Grad Vukovar dao 2,4 milijuna kuna za uređenje minijaturnog kafića. Što je ovdje moglo koštati 10.183 eura po kvadratu?
Skromni kafić u Vukovaru plaćen je više od najskupljih stanova zagrebačkih novogradnji u luksuznim kvartovima
Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta, saborski zastupnik i gradonačelnik Vukovara vjerojatno je jedinstven u Hrvatskoj: tijekom njegove vladavine, o trošku grada napravljen je kafić, kao da ih u Vukovaru nema dovoljno, pa je bilo nužno da se javnim novcem izgradi još jedan.
Taj kafić, koji sada radi već godinu dana, odmah je dao u najam pa je gradski proračun svake godine bogatiji za nekoliko tisuća eura. A s obzirom na to da su izgradnja i opremanje kafića grad stajali više od 320.000 eura, ta bi se investicija prema gruboj računici mogla isplatiti za nekih sedamdesetak godina, tamo negdje do pred kraj ovog stoljeća.
Gradonačelnikova čudna logika
Posve je nepoznato koji su motivi nagnali Penavu da se upusti u gradnju kafića javnim novcem, a njegovo nemušto objašnjenje koje je izrekao početkom rujna prošle godine zvuči smiješno: ”Siguran sam kako će ovaj, novi sadržaj uz samu rijeku povećati turističku atraktivnost Vukovara te stvoriti put za nove ugostiteljske sadržaje u neposrednoj blizini Dunava”.
Jer po toj logici, Grad Vukovar javnim bi novcem mogao graditi i druge sadržaje koji će ”povećati turističku atraktivnost Vukovara”, poput zabavnih parkova, kockarnica, hotela i slično. A pored kafića Donau, nekih 50-ak metara dalje, nalazi se vrlo posjećen i lijepo uređen privatni kafić Madre.
Skuplje i od slavnih Bandićevih WC-a
Ipak, najzanimljiviji dio priče o gradnji kafića je njegova cijena. Kako je službeno objavljeno, zajedno s opremanjem, stajao je točno 2.416.860 bivših kuna (milijun kuna dao je Fond za obnovu grada Vukovara), odnosno 320.772 današnjih eura. S obzirom na to da je objekt minijaturan, površine (bez terase) tek 31,5 kvadratnih metara, ispada da je kvadratni metar s opremom stajao nevjerojatnih 10.183 eura. To nadmašuje i cijenu gradnje i opremanja onih ”zlatnih WC-a” u Zagrebu, u vrijeme Milana Bandića, čija je gradnja stajala 10.059 eura po kvadratnom metru.
Astronomsku cijenu gradnje kafića ne može opravdati ni njegova, ni po čemu osobita oprema. U unutrašnjem prostoru kafića ukupno je šest stolova, a o njegovoj minijaturnosti najbolje svjedoči izgled muškog WC-a, koji jedva da zadovoljava minimalne tehničke uvjete. Toliko je malen da se WC školjka i pisoar nalaze u istoj prostoriji u kojoj se jedva moguće okrenuti. Nismo uočili zlatne slavine, niti neku osobitu keramiku. Jednako je i s interijerom kafića, šankom i ostalim inventarom.
Oprema je zapravo vrlo skromna
U vrijeme kada je Grad Vukovar raspisao natječaj za gradnju kafića, oprema koja se tražila sastojala se od 24 stola i 96 stolica, te isto toliko jastučića, šest barskih stolica, tri viseće ljuljačke, tri police za ostavu, pet suncobrana, vješalica s posudom za kišobrane, klima uređajem, šankom, ledomatom, strojem za pranje suđa, omekšivačem vode i hladnjakom. Dakle, ništa posebno.
Kada je u svibnju prošle godine na službenim stranicama grada Vukovara objavljen natječaj za najam kafića koji se tek završavao, početna cijena iznosila je 1575 kuna mjesečno bez PDV-a. Kako se došlo do te računice teško je shvatiti, jer to je tek nešto više od 200 eura mjesečno. Neslužbeno smo saznali da se licitacijom za najam opremljenog kafića došlo do iznosa od 3000 kuna (oko 400 eura) mjesečnog najma, što znači da će trebati gotovo 70 godina da bi se ulaganja vratila.
No, gradonačelnik Penava uzeo si je za pravo da sam mijenja visinu najma. U članku 6. ugovora stoji: ”Tijekom trajanja ugovora o zakupu poslovnog prostora, zakupnina se može povećati ili smanjiti sukladno odluci gradonačelnika”. Dakle, Penava se ponaša kao da je osobno vlasnik kafića izgrađenog i opremljenog javnim novcem: on je taj koji određuje kiriju i nikome ne mora polagati račune zašto cijenu najma povećava ili smanjuje.
U najam ga dobio tek osnovani obrt
Kada je Telegram prije nešto više od mjesec dana objavio video iz kafića Donau u kojem je treštala pjesma Lepe Brene, Jugoslovenka, a naš tekst su potom prenijeli drugi mediji, Penava je slao dopise kako kafić nije u njegovom, već gradskom vlasništvu. To je točno, no točno je da se Penava ponaša kao da je kafić njegov jer on osobno, a ne neko gradsko tijelo, određuje cijenu najma.
Zanimljivo, na natječaju za najam gradskog kafića, pobijedila je vlasnica obrta koji je, kako stoji u izvatku iz obrtnog registra, otvoren tek 27. srpnja prošle godine, gotovo paralelno sa završetkom gradnje kafića. I to upisan kao novi obrt, bez početka rada. A početak obavljanja obrta, u spomenutom se registru navodi kao 22. kolovoza prošle godine. Što znači da taj obrt, u vlasništvu Jadranke Kovčalije, nije postojao u vrijeme kada je Grad Vukovar (26. svibnja 2022.) raspisao natječaj za najam kafića, koji sada posluje pod nazivom Donau.
