Izvori Telegrama otkrivaju nove detalje o bijegu, lovu i odnosima generala Ante Gotovine
Račan ga je navodno pustio da pobjegne, Šeks je paničario kad je shvatio što se sprema
“Ajme, sad smo najebali….”, zaustio je bez pardona i onako iskreno Vladimir Šeks, barem tako danas prepričava ugledni i cijenjeni bivši hrvatski političar iz Račanova vremena, kada je taj HDZ-ov kingmaker čuo, početkom travnja 2001., da je u Beogradu uhićen svrgnuti srpski predsjednik Slobodan Milošević. Pronicljivi i lukavi Šeks znao je što sada slijedi: prvo Miloševićevo izručenje u Haag, a onda niz optužnica za visoke časnike HV-a koji su sudjelovali u Oluji. Uključujući i generala Antu Gotovinu.
U glavama ljudi Ante Gotovina oduvijek je bio HDZ-ov čovjek.Sve je upućivalo na to. Karijera u vojsci, krug ljudi s kojima se viđao, veze s HDZ-ovim političkim establišmentom, svjetonazor…Naprasno je umirovljen nakon tzv. pisma 12 generala o Domovinskom ratu.Pamfleta iz rujna 2000., nastaloga na premisama HDZ-ove politike protiv tadašnje lijeve vlade. Ipak, Gotovina se, nakon toga, nije pretjerano eksponirao. Držao se po strani, nije istupao..
“Zbog utjecaja nekih HDZ-ovih političara, Gotovina se 1998. odlučio ne odazvati na razgovor s hašim istražiteljima.Okej, država je i tada ispravno tvrdila da nitko ne smije kriminalizirati Oluju. Ustavni zakon o suradnji s Haagom prihvaćen je u Saboru i definirao je sve oblike kooperacije. Nije se, dakle, moglo ne surađivati i tako dokazivati da Oluja nije bila zločin. Prilično glupasto”, tvrdi jedan dužnosnik bivše Račanove vlade.
Veliki Račanov strah
On se prisjeća da je u Vladi zavladalo prilično razočaranje kada su optužnice stigle. “Bili smo na mučnom sastanku u Banskim dvorima. Račan je bio sklon tezi, kao i nas većina, da će optužnica zaoštriti unutarnje odnose u Hrvatskoj. Ali nije bilo načina da ih zaustavimo.” Jedini je ustupak bila izjava tužiteljice Carle del Ponte da se ovim optužnicama ne zauzima stajalište oko legitimiteta vojnih akcija HV-a.
Prije optužnice za Gotovinu, Vlada je uspjela dogovoriti s Haagom da se suđenje generalu Mirku Norcu (kasnije osuđen na 12 godina zatvora zbog ratnog zločina) prepusti Hrvatskoj. Taj, zapravo, senzacionalni politički uspjeh izazvao je ogromne prosvjede desnice i crkve, a Sanader je tražio nasilnu smjenu vlasti (među uzvanicima bio je i Ante Gotovina).
Račan se bojao reprize. Odlučio je, tvrde neki upućeni svjedoci, a to je baš tako i formulirao: “da bi bilo najbolje da Ante Gotovina ne bude na prijavljenom mjestu prebivališta kada ga policija bude tražila.” “U glavama smo dobro znali da Gotovinu moramo uhititi jer tako štitimo i provodimo zakon, a intimno smo razmišljali sasvim drukčije”, objašnjava Telegramov sugovornik.
‘Bilo bi najbolje da Ante Gotovina ne bude na prijavljenom mjestu prebivališta kad dođe policija,’ tako je, kažu izvori Telegrama, Račanova vlada formulirala svoju strategiju u vrlo kompleksnom slučaju Gotovina
Gotovina je, putem posrednika, iz Vlade dobio jasan signal da mora bježati ako ne želi biti uhićen.Telegram je uspio stupiti u kontakt s osobom iz tadašnje vlasti koja je s Gotovinom održavala redovite kontakte u tim ključnim danima. “Nalazili smo se svaka dva dana. Ponekad i češće. Uglavnom na dva mjesta. Šifra ‘birtija’ znači da se vidimo u hotelu Sheraton. Uglavnom nas dvojica, a znala nam se pridružiti još jedna osoba, isto general”, otkrio je naš sugovornik.
