Oliver Falck, glavni autor programa IFO instituta za HDZ, za Telegram analizira njegove ključne dijelove
Telegram je prvi razgovarao s ekonomistom minhenskog instituta
Direktor Centra za industrijsku organizaciju i nove tehnologije IFO instituta, ekonomist Oliver Falck, bio je glavni koordinator projekta gospodarskih savjeta čiju je izradu naručila HDZ-ova Zaklada hrvatskog državnog zavjeta. Reformska agenda dugo je vremena, u predizborno, ali i postizborno vrijeme bila skrivena od javnosti.
Sada je objavljena na više od 300 stranica, a Falck je njene najvažnije dijelove pojasnio za Telegram. Dio Falckovih odgovora već je poznat i objavljen, no bilo je zanimljivo čuti što glavni koordinator IFO-a za ovaj projekt misli o prošlim vladama i njihovim idejama državnih investicija, braniteljskim mirovinama, najavljenom porezu na nekretnine, kao i općem smjeru u kojem bi trebala krenuti nova Vlada.
“Ukupna proračunska konsolidacija trebala bi težiti dugoročnoj održivosti putem strukturnih reformi, a ne kratkoročnim fiskalnim prilagodbama”, kaže Falck. Porezi u Hrvatskoj su na razini europskog prosjeka, pa bi tako, smatra, prioritet trebao biti osiguranje kontinuiteta poreznog sustava i povećanje povjerenja u zakonodavstvo i vladu. Pojednostavljenje poreznih postupaka i promoviranje elektroničkog podnošenje poreznih prijava imat će dvostruke koristi – osim smanjenja troškova, uklonit će i mogućnost korupcije, smatraju u uglednom bavarskom institutu.
Kao važan problem apostrofirana je i siva ekonomija. IFO savjetuje nultu toleranciju na izbjegavanje plaćanja poreza i sivu ekonomiju, a da bi se to postiglo, smatraju u IFO-u, potrebno je povećati broj osoba zaduženih za obavljanje revizije, te poboljšati suradnju porezne uprave i drugih državnih tijela. Kao jednu od glavnih mjera za smanjenje duga, koje je kao svoj prvi cilj istaknuo premijer Tihomir Orešković, iz IFO-a preporučuju privatizaciju državnih poduzeća čiji bi prihod mogao pridonijeti smanjenju duga.
TELEGRAM: Sadrži li reformska agenda koju savjetujete Hrvatskoj duboke i bolne rezove?
FALCK: Teškoće s kojima se sada suočavaju neke države članice EU-a, uključujući i neke s istoka kontinenta, uzrokovane su činjenicom da je nedavni brzi rast bio temeljen na kreditima. To nije bilo održivo. One zemlje koje se nisu uspjele modernizirati dok su stvari išle dobro, moraju to napraviti sada, pod nepovoljnim uvjetima, kao jedini način za vraćanje ekonomskog rasta. To će boljeti kratkoročno, no dugoročno će donijeti korist za sve. Proces modernizacije može biti socijalno prilagođen.
‘Bivše vlade nisu uspjele provesti modernizaciju Hrvatske. Taj će proces boljeti kratkoročno, no dugoročno ćete svi imati koristi’
TELEGRAM: Jedna od mjera koju predviđate u cilju povećanja konkurentnosti je i devalvacija kune. No, vrlo mnogo ljudi ima kredite u eurima ili švicarskim francima, bi li oni i dalje bili u mogućnosti vraćati svoje kredite ako bi došlo do devalvacije?
FALCK: Usporedba cijena za ključne izvozne proizvode otkriva da su one prosječno 7 posto veće u Hrvatskoj nego u konkurentskim zemljama poput Poljske. Jedan od načina vraćanja kompetitivnosti je i devalvacija kune za 7 posto u realno, odnosno 13 posto nominalno.
