko-srijemske županije, a supruga zamjenika gradonačelnika, ravnateljica je Dječjeg vrtića Pupoljak, čiji je osnivač Grad Otok.
Oporbena gradska vijećnica, Marija Nuić (SDP) kaže kako se gradonačelnik Šarić žalio na Gradskom vijeću da Katica Pućo, ravnateljica dječjeg vrtića, slabo surađuje s gradskom upravom, što je priličan problem jer traju radovi na rekonstrukciji i dogradnji dječjeg vrtića, koje s 85 posto sredstava financira Europski poljoprivredni fond. Katica Pućo, rekli smo, supruga je zamjenika gradonačelnika, a u Otoku se priča kako odnosi čelnih ljudi tog grada nisu sjajni, pa su se, eto, prenijeli i na obitelji.
Grad s turističkom zajednicom a nema niti jedan hotel
Na gradilištu vrtića, koji će, kad za godinu dana bude završen, na vrhu imati i bazen, kaže nam jedan od dvojice radnika koje ondje zatičemo, prilično je mrtvo. Posao je dobila vukovarska tvrtka Vodotoranj, a obojica su radnika iz Bosne i Hercegovine. Zidari iz Otoka i okolice, kažu naš sugovornici u tom mjestašcu, kao i mladi drugih zanimanja, traže svoju budućnost u inozemstvu. Grad Otok je i nositelj projekta ”Vrata spačvanskog bazena, izgradnja i opremanje Bioekološko-edukacijskog centra Virovi”, u sklopu kojeg će biti i hotel.
Otok, mada je grad, nema hotela, za sada ni drugih smještajnih kapaciteta, no zato ima Turističku zajednicu. Dođu li pak, gosti u Otok, morat će prespavati u nekom od obližnjih mjesta dok se hotel ne izgradi. Otok nema ni srednju školu, ali ima kupljeno zemljište na kojoj škola treba biti izgrađena. Već odavno. Čak je jedno vrijeme Otok imao i privremenog ravnatelja srednje škole, sadašnjeg pročelnika upravnog odjela za društvene djelatnosti, samoupravu i opće poslove Mirka Martinovića, koji je za to primao i naknadu.
No ni to, kao ni činjenica da je Grad Otok vrlo skupo platio zemljište za gradnju škole (za dva hektara isplaćeno je više od 600.000 kuna) nije pomoglo da se škola izgradi. Gradska vijećnica Marija Nuić nedavno je postavila pitanje što je sa srednjom školom i predlagala, s obzirom da je u osnovnoj školi sve manje učenika pa radi u jednoj smjeni (nekoć je bilo i do 800 učenika, sada ih je jedva 300) srednja škola, privremeno, započne s radom u prostorijama osnovne. No, gradonačelnik je, veli, odgovorio kako postoje problemi sa županijom.
Interesantna veza između Josipa Dabre i Šarića
To bi, da se ne zna pozadina političkih odnosa u Gradu Otoku, bio prilično neobičan odgovor, jer u Otoku živi vukovarsko-srijemski dožupan, Josip Dabro, čiji je brat Ivan Dabro, direktor komunalne tvrtke Vranjevo. Josip Dabro je i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Otoka. Dožupan Dabro, prije nego što je otišao na dužnost vukovarsko-srijemskog dožupana, radio je 12 godina kao komunalni redar u gradskoj upravi i na raspolaganju imao službeni automobil.
Gradonačelnik Šarić i dožupan Dabro jedno su vrijeme bili interesni tandem. Šarić je pucao na mjesto vukovarsko-srijemskog župana, nadajući se Dabrinoj podršci, no dugogodišnji župan Božo Galić, kojem se ta funkcija omilila, unatoč bolesti, ponudio je Dabri mjesto dožupana, ako se odmakne od Šarića. Kako je to bila ponuda koja se ne odbija i mjesečna plaća od 15.600 kuna neto, Dabro je okrenuo leđa Šariću, a usprotivio se i njegovoj kandidaturi za predsjednika HDZ-a vukovarsko-srijemske županije, pa je na to mjesto došao Dražen Milinković. Moglo bi se reći: mali grad za velike spletke.
Šarić i famozni Beuk iz afere Fimi medija su susjedi
Otok je pust grad, osim na terasama nekoliko kafića u centru i u okolnim kladionicama, rijetko ćete nekoga sresti, pa ona staklena zgrada u kojoj je gradska uprava kao da je s neba pala, kao da je spomenik hrvatskoj administrativnoj podjeli u kojoj i jedan Otok može postati grad. A toj, posve nadrealnoj slici jedne umjetno stvorene urbane cjeline pridonosi i dron koji kruži nad mjestašcem i kojim Jasenko Ćutuk snima radove na izgradnji dječjeg vrtića i svakoga tjedna na službenoj Facebook stranici Grda Otoka objavljuje zračne snimke o napredovanju gradnje. Kako bi građani bili promptno informirani.
Prednosti tako malih, umjetno stvorenih gradova, ipak postoje. Zaposli se dvadesetak-tridesetak ljudi u gradskim službama, rodbine i prijatelje, a i građani imaju koristi. U Otoku se ne naplaćuje parkiranje, nema ni potrebe, sve se može obaviti pješice. Tako gradonačelnik Šarić, od svoje kuće do posla, u onom staklenom dvorcu, nema ni minutu. On, naime, živi u jednoj od tri nekadašnje zgrade Hrvatskih šuma, građenih za njihove inženjere, koju je svojedobno otkupio.
Prvi mu je susjed Darko Beuk, bivši član Uprave Hrvatskih šuma, kojeg sa Šarićem povezuju crni fondovi HDZ-a. Beuk je poznat po tome što je u aferi Fimi media iz Hrvatskih šuma izvukao više od milijun kuna za crni fond HDZ-a. Priznao je krivnju i nagodio se s USKOK-om, te dobio kaznu od 11 mjeseci uvjetno uz rok kušnje od pet godina. No, kasnije je, odlukom suda, u travnju 2016. vraćen na posao u Hrvatske šume na radno mjesto stručnog suradnika za lovstvo. I eto ga sada u Gradu Iloku.