Model je već bio razrađen, financijski održiv i nije trebao povećati javni dug Republike Hrvatske. “Moja je odgovornost prema hrvatskoj javnosti da uoči najvećeg kršćanskog blagdana obavijestim javnost o ovoj strateškoj odluci, koja je donesena u najboljem interesu RH i, uvjeren sam, u najboljem interesu Ine, kao naše strateške naftne kompanije”, svečano je i prigodno ozbiljno najavio Andrej Plenković da će Hrvatska od MOL-a otkupiti njihov cjelokupni udio u Ini. Bio je Badnjak, 2016. godine.
Nakon toga, njegovoj Vladi je trebalo dvije godine i sedam mjeseci samo da odabere tvrtku koja će je savjetovati u procesu otkupa dionica. Skoro punih šest godina kasnije, Plenković je pomalo nestrpljivo objašnjavao novinarima kako je Hrvatska ponudila jednu cijenu, a Mađari su tražili znatno višu. “Napravili smo što smo mogli, ako netko neće prodati nešto što ima po nekoj cijeni, ne možemo ga prisiliti”, kazao je premijer, eto, 2022. ono na što su mu mnogi ukazivali još na Božić 2016. godine.
Oprez i zrno građanske pristojnosti
Stoga bi u Vladi, dok pričaju o svojim budućim snažnim potezima u Ini, trebali to raditi na vrhovima prstiju, s ogromnom dozom opreza, i barem zrnom građanske pristojnosti. U situaciji u koju ju je dovela priča o ekipi Damira Škugora i milijardu kuna profita na jeftinoj prodaji Ininog plina, međutim, lakše je – opet – nepromišljeno glumiti odlučnost u zaštiti nacionalnih interesa.
Ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović je tako najavio da će ubuduće plin proizveden u Hrvatskoj ostati u Hrvatskoj, jer da će ga Ina prodavati hrvatskim gospodarskim subjektima i to – po primjerenoj cijeni. Za početak, valja na tren zanemariti dvije stvari koje odmah, poput šake u boksačkoj rukavici koja na opruzi iskače iz kutije, udaraju u lice ministra Filipovića.
I OMS – Upravljanje je hrvatska tvrtka
Prvo, “hrvatski gospodarski subjekt” je i čuveno OMS – Upravljanje. Koje je od Ine kupovalo (gutalo – 17 posto godišnje proizvodnje!) plin po više nego primjerenoj cijeni. Da bi ga prodavalo na inozemnom tržištu po cijenama koje su i preko deset puta prelazile onu koju je za taj, “hrvatski plin”, od njih uprihodila Ina.
Drugo, prije samo pola godine, Filipovićev prethodnik u istom ministarstvu, Tomislav Ćorić, s nadmenim je sarkazmom u vrlo sličnoj situaciji tumačio novinarima kako ne postoji hrvatska nafta. Vlasnik te nafte je, nakon što podmiri obvezu prema državi – Ina i ona odlučuje što će s njom dalje raditi, pričao je Ćorić. Šest mjeseci kasnije njegov nasljednik Filipović čvrsto tvrdi kako “postoji hrvatski plin” i to je, manje-više, sve što morate znati o sustavnosti, kontinuitetu i ozbiljnosti konstantno rotirajuće ekipe koja, pod palicom Andreja Plenkovića, vodi državu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve će to riješiti ‘krizni tim’
No, to je tek početak. Naime, Filipović – kao ni Plenković 2016. godine – očito nema ni najblažu ideju o tome kako će izvesti da se plin proizveden u Hrvatskoj dovede isključivo hrvatskim tvrtkama i građanima i to još po “primjerenoj cijeni”. Na cijeli niz novinarskih pitanja o tome jučer je uporno odgovarao kako će stvar riješiti “krizni tim”.
Zvuči li to kao sustavna i pripremljena akcija državne vlasti? Da, ali u jednakoj količini kao i ona 2016. godine. “Krizni tim” u 2022. toliko podsjeća na “razrađen i održiv model” iz 2016. godine, da ga je doista teško prihvatiti bez prikladne doze cinične sumnje.