Ne preporučujemo, međutim, da se devalvacija provede odjednom. Umjesto toga predlažemo kontroliranu devalvaciju kojom bi se do cilja došlo za nekoliko godina.
Nagib devalvacije koji predlažemo određen je razlikom kamatnih stopa između kredita u kunama i kredita u stranim valutama, odnosno euru. U prošlosti, odnos između tih kamatnih stopa je uvijek bio veći nego onaj između tečaja kune i eura, pa je bilo racionalno da građani uzimaju kredite u stranim valutama. Dobro odabran put devalvacije ne samo da bi pridonio vraćanju hrvatske cjenovne kompetitivnosti, nego bi isto tako eliminirao i štetne poticaje za posuđivanje u stranim valutama.
Očekujemo da bi cilj 13-postotne nominalne devalvacije bio postignut u 7 do 13 godina, ovisno o razmjeru razlike kamatnih stopa u budućnosti. Podsjetio bih da je tijekom prošlih nekoliko godina Hrvatska narodna banka već prihvatila devalvaciju kune od 0,5 posto prije intervencije. Naša sugestija je tek umjereno povećanje brzine devalvacije jednostavnim smanjenjem intenziteta intervencije HNB-a.
TELEGRAM: Hrvatska ima vrlo nisku stopu participacije na tržištu rada i vrlo visoku nezaposlenost. Možete li navesti ključne mjere iz vaše agende koje bi trebale preokrenuti te trendove?
FALCK: Za integraciju ranjivih radnika, npr. dugotrajno nezaposlenih, niskokvalificiranih i mladih radnika u tržište rada, preporučujemo smanjenje minimalne plaće ili barem smanjenje barijera za najam tih radnika. Fleksibilnije zapošljavanje i otpuštanje je također potrebno. Obvezna otpremnina trebala bi biti ograničena samo na neopravdane otkaze, jer bi to značajno smanjilo očekivane troškove pri zapošljavanju radnika. Veća fleksibilnost i niži izdaci značili bi vjerojatno i povećanja radnih mjesta, te bi doveli do manje poticaja za ugovore o radu na određeno pred onima na neodređeno.
Još jedan, neizravan način za smanjenje troškova rada, bez rezanja plaća je produljenje dnevnog, tjednog ili mjesečnog radnog vremena, ili smanjenje godišnjeg odmora. Važno je imati na umu da je maksimalan broj radnih sati u Hrvatskoj manji nego u usporedivim zemljama. Uz to, malo ljudi radi nedjeljom, navečer ili noću. Takva bi mjera mogla biti široko prihvaćena s obzirom na to da se odnosi na sve.
TELEGRAM: Predviđaju li vaše mjere i rezanje nekih socijalnih davanja, odnosno bi li i to moglo pokrenuti samo tržište rada?
FALCK: Neaktivnost na tržištu rada nije samo posljedica nedostatka potražnje, nego i stvar toga što mnogi u Hrvatskoj nemaju poticaja priključiti se radnoj snazi. Mnoge beneficije onima koji su sposobni raditi, poput naknada za nezaposlene, socijalne pomoći, prijevremene starosne mirovine i slično su pasivne naravi – što znači da su građani plaćeni da ne rade. Ne pomaže ni to što se, čim čovjek počne raditi, takve beneficije u potpunosti ukidaju u omjeru 1:1, što također ne potiče na zapošljavanje. Veliki je problem i to što oni koji primaju takvu socijalnu pomoć mogu povećati svoje prihode u sivoj ekonomiji. To se može promijeniti intenzivnijom primjenom aktivnih politika na tržištu rada i promjenama u strukturi tih benefita.
‘Neaktivnost na hrvatskom tržištu rada nije posljedica samo nedostatka potražnje, nego je stvar toga što mnogi nemaju poticaja priključiti se radnoj snazi zbog pasivnih beneficija’
TELEGRAM: Govorili ste i o velikom broju prijevremenih mirovina, odnosi li se to i na braniteljske mirovine?
