Habijan donosi prvi strateški dokument. Brutalno iskreno secira stanje u gospodarstvu, ali ne najavljuje potez koji bi sve promijenio
Uskoro nam stiže Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine
Hrvatska će još jednom, barem na papiru, pokušati udahnuti život svojoj sve slabijoj industriji. Ta će gospodarska grana dobiti novi strateški dokument, Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva za razdoblje do 2027. godine. Prvi je to strateški dokument koji se donosi u mandatu ministra gospodarstva i održivog razvoja Damira Habijana, ali i prvi industrijski nakon deset godina.
Posljednja industrijska strategija donesena je u 2014. godine u vrijeme bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, ali ni ona, kao ni one prije nje, nisu Hrvatskoj omogućile podizanje industrije. Njezin je udjel u nacionalnom BDP-u padao, kao i broj zaposlenih.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku udio prerađivačke industrije u bruto dodanoj vrijednosti pao je od početka ovog stoljeća sa 16,7 na 11,7 posto u 2022. godini. Raniji planovi reindustrijalizacije nisu uspjeli, pa sada Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja novi zamah industriji planira dati kroz digitalizaciju, zelenu tehnologiju i jačanje inovacija, ali