Kaže da je Gotovina imao uvijek tvrdoglavi stav oko optužnice za koju je znao da je pitanje vremena kada će stići. “Govorio je sljedeće: on je vojnik koji je obavio svoju zadaću prema svim ratnim pravilima. Sad je na državi i vlasti da ga zaštiti od Haaga. Pritom je znao dodati da ga nije briga čija je država i vlast. Tuđmanova ili Račanova. On je svoje napravio, a drugi moraju sad učiniti što je potrebno.”
Telegramov sugovornik, inače dragovoljac Domovinskog rata i časnik HV-a, bio je stanovito vrijeme pod Gotovininim zapovjedništvom. “Tadašnja vlada nije mogla mnogo napraviti. Činilo mi se važnijim da mu to vrlo jasno kažem i sugeriram da, ako već ima kakav drugi plan, da se za njega spremi. U nekim trenucima tih razgovora doslovno sam plakao jer mi se činilo da se uopće ne razumijemo.”
Kad ga je posljednji put vidio? “Negdje u srpnju. Dogovorili sastanak za sutradan. Nije se pojavio. Odmah sam znao da je otišao i da ga tako skoro neću vidjeti”, kaže. Račan je tada izveo igrokaz s policijom koja je Gotovinu tražila na adresi stanovanja. Istodobno, Sanader i oporbeni HDZ koristili su slučaj Gotovina (iskreno govoreći tada se još nije ni izbliza tome pridavala tolika pažnja) kao case-study za difamiranje vlade.
Diplomatski okršaji
“HDZ-ova strategija, a pogotovo od trenutka kada je Sanader preuzeo stranku, pretvorila je Antu Gotovinu zapravou žrtvu njihove politike. Inzistirajući da je on simbol ratne pobjede, dakle ‘njihov čovjek’, doveli su ga, malo-pomalo u središte interesa haškog tužiteljstva”, prisjeća se jedan od najbližih Račanovih suradnika. Sasvim je provjerljiva činjenica da haški tužitelji gotovo godinu i pol nisu stavljali Antu Gotovinu u središte svojih zahtjeva.
Kad su se pravila igre promijenila? Naš izvor iz državnog vrha kaže da je ključna rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a (jednog od osnivača Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu) iz kolovoza 2003. Donesena je uz snažno lobiranje britanska diplomacije. “U tom se dokumentu prvi put spominje Ante Gotovina zajedno s Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem te se proziva Republika Hrvatska zbog nesuradnje s Haškim sudom”, kaže.
A iza toga bila je strategija pacifikacije Srbije, konačnog obračuna s Miloševićem režimom i njihovog približavanja EU te izjednačavanje krivnje za rat u bivšoj Jugoslaviji.
Diplomatski okršaji s Britancima postali su uobičajena slika. “Senzacionalan je bio iznenadni dolazak tadašnjeg britanskog veleposlanika Nicolasa Jarroda kod premijera Račana i njegova zamjenika Gorana Granića. Hladnokrvni Britanac bio je neviđeno ljutit jer je Račanov potpredsjednik vlade i glavni koordinator za nacionalnu sigurnost, ranije tog dana, dao intervju i rekao, iz čistog dišpeta, da se Gotovina možda skriva u Londonu. Jarrod je tražio hitni Granićev demantij. Ovaj mu je mirno krenuo objašnjavati da ne razumije razlog njegove uznemirenosti jer da je London multikulturalna sredina, centar svijeta u kojemu žive mnoge rase i da ne postoji bolje mjesto za skrivanje. Aludirajući, naravno, na stalne britanske tvrdnje da je odbjegli general zbrinut negdje u Hrvatskoj.”
