Jednostavan izbor

Ispada da izbor i nije bio tako težak. Kako objasniti biračima gubitak europskog novca, koji bi trebalo uložiti u infrastrukturu, bolnice, poduzeća pogođena pandemijom? Pogotovo što bi 16 milijuna eura mogao biti tek početak.

Zbog kontroverznih „zona bez LGBT ideologije“ – koje je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prozvala „zonama bez čovječnosti“ – Komisija je nedavno stopirala isplate i upozorila pet poljskih regionalnih skupština da im prijeti daljnji gubitak ozbiljnog novca. Prva je regija popustila, a već sljedećeg tjedna bi, javljaju poljski mediji, mogla uzmaknuti još jedna.

Jedna od onih koji su u Europskoj komisiji zaslužni za ovakav rasplet svakako je Helena Dalli. Maltežanka, koja je odradila dva mandata kao ministrica u tamošnjoj vladi – najprije za socijalni dijalog, a potom za europske poslove i ravnopravnost – od 2019. je europska povjerenica zadužena za ravnopravnost.

‘Pobjeda za ljude’

U ovom sastavu Komisije, resor ravnopravnosti prvi puta je zaseban, što za ovu maltešku političarku može biti i prednost i nedostatak: očekivanja su, naravno, veća jer je ravnopravnost dobila vlastitu povjerenicu, ali opet, nema prethodnika s kojima bi se uspoređivali njezini rezultati. A uzmak poljskih regija svakako jest takav rezultat koji vrijedi zabilježiti. Pa ipak, Helena Dalli to ne smatra svojom pobjedom.

„Ne, to nije osobna pobjeda. To je pobjeda za ljude koji su time (rezolucijama, op.a.) bili pogođeni“, kaže povjerenica Dalli u razgovoru za Telegram koji smo vodili ovoga tjedna u Zagrebu gdje je bila gošća na konferenciji o zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Vijest iz Poljske stigla je taman prije našeg susreta: „Naravno da je to vrlo dobrodošla vijest. Ali u tome se sastoji naš posao – osigurati da se ljudska prava poštuju i podržavaju u svim zemljama članicama, pa i izvan njih“.

Kako mjeriti uspjeh?

Strategija europske birokracije, čini se, ima efekta. Upozorenje da će ostati bez EU financiranja polučilo je željeni rezultat. U ponedjeljak bi, javljaju mediji, o povlačenju rezolucije trebali odlučivati zastupnici druge regionalne skupštine. U njoj je, pak, još u kolovozu konzervativna vladajuća većina odbila inicijativu oporbe da se sporna rezolucija povuče. Sada su, izgleda, zaključili da se briselski birokrati ipak ne šale.

„Očito je da želimo da strategija funkcionira, ali o tome će se moći govoriti tek kada nijedna osoba koje se to tiče ne bude diskriminirana“, govori pomalo idealistički Dalli, ističući da svaka osoba mora imati pravo da se razvija, da ostvari svoj puni potencijal, pravo „da bude sretna, da ima obitelj, da voli koga želi“. „Tek tada možemo reći da smo uspjeli“, smatra povjerenica koja se lanjskog ljeta zbog jedne naoko administrativne odluke našla u fokusu europske javnosti.

Birokracija ili politika

Krajem srpnja 2020. objavljeno je da je šest poljskih gradova ostalo bez EU financiranja zbog spornih „zona“. Komisija im je uskratila grantove u iznosu od pet do 25 tisuća eura. Nevelik iznos, ali bitna odluka. Iz Bruxellesa su tvrdili da, s obzirom na kontroverzne rezolucije, gradovi ne ispunjavaju kriterije za financiranje. Navodno puka administrativna odluka bila je, međutim, sve samo ne administrativna.

Helena Dalli objašnjava da je bila administrativna jer su se gradovi prijavili za financiranje, a „kada su projekti evaluirani“ ispostavilo se da „kriteriji nisu mogli biti ispunjeni“. No, politički efekt bio je golem, kažemo. „Da, naravno“, slaže se Dalli, „jer šaljemo snažnu poruku o jednakosti i nediskriminaciji, za slobodu europskih građana da, sve dok ne štete drugima, žive svoj život, da mogu voljeti koga hoće, imati obitelj, a da ih se ne diskriminira“.

Kontroverzan potez

I u Poljskoj su, očekivano, to shvatili kao političku poruku. Zato su joj promptno kontrirali. Jednom od tih gradova poljski ministar pravosuđa svečano je uručio ček na triput veći iznos od onoga koji su trebali dobiti iz EU. No, pojedine gradske vlasti u međuvremenu su se ipak predomislile i odlučile povući sporne rezolucije. Neki zbog financija, a drugi zbog narušenog ugleda (vladajući političari, doduše, uglavnom smatraju da je do lošeg imidža došlo zbog krivih interpretacija).

Uskraćivanje novca može se, međutim, smatrati i kontroverznim potezom, kažemo povjerenici Dalli. Bez novca ne ostaje ni predsjednik Vlade, ni ministar, niti neki lokalni zastupnik koji je podržao problematičnu odluku. Bez novca ostaju konkretni projekti iza kojih stoje konkretni ljudi koji, međutim, nisu izravno odgovorni za ono što radi, na primjer, njihova vlada. Zašto bi ih se onda kažnjavalo?

„Smatram da bismo svi trebali biti odgovorni jedni za druge. I ako na mene osobno ne utječe nešto što moja vlada radi, ali za to postoje posljedice, onda znam da trpim posljedice jer je netko drugi prije mene trpio zbog nečega što je moja vlada napravila“, objašnjava Dalli. Jasno je, dakle, da se Bruxellesu nadaju pritisku ‘odozdo’, od građana na njihove vlade.

Razgovori s Orbanom

I Mađarska je pod povećalom Komisije zbog kontroverznog zakona kojim su zabranili prikazivanje i promicanje homoseksualnosti, promjene spola i rodnog identiteta različitog od spola po rođenju u školskim materijalima. Zbog zakona, kojeg je predsjednica Komisije nazvala sramotnim, Komisija je protiv Mađarske pokrenula postupak. No, Viktor Orban ne odustaje. U kolovozu je, na primjer, ograničena prodaja knjiga za djecu koje govore o istospolnim vezama.

S Mađarskom „trenutno raspravljamo“, kaže povjerenica, napominjući da je „dijalog najbolji način da se nađe rješenje“. „Čvrsto vjerujem da moji argumenti ne trebaju silu – poanta je da svaka osoba treba živjeti svoj život na način da može napredovati, biti uspješna, doći do svog punog potencijala. Diskriminacija očito ne ulazi u tu jednadžbu“.

Zbivanja u Hrvatskoj

I Hrvatska je nedavno imala par situacija o kojima povjerenicu za ravnopravnost pitamo za komentar: bilježnice za školarce s prikazom obitelji koju kišobran štiti od duginih boja (koje su simbol uključivosti i LGBT zajednice, a LGBT obitelji se nazivaju i duginim obiteljima) te sporna medijska prezentacija priče o ženi koja se nekad bavila prostitucijom, ali se iz toga izvukla i kao psihologinja zaposlila u centru za socijalnu skrb. U konkretne slučajeve Dalli ne želi ulaziti, ali ipak je jasno kakav je njezin stav.

„Dugine obitelji postoje, i dalje će postojati. Smatram da je bolje da djeca imaju otvoren um i da budu svjesna različitih realnosti. Čovječanstvo nije homogena skupina. Postoji raznolikost, a u raznolikosti je snaga. Bilo bi dobro kada bi vlasti mogle prigrlitu tu raznolikost jer osim moralnog argumenta, da smo svi slobodni i jednaki, postoji i ekonomski. Kada diskriminirate ljude, gubite talente jer ne dozvoljavate određenoj osobi da ostvari puni potencijal. Važno je i za školsku djecu da pokažu svoje talente i da budu slobodna biti ono što jesu“.

Ni oko problematične novinske naslovnice ne ulazi u detalje, ali otvoreno kaže da kao društvo trebamo dati „više podrške ljudima koji nastoje napredovati u životu, učiniti ono što mogu, bez stigmatizacije“. „Tko smo mi da sudimo nečiji životni put?“, pita europska povjerenica.

Što znači pojam ‘rod’?

S obzirom na povod njezinog dolaska u Zagreb, razgovaramo i o Istanbulskoj konvenciji – kako je tih 27 stranica u deset godina prešlo put od toga da su jedva izazivale interes šire javnosti do toga da budu tema žestokih polemika, otpora i političkih podjela, unutar europskih društava i među EU članicama. „Prije nego to objasnim vama, trebala bih nekako i sama to shvatiti“, kaže Dalli.

„Jer, u čemu je problem da imamo snažno zakonodavstvo, snažne politike da bismo zaštitili žrtve rodno uvjetovanog nasilja? U Istanbulskoj konvenciji imamo zlatni standard što se tiče prevencije, zaštite i djelovanja. A pojam ‘rod’ znači samo ono što znači – radi se o rodno uvjetovanom nasilju, nasilju zbog vašeg roda, protiv vas jer ste žena, i nitko to ne može poreći“.

Ratifikacija konvencije

Istanbulsku konvenciju dosad je ratificirala 21 država članica EU-a, među njima i sve tzv. stare članice, no šest država nije. I Europska unija potpisala ju je u lipnju 2017., u vrijeme dok je Unijom predsjedala upravo Malta. No, za formalno pristupanje konvenciji potrebna je jednoglasna odluka država članica što, u trenutnoj političkoj konstelaciji, očito nije moguće.

„Ali nismo to pitanje stavili u ladicu“, uvjerava povjerenica. Do kraja ove godine Komisija ima namjeru predložiti poseban europski propis koji bi na razini EU-a uspostavio iste standarde kakvi su već predviđeni Istanbulskom konvencijom, potvrđuje Dalli. Za razliku od pristupanja konvenciji, o čemu se odlučuje jednoglasno – pa svaka država de facto ima pravo veta – o europskim propisima odlučuje se kvalificiranom većinom.

‘Zlatni standard’

Ne treba biti posebno mudar da bi se zaključilo kakve će biti reakcije država koje ne žele ratificirati Istanbulsku konvenciju: potez Europske komisije shvatit će kao politički manevar kojim se iz Bruxellesa želi zaobići njihov nacionalni veto i pokušaj da se na mala vrata u cijeloj EU provede konvencija koju odbijaju ratificirati. Ukratko, kao pokušaj podvale.

Čini nam se da je naša sugovornica toga svjesna. Ali u namjerama Komisije nema nikakvih skrivenih planova, uvjerava: u zadnje dvije godine, ističe Dalli, „jasno smo u svakoj prilici poručivali zemljama članicama da je ovo ključno pitanje, da ljude ubijaju, da su ljudi žrtve nasilja i da se time moramo pozabaviti“. Zadnja takva prilika bio je, na primjer, nedavni govor Ursule von der Leyen o stanju Unije.

„Radije bih da ratificiramo konvenciju, koja već postoji i za mene je zlatni standard“, napominje Dalli, podsjećajući pritom na crnu statistiku, da je jedna od tri žene u nekom trenutku u životu bila žrtva nasilja zbog svog roda. Pa zaključuje: „Kao povjerenica za ravnopravnost, važno je da nešto poduzmem“.