FALCK: Pravila za invalidske, prijevremene starosne mirovine i povlaštene mirovine treba kritički preispitati ne samo zbog tržišta rada, nego i zbog same financijske održivosti zemlje. Bit će teško dirati u postojeće mirovine, no promjene u pravilima za nove mirovine dovele bi do značajnog smanjena broja mirovina kod primatelja koji nisu došli do zakonske dobi za umirovljenje.
TELEGRAM: Premijer Tihomir Orešković najavio je porez na nekretnine, mislite li da bi za hrvatsko gospodarstvo takav porez mogao imati dobar učinak?
FALCK: Investitori se žale kako hrvatska ekonomska politika nije pouzdana. Poigravanje s poreznim stopama ili uvođenje novih poreza pod tim je okolnostima riskantno. Daleko je važnije da se iznese vjerodostojan i opsežan program reformi za javne financije. Samo strukturalne reforme mogu Hrvatsku ponovno učiniti privlačnom za investitore. Takve će reforme pomoći zemlji da vrati konkurentnost i signalizira da su financije čvrste.
TELEGRAM: Ima li Hrvatska previše javnih djelatnika? Možete li nam, ako je tako, reći točno koliko, u brojevima ili postocima?
FALCK: Hrvatska opća država zapošljava oko 17 posto od svih radno sposobnih ljudi, u 2008., u područjima poput javne uprave, obrane, obrazovanja, sektoru zdravstvene i socijalne skrbi, stavljajući zemlju pri vrhu u smislu udjela javnih službenika u komparaciji s usporedivim zemljama poput Bugarske, Češke, Slovenije ili Slovačke. Učinkovitost javne uprave trebala bi biti dodatno povećana kroz eliminaciju dupliciranih struktura kao i smanjenjem broja javnih zaposlenika koji trenutačno predstavljaju težak teret za proračun.
Od 2010. broj javnih službenika je već smanjen. Ovaj proces mogao bi se ubrzati ako bi se javnim djelatnicima ponudile atraktivne izlazne opcije prema privatnom sektoru. Nužnost smanjenja javnog zapošljavanja ne bi trebala dovesti do toga da izgubimo iz vida da neka područje javne uprave zapravo treba povećati.
TELEGRAM: Mislite li da je Hrvatskoj potrebna privatizacija javnih poduzeća i zdravstva i školstva, ili eventualno nekih dijelova tih sektora?
FALCK: Hrvatska također iskače u smislu zapošljavanja u državnim poduzećima, u kojima radi 12,5 posto od ukupnog broja zaposlenih, što je dvostruko više od prosjeka EU-a. To svakako poziva na privatizaciju. Istodobno, državna jamstva i subvencije bi se trebale smanjiti i trebale bi biti daleko transparentnije. Privatizacija se definitivno može dogoditi u konkurentnim i komercijalnim sektorima. Nisam siguran treba li imovinu infrastrukture, zdravstveni i obrazovni sustav uopće uzeti u obzir. Ipak, čak i kompanije koje ne trebaju biti privatizirane treba pažljivo razmotriti i eventualno restrukturirati. Restrukturiranje treba obuhvatiti depolitizaciju menadžmenta i povećanje menadžerske autonomije i odgovornosti, postavljanje jasnih ciljeva, redovito vrednovanje učinaka…
TELEGRAM: Mislite li da je uobičajena pogreška prošle hrvatske vlade, ali i nekih prošlih, bila u pokušajima da država pokrene gospodarstvo, a ne oslanjanje na privatni sektor?
FALCK: Bivše hrvatske vlade nisu uspjele modernizirati zemlju. Iz perspektive vanjskog promatrača, stekao sam dojam da je Hrvatska, dijelom zbog svoje povijesti, toliko zaokupljena svojim unutarnjim problemima da nije shvatila da se svijet oko nje iz temelja promijenio.
Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 30. siječnja 2016.