Evo, Hrvatsku prešišala i Rumunjska. Otvorili EU cyber centar od kojeg je Plenković odustao u strahu od virusa
Na karti Europske unije postajemo lagano crna rupa, nemamo sjedište nijedne jedine EU institucije
Prije nekoliko godina, kada je Europska unija razmatrala gdje će smjestiti još jednu, tada upravo osnovanu europsku agenciju, Hrvatska je bila u malobrojnom društvu država članica koje na svom teritoriju nisu imale sjedište nijedne EU institucije, tijela, centra ili agencije.
Od 27 zemalja, prije šest, sedam godina, samo njih pet bilo je na tom popisu. Danas ih je ostalo svega tri. Jedna od njih je Hrvatska.
Pitanje imidža
Na kampusu Politehničkog sveučilišta u Bukureštu formalno je otvoren novi europski centar koji će se baviti kibernetičkom sigurnošću. Službenog naziva Europski centar za stručnost u području kibersigurnosti, zadaća će mu biti da podupire inovacije i industrijske politike u tom području, da koordinira EU projekte i upravlja europskim sredstvima namijenjenim kibernetičkoj sigurnosti i slično. Ovo je prvo EU tijelo sa sjedištem u Rumunjskoj.
Osim pitanja imidža, koristi od takvog domaćinstva su i sasvim konkretne. Na primjer, razvijanje znanja i vještina ili, pak, zapošljavanje lokalnih stručnjaka i privlačenje onih iz drugih EU članica. Kibernetički centar u Bukureštu već je imao oglašenih dvadesetak radnih mjesta.
Kriv je virus
Rumunjska je, kao domaćin novog europskog centra, odabrana krajem 2020., u konkurenciji s još šest zemalja članica. Natjecale su se i Belgija, Njemačka, Litva, Luksemburg, Poljska i Španjolska. Ne i Hrvatska koja, spomenimo usput, jedina od ovih država (osim Rumunjske) nema nikakvu EU agenciju.
Iako je Plenkovićeva Vlada, kako je svojedobno otkrio Telegram, bila zainteresirana da ovaj centar dovede u Hrvatsku, od toga se plana naprosto odustalo. Uz prilično bizarno opravdanje. Kriv je virus. Ali ne računalni.
‘Bilo bi rizično’
U prosincu 2020., iz Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva potvrdili su nam da je postajao inicijalni interes za kandidaturu, ali onda su nacionalni resursi morali biti usmjereni rješavanju “novonastale krizne situacije”. Dakle, pandemije.
Zato bi bilo “pomalo rizično da RH pruži financijska jamstva i obveže se na alokaciju resursa za Centar, a za koja nismo apsolutno sigurni da ćemo ih imati na raspolaganju u traženom razdoblju”, objašnjavali su tada.
Pandemija je, doduše, bila globalni događaj. Zahvatila je i cijelu Europsku uniju. Nisu je izbjegle ni Belgija, Njemačka, Litva, Luksemburg, Poljska, Španjolska niti Rumunjska. Nacionalni resursi diljem Europe bili su usmjereni rješavanju novonastale krizne situacije. Ove su se zemlje kandidirale. Hrvatska nije.
Neslavni pokušaj
Rumunjska, dakle, više nije na popisu. Kao ni Slovačka koja je od 2019. domaćin Europskog nadzornog tijela za rad (ELA). Na popisu su ostale samo Bugarska, Cipar i Hrvatska. Hrvatska zato što je jednu kandidaturu uprskala, za drugu nije bila zainteresirana, a od treće je unaprijed odustala.
Prva je, dakako, bila Europska agencija za lijekove (EMA), koja je zbog Brexita morala preseliti iz Londona. Iz Vlade su uvjeravali da Hrvatska ispunjava sve uvjete, pa i više od toga, isto je tvrdila tadašnja zagrebačka vlast, ali se ispostavilo da je kandidatura bila poprilično manjkava.
A onda su se u Banskim dvorima nafurili i povukli kandidaturu jer, kao, nije se dovoljno vrednovao kriterij zemljopisne pokrivenosti – to da neka zemlja nema sjedište nijedne institucije. EMA je otišla u Amsterdam.
Možda je i bolje
Nadzorno tijelo za rad, za koje se natjecala Slovačka, Vladi nije bilo interesantno. EU centar za kibernetičku sigurnost bio im je očito u početku zanimljiv, ali se Hrvatska na kraju ipak nije kandidirala.
Možda je tako i bolje: tko zna kakve bi zavrzlame tek nastale kada bi na zgradi usred Zagreba premijer ili neki ministar morali otkriti tablu s natpisom Europski centar za stručnost u području kibersigurnosti, kada je baš oko riječi “kibersigurnost” ova Vlada već godinama zapetljana u neobjašnjiv i bizaran spor s Bruxellesom.