No, kako je situacija s mega pljačkom Ine baš veliki politički problem za HDZ, a pritom i reputacijska šteta za MOL, ne treba tek tako odmahnuti rukom na mogućnost da Vlada ustraje na priči o hrvatskom plinu u hrvatskim cijevima. Samo, kako ćemo znati da se to doista dogodilo? Oporba je, naime, od vladajućih zatražila da Saboru do početka zasjedanja 15. rujna dostavi izvješća o prosječnim mjesečnim prodajnim cijenama Inine nafte i plina za posljednje tri godine. HDZ je tu inicijativu odbio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kome vjerovati na riječ?
S takvom razinom transparentnosti oko poslovanja firme iz koje, eto, u godinu dana može ispariti milijardu kuna potencijalne zarade, teško je biti optimist oko akcija koje mogu poduzeti Filipović i “krizni tim”. Jer, ako se javnosti sad ne žele podastrijeti podaci o poslovanju Ine kakve traži oporba, na koji će se točno način za koji mjesec ili godinu znati je li sav plin proizveden u Hrvatskoj, kako to obećava Filipović, po primjerenoj cijeni prodan hrvatskim gospodarskim subjektima?
Ako, ukratko, podaci o količini proizvedenog plina u Hrvatskoj i ugovorima o njegovoj prodaji ne budu transparentni i javno dostupni, ostaje samo jedna mogućnost. Da se vjeruje da je baš tako bilo na riječ – Upravi i Nadzornom odboru Ine. Što bi tu, uopće, moglo poći krivo?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Filipović junački tvrdi da će natjerati Mađare da 'hrvatski plin ostane ovdje'. Sve je jasnije da nema pojma kako
Na cijeli niz novinarskih pitanja o tome samo odgovara kako će stvar riješiti - 'krizni tim'
Filipović - kao ni Plenković 2016. godine kod otkupa Ine - očito nema ni najblažu ideju o tome kako doista izvesti da se plin proizveden u Hrvatskoj dovede isključivo hrvatskim tvrtkama i građanima i to još po 'primjerenoj cijeni'
Model je već bio razrađen, financijski održiv i nije trebao povećati javni dug Republike Hrvatske. “Moja je odgovornost prema hrvatskoj javnosti da uoči najvećeg kršćanskog blagdana obavijestim javnost o ovoj strateškoj odluci, koja je donesena u najboljem interesu RH i, uvjeren sam, u najboljem interesu Ine, kao naše strateške naftne kompanije”, svečano je i prigodno ozbiljno najavio Andrej Plenković da će Hrvatska od MOL-a otkupiti njihov cjelokupni udio u Ini. Bio je Badnjak, 2016. godine.
Nakon toga, njegovoj Vladi je trebalo dvije godine i sedam mjeseci samo da odabere tvrtku koja će je savjetovati u procesu otkupa dionica. Skoro punih šest godina kasnije, Plenković je pomalo nestrpljivo objašnjavao novinarima kako je Hrvatska ponudila jednu cijenu, a Mađari su tražili znatno višu. “Napravili smo što smo mogli, ako netko neće prodati nešto što ima po nekoj cijeni, ne možemo ga prisiliti”, kazao je premijer, eto, 2022. ono na što su mu mnogi ukazivali još na Božić 2016. godine.
Oprez i zrno građanske pristojnosti
Stoga bi u Vladi, dok pričaju o svojim budućim snažnim potezima u Ini, trebali to raditi na vrhovima prstiju, s ogromnom dozom opreza, i barem zrnom građanske pristojnosti. U situaciji u koju ju je dovela priča o ekipi Damira Škugora i milijardu kuna profita na jeftinoj prodaji Ininog plina, međutim, lakše je – opet – nepromišljeno glumiti odlučnost u zaštiti nacionalnih interesa.
Ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović je tako najavio da će ubuduće plin proizveden u Hrvatskoj ostati u Hrvatskoj, jer da će ga Ina prodavati hrvatskim gospodarskim subjektima i to – po primjerenoj cijeni. Za početak, valja na tren zanemariti dvije stvari koje odmah, poput šake u boksačkoj rukavici koja na opruzi iskače iz kutije, udaraju u lice ministra Filipovića.
I OMS – Upravljanje je hrvatska tvrtka
Prvo, “hrvatski gospodarski subjekt” je i čuveno OMS – Upravljanje. Koje je od Ine kupovalo (gutalo – 17 posto godišnje proizvodnje!) plin po više nego primjerenoj cijeni. Da bi ga prodavalo na inozemnom tržištu po cijenama koje su i preko deset puta prelazile onu koju je za taj, “hrvatski plin”, od njih uprihodila Ina.
Drugo, prije samo pola godine, Filipovićev prethodnik u istom ministarstvu, Tomislav Ćorić, s nadmenim je sarkazmom u vrlo sličnoj situaciji tumačio novinarima kako ne postoji hrvatska nafta. Vlasnik te nafte je, nakon što podmiri obvezu prema državi – Ina i ona odlučuje što će s njom dalje raditi, pričao je Ćorić. Šest mjeseci kasnije njegov nasljednik Filipović čvrsto tvrdi kako “postoji hrvatski plin” i to je, manje-više, sve što morate znati o sustavnosti, kontinuitetu i ozbiljnosti konstantno rotirajuće ekipe koja, pod palicom Andreja Plenkovića, vodi državu.
Sve će to riješiti ‘krizni tim’
No, to je tek početak. Naime, Filipović – kao ni Plenković 2016. godine – očito nema ni najblažu ideju o tome kako će izvesti da se plin proizveden u Hrvatskoj dovede isključivo hrvatskim tvrtkama i građanima i to još po “primjerenoj cijeni”. Na cijeli niz novinarskih pitanja o tome jučer je uporno odgovarao kako će stvar riješiti “krizni tim”.
Zvuči li to kao sustavna i pripremljena akcija državne vlasti? Da, ali u jednakoj količini kao i ona 2016. godine. “Krizni tim” u 2022. toliko podsjeća na “razrađen i održiv model” iz 2016. godine, da ga je doista teško prihvatiti bez prikladne doze cinične sumnje.
No, kako je situacija s mega pljačkom Ine baš veliki politički problem za HDZ, a pritom i reputacijska šteta za MOL, ne treba tek tako odmahnuti rukom na mogućnost da Vlada ustraje na priči o hrvatskom plinu u hrvatskim cijevima. Samo, kako ćemo znati da se to doista dogodilo? Oporba je, naime, od vladajućih zatražila da Saboru do početka zasjedanja 15. rujna dostavi izvješća o prosječnim mjesečnim prodajnim cijenama Inine nafte i plina za posljednje tri godine. HDZ je tu inicijativu odbio.
Kome vjerovati na riječ?
S takvom razinom transparentnosti oko poslovanja firme iz koje, eto, u godinu dana može ispariti milijardu kuna potencijalne zarade, teško je biti optimist oko akcija koje mogu poduzeti Filipović i “krizni tim”. Jer, ako se javnosti sad ne žele podastrijeti podaci o poslovanju Ine kakve traži oporba, na koji će se točno način za koji mjesec ili godinu znati je li sav plin proizveden u Hrvatskoj, kako to obećava Filipović, po primjerenoj cijeni prodan hrvatskim gospodarskim subjektima?
Ako, ukratko, podaci o količini proizvedenog plina u Hrvatskoj i ugovorima o njegovoj prodaji ne budu transparentni i javno dostupni, ostaje samo jedna mogućnost. Da se vjeruje da je baš tako bilo na riječ – Upravi i Nadzornom odboru Ine. Što bi tu, uopće, moglo poći krivo?