Ekstremne suše, apokaliptične poplave: tek je svibanj, a Europa već trpi enormne štete od podivljalog vremena. Što se događa?
Hrvatska je među tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta u odnosu na BDP
Na području Tomellosa, lokalne zajednice udaljene dva sata vožnje od Madrida i poznate po proizvodnji vina, kiša nije padala 134 dana. Autohtona sorta grožđa otporna je na sušu, ali sve ima svoje granice. Da bi sačuvali vinograde, očajni poljoprivrednici počeli su navodnjavati. A bio je tek travanj. Potpuno nečuveno, opisivao je neuobičajenu i zabrinjavajuću situaciju španjolski El Pais.
Tomelloso je bio tek ekstremni primjer ekstremnih vremenskih prilika koje su zahvatile Španjolsku. U Španjolskoj postoji izreka o travnju koji donosi kišu, ali ovaj je bio iznimka. Zemlju je pogodila golema suša koja je ugrozila poljoprivrednu proizvodnju i natjerala lokalne zajednice na redukcije vode. Kao da je kraj sušnog ljeta, a ne sredina proljeća.
Tragedija u Italiji
Tri tjedna kasnije vremenski ekstremi preselili su se dalje: Italija i Hrvatska danima se bore s katastrofalnim poplavama. Na području Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije rijeke su ljudima uništile kuće, propale su ceste, neka su naselja odsječena… Goleme količine vode uništile su nasade jagoda na vrgoračkim poljima. Takve svibanjske poplave u tom se kraju ne sjećaju.
U Italiji su, nažalost, apokaliptične poplave nanijele nenadoknadiv gubitak – u regiji Emilia-Romagna poginulo je najmanje 14 ljudi. Zbog obilnih kiša evakuirano je na tisuće ljudi, više od 20 rijeka izlilo se iz korita, a šteta na objektima, infrastrukturi i poljoprivredi prelazi milijardu eura.
Ekstremna 2022.
Godina još nije došla niti do polovice, a Europu su pogodili vremenski ekstremi koji odnose ljudske živote, devastiraju privatnu imovinu i javnu infrastrukturu, ugrožavaju egzistenciju poljoprivrednika i uzrokuju materijalnu štetu koja se mjeri u milijardama. A tek je svibanj.
U prošloj godini europsku klimu obilježile su ekstremne vrućine i raširena suša. Europa je 2022. doživjela drugu najtopliju godinu ikad i najtoplije ljeto otkad postoje mjerenja, objavila je europska služba Copernicus u godišnjem izvješću o stanju klime.
Velik dio Europe pretrpio je “intenzivne i dugotrajne toplinske udare”, napominju znanstvenici. Prema jednom europskom izvješću, lanjska suša bila je najgora u zadnjih 500 godina. U požarima diljem Europe izgorjelo je područje veće od Luxembourga.
Pogođen Mediteran
Kataklizmični prizori i uznemirujuće vijesti stizale su iz raznih dijelova Europe, a posebno iz zemalja u našem, mediteranskom okružju. U Francuskoj je vladala nestašica vode, a srpanj je bio najsušniji od 1961. godine. Italiju je pogodila najgora suša u 70 godina – pa isušena zemlja sada teško upija nagle i obilne padaline. Na Pirinejskom poluotoku srušeni su bili temperaturni rekordi.
Ekstremni vremenski uvjeti nanijeli su lani enormnu štetu poljoprivredi, energetici i prometu – vodostaj Rajne, ključne europske riječne rute za prijevoz tereta, bio je toliko nizak da je transport robe i sirovina bio ozbiljno otežan – i pogoršali ionako neizvjesnu ekonomsku situaciju i visoku inflaciju.
Opet ‘brutalno ljeto’
U drugoj polovici 2022. nije bilo mjeseca bez vijesti o nekoj golemoj prirodnoj nepogodi – suše, požari, toplinski valovi, poplave. Ova, 2023. godina, krenula je slično, ekstremnim vremenskim pojavama koje nanose ogromnu štetu. Samo u Španjolskoj, vlada je već bila prisiljena izdvojiti dvije milijarde eura za ublažavanje posljedica suše.
“Znanstvenici upozoravaju da je Europa na putu prema još jednom brutalnom ljetu (…)”, piše u opsežnoj analizi agencija Reuters, citirajući ugledne profesore i znanstvenike. Pogotovo južna Europa koja se, navode, priprema za ljeto žestokih suša, dok neke regije već sada pogađa nestašica vode, a poljoprivrednici očekuju “najgore prinose” posljednjih desetljeća.
Podivljalo vrijeme
Na karti Europskog opservatorija za suše, veliki dijelovi Pirinejskog poluotoka i južne Francuske i sada su označeni crvenom i narančastom bojom – indikatorima za manjak padalina i isušenost tla – dok se u isto vrijeme Italija, pa i Hrvatska, bore s podivljalom vodom. Taj oštar kontrast mogao bi postati uobičajena vremenska slika Europe, pogonjena klimatskim promjenama.
“Već nekoliko godina i kroz strateške dokumente Vlade naglašavamo da smo u razdoblju kada klimatske promjene počinju biti uzrokom ozbiljnih posljedica. Nažalost, to je nešto s čime ćemo se morati nositi u perspektivi, ovakvih situacija neće biti manje, bit će ih sve više”, citirala je Hina potpredsjednika Vlade Davora Božinovića pri obilasku Varaždinske županije, također pogođene poplavama.
Suše, bujice, poplave…
Strateški dokument, o kojem govori ministar unutarnjih poslova, prije svega je onaj iz 2020., punog naziva Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu. A taj pogled ne daje optimističnu sliku.
Hrvatska je među tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod. U razdoblju od 2013. do 2018. prijavljene štete bile su oko 295 milijuna eura godišnje. I budućnost je tmurna: toplinski valovi, intenzivne suše, učestalije bujice i poplave…
Sve je to, međutim, tek beskoristan papir, ako nema pomaka na terenu. Ako umjesto gradnje nasipa, i dalje punimo vreće s pijeskom. Što u tom slučaju preostaje ljudima? U razgovoru za Euronews, stanovnica jednog talijanskog mjesta uz rijeku Po ovako je to, rezignirano, sažela: “Moje rješenje ove godine je da se molim i nadam”.