Europi zbog sve teže energetske krize prijete socijalni nemiri, Bruxelles priprema dosad nezamisliv plan kojim ruši sve tabue

Nova rasprava vodi se oko pitanja treba li i na ovu krizu odgovoriti zajednički, kao u pandemiji

European Commission President Ursula von der Leyen gives a press conference on EU efforts to limit economic impact of the coronavirus disease (COVID-19) outbreak, in Brussels, on April 2, 2020. (Photo by FRANCOIS LENOIR / POOL / AFP)
FOTO: AFP

Tabu je jednom već srušen. U srpnju 2020., usred pandemije koronavirusa, čelnici zemalja članica Europske unije dogovorili su masivno zajedničko zaduživanje kako bi osigurali novac za spas gospodarstva i radnih mjesta. Kriza je bila bez presedana, pa je takva bila i odluka: EU se i prije zajednički zaduživala, ali nikad u takvim razmjerima.

Dvije godine kasnije, Europska unija je usred nove egzistencijalne krize koja prijeti europskom gospodarstvu i društvu. Kućanstva i poduzetnici plaćaju visoke račune za struju i plin, rastu životni troškovi općenito, a nadolazeći zimski mjeseci produbljuju neizvjesnost. U EU se stoga otvara nova rasprava: treba li i na ovu krizu Unija odgovoriti zajednički, na način koji bi bio usporediv s odgovorom na pandemiju?

Sporna odluka Njemačke

Paradoksalno, katalizator te rasprave je Njemačka. U Berlinu nema previše političke volje da se zbog energetske krize EU ponovno okrene sličnim alatima kao u vrijeme pandemije – zajedničkom dugu, posebnom fondu ili nekim drugim mehanizmima pomoći – ali je upravo odluka Njemačke da s 200 milijardi eura subvencionira cijene struje i plina potaknula diskusije u tom smjeru.

“Dok si Njemačka može priuštiti da posudi 200 milijardi eura na financijskim tržištima, neke druge zemlje članice ne mogu. Moramo hitno razmisliti kako da drugim članicama, koje nemaju toliki fiskalni prostor, ponudimo mogućnost da podupru svoje industrije i poduzeća”, napisao je prije nekoliko dana na Twitteru Thierry Breton, povjerenik Europske komisije za unutarnje tržište.

Rješenje na EU razini

Breton i Paolo Gentiloni, europski povjerenik za gospodarstvo, objavili su ovog ponedjeljka zajedničku kolumnu u više europskih medija u kojoj pozivaju na solidaran odgovor EU. Unija mora razmišljati “o zajedničkim alatima na europskoj razini”, istaknula su dvojica povjerenika.

Kao odgovor na pandemiju koronavirusa, Europska unija dogovorila je golemi novi fond za oporavak, vrijedan 750 milijardi eura, iz kojeg zemlje mogu dobiti bespovratne potpore i zajmove. Novac iz tog fonda još nije potrošen, a zemlje poput Hrvatske ga ionako sporo troše. Stoga je u neku ruku naša sreća da se sada ne razgovara o uspostavi sličnog fonda jer je vrlo izgledno da ga naprosto ne bismo bili u stanju iskoristiti.

Zajmovi za radna mjesta

Umjesto toga, rasprava se vodi oko drugog mehanizma, koji je također aktiviran u pandemiji, ali je bio manje razvikan od fonda za oporavak. U spomenutoj kolumni, kao moguće kratkoročno rješenje, Breton i Gentiloni predlažu da se EU inspirira mehanizmom SURE. To je bio program povoljnih zajmova kojima su članice financirale mjere za očuvanje radnih mjesta, poput tzv. državnog minimalca u Hrvatskoj, kako bi ljudi zadržali posao za vrijeme koronakrize.

Za njegovo financiranje Komisija se, uz jamstvo država članica, zadužila na financijskom tržištu uz izuzetno povoljne uvjete, kakvi su obično dostupni samo gospodarski jačim članicama EU. Komisija je tako prikupila sto milijardi eura koje je onda mogla proslijediti na sve zemlje članice, pod istim povoljnim uvjetima, bez obzira na njihov stvarni status na financijskim tržištima. Hrvatska je povukla milijardu eura zajma.

Nisu sve države Njemačka

Inspiracija SURE-om, na koju pozivaju dvojica povjerenika, značila bi, dakle, da se i za ovu energetsku krizu uspostavi sličan sustav, s povoljnim zajmovima. Države koje nemaju “fiskalnog prostora” kao Njemačka mogle bi taj novac transferirati, primjerice, u subvencioniranje troškova energenata. Krajnje pojednostavljeno, jefitnim EU kreditima moglo bi se plaćati dio računa za struju i plin.

“Ako se želimo suočiti s ovom krizom, trebamo višu razinu solidarnosti i moramo uspostaviti dodatne alate. Primjerice, ono što smo učinili s mehanizmom SURE tijekom pandemije bio je zanimljiv prijedlog. Temelji se na zajmovima i mislim da bi mogao biti realističan”, ponovio je Gentiloni u utorak.

Podrška Francuske i Italije?

Njegove i Bretonove ideje nisu službeni stav Komisije. No, znakovito je otkud ove ideje dolaze – Gentiloni je povjerenik iz Italije, a Breton iz Francuske – pa se logično pretpostavlja da ovaj neformalni prijedlog ima podršku Rima i Pariza, pogotovo što su u obje države prilično kritični prema njemačkom potezu da subvencionira povećane troškove energenata.

Francuski ministar gospodarstva Bruno Le Maire u razgovoru za Bloomberg također je spomenuo mogućnost “zaduživanja na nacionalnoj razini, ali uz potporu i jamstvo svih zemalja članica EU, što znači da biste mogli posuditi novac po najnižoj cijeni”. To je, u suštini, vrlo slično načinu na koji je funkcionirao program SURE.

Jak otpor na sjeveru Unije

Novi fond s bespovratnim sredstvima, dakle, ne dolazi u obzir. No, povoljni zajmovi možda bi mogli proći, mada su rezerve na sjeveru kontinenta u ovom trenutku vrlo jake. To je bilo jasno tijekom susreta njemačkog kancelara Olafa Scholza i njegova nizozemskog kolege Marka Ruttea – obojica su, primjerice, istaknula da države još nisu do kraja iskoristile ni novac iz plana oporavka.

U isto vrijeme, dogovaraju se i drugi načini pomoći, poput poreza na ekstraprofite kompanija koje enormno zarađuju na skupim energentima. Tako prikupljena sredstva vlade bi preusmjerile na potrošače koji se teško nose s kriznim računima.

Bitno pitanje: je li dovoljno?

Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen je, nadalje, upravo danas iznijela prijedlog da se ograniče cijene plina koji se koristi za proizvodnju struje. To bi, ako bude dogovoreno, također trebalo olakšati situaciju ove zime.

Ali na kraju će se sve svesti na pitanje je li to dovoljno. I što ako nije? Europa se suočava s rastućim rizikom od socijalnih nemira u narednim mjesecima. Budu li ljudi na ulicama iskaljivali nezadovoljstvo visokim računima i nižim standardom, politički otpor prema neuobičajenim potezima bit će sve manji. Tabu je, ionako, već jednom srušen.