Ultimatumi iz Haaga
Šef HDZ-a Ivo Sanader, nakon pobjede na izborima u prosincu 2003., polako mijenja strategiju prema slučaju Gotovina. Ulazak Hrvatske u EU, glavni cilj konzervativne vlade, nije se mogao ostvariti bez Gotovine u Haagu. “U početku smo lutali”, govori nam jedan od Sanaderovih suradnika. “Mislili smo da možemo izbjeći pitanje Gotovine i tako, uz unutarnje reforme, riješiti problem s EU-om.
Zapravo, muljali smo jer je bilo politički jako neugodno ‘našeg heroja Gotovinu’ pretvoriti u ‘bjegunca Gotovinu’. Paradoksalno, koristili smo iste argumente kao Račanova vlada u pregovorima, prije svega moguće teške posljedice na stanje u državi ako ga uhitimo.” Carla del Ponte je od Sanadera tražila isto što i ranije od Račana: uhićenje Gotovine i transfer u Haag ili njegovu točnu lokaciju izvan Hrvatske.
Konačno, sredinom studenoga 2005., general je lociran nakon telefonskog razgovora sa suprugom Dunjom. Uhićen je 7. prosinca u hotelu na Kanarskim otocima. Hrvatska se, na Sanaderovu veliku sreću, nije previše uzbudila. ‘Najdraži HDZ-ov general’ prebačen je u pritvorsku jedinicu haškog suda gdje je proveo sljedećih sedam godina. Put Hrvatske u EU bio je sada dramatično lakši.
Na mjestu šefa SDP-a, nakon izborne konvencije 2007., zamijenio ga je Zoran Milanović. Ovaj je donio potpuno drukčiju dinamiku u javnim stavovima SDP-a prema Gotovini: general je nevin i haška je optužnica neutemeljena i vrlo tanka. Na užas dijela stranke gdje se, zbog brojnih okolnosti, nisu postavljala takva suštinska pitanja. Važan Milanovićev saveznik u SDP-u oko toga bio je Ante Kotromanović. Gotovinin prijatelj i umirovljeni brigadir HV-a 2005. sasvim je neočekivano ušao u SDP.
Prijateljski posjeti
“Moj je stav uvijek bio isti: Gotovina je sasvim nevin”, rekao nam je Kotromanović prije nekoliko dana. On je, od desetak Telegramovih sugovornika o ovoj temi, jedini pristao govoriti “on the record”. “Nedugo nakon učlanjenja u SDP bio sam na večeri s pokojnim Ivicom Račanom i Milanovićem. Bili smo sami u Rossiniju u Vlaškoj, preko puta sjedišta SDP-a. Vodila se rasprava o Gotovini i otvoreno sam rekao Račanu da je Ante Gotovina nevin”. Onda se šef stranke, opisuje bivši ministar obrane, onako sitan, izdužio preko stola i stisnuo mu ruku.
Kotromanović je nekoliko puta odlazio kod Gotovine u haški pritvor. To su bile prijateljske geste. Kad je lijeva koalicija preuzela vlast u prosincu 2011., uz funkciju ministra obrane, postao je i neslužbeni časnik za vezu s Gotovinom. On je organizirao prvi diskretni susret Milanovića, Luke Mišetića, šefa odvjetničkog tima, i Dunje Gotovine u Banskim dvorima. Istodobno, vlada je produžila ugovor (još iz vremena Jadranke Kosor) s američkom odvjetničkom tvrtkom Patton&Boggs.
Zanimljivo je i Kotromanovićevo tumačenje veze HDZ-a i Gotovine. “Ljudi u vrhu HDZ-a automatizmom su smatrali da je Gotovina njihov čovjek. S njim nikad nisam o tome razgovarao jer mi se činilo sasvim neumjesno i neprikladno o tome raspravljati dok u pritvoru čeka odluku Žalbenog vijeća Haškog suda koja će mu odrediti ostatak života.”
U mjesecima nakon preuzimanja vlasti Vlada je dramatično intenzivirala lobiranje oko Gotovine. Možda je ključan bio dugo pripremani sastanak – u listopadu 2012., s tadašnjim američkim ministrom obrane Leonom Panettom u Washingtonu. U službenim priopćenjima nema spomena da se uopće razgovaralo o Gotovini i prvostupanjskoj haškoj presudi. Povjerljivi diplomatski izvori govore drukčije: hrvatska strana inzistirala je na pomoći oko žalbenog procesa i tražila jasnu podršku stavovima RH-a. “Panetta je razumio poruku hrvatske delegacije”, otkriva sudionik tog sastanaka. “U početku je šef Pentagona spominjao problem u različitoj percepciji slučaja Gotovina američkog Ministarstva obrane i State Departmenta.”
Konačni kraj rata
Prema jednom od opisa tog sastanaka hrvatska strana je upozoravala da bi izostanak američke pomoći oko Gotovine mogao dovesti do ozbiljnog smanjenja angažiranja HV-a u NATO-ovim operacijama. “To je točno”, rekao nam je jedan od svjedoka. “Bili smo spremni povući hrvatsku vojsku iz Afganistana i to smo tako kazali američkoj strani i ministru Panetti.”
Dva mjeseca kasnije Gotovina je oslobođen. Presudilo je Žalbeno vijeće na čelu sa sucem Theodorom Meronom. Dolazak u Zagreb, pred stotinu tisuća raspamećenih ljudi, Gotovina je obilježio govorom koji je sasvim iznenadio desnicu. Pomirljiv i optimističan general pozvao je građane da se okrenu budućnosti. Rat je gotov, zaključio je. Dva dana kasnije srpskom Kuriru je rekao da bi se izbjegli Srbi trebali vratiti u Hrvatsku. Očito, Gotovina je bio daleko od ikone hrvatske desnice kakvim ga je želio HDZ.
‘Hrvatska je SAD-u rekla da će povući svoje vojnike iz Afganistana ako nam je pomognu oko generala,’ kaže visokopozicionirani izvor Telegrama
U mjesecima koji su slijedili Gotovina se nekoliko puta susreo s bivšim premijerom Milanovićem. “Nikad se nije razgovaralo o politici”, otkriva Kotromanović. “Pričali smo o svemu, moru, jedrenju, životu, ali nikad o politici. Gotovina je bio opušten jer je znao da Milanović neće ništa od njega tražiti.” General, istodobno, nije izbjegavao ni političare desnice. Pogotovo Karamarka i Grabar-Kitarović. Ulazak u izbornu godinu doveo je do toga da se svaki kontakt Gotovine s političarima pažljivo odmjeravao kao neki putokaz njegove podrške.
Ipak, Karamarko i HDZ su bili ponešto zbunjeni oko Gotovine, a dio ljudi iz HDZ-a ozbiljno je zamjerio generalovu distancu od stranke. Jedna njegova riječ, jedna izjava mogla bi izmijeniti odnose snaga. “Znam da su neki iz HDZ-a, pogotovu u Zadru, tvrdili da se ‘prodao’ Milanoviću. Ali ne dijeli Gotovina ljude po strankama niti tako bira prijatelje”, kaže njegov bliski suradnik.
Dao je Gotovina i nekoliko izjava koje su kod HDZ-a loše zazvučale. Bio je, recimo, benevolentan oko Milanovićeve politike prema izbjeglicama, a HDZ ju je strašno napadao. Tvrdio je, isto tako, da vojska nema što tražiti na granici. Prije tri dana ministar policije Vlaho Orepić objavio je sliku s Gotovinom. Kaže šef MUP-a iz Mosta da mu je dao podršku. Orepić je u sukobu s potpredsjednikom Vlade Karamarkom oko kadroviranja u MUP-u koji već danima zaokuplja javnost i otežava rad vlade. Čini se da je Gotovina sad zaista izmakao od hrvatske desnice.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 26. ožujka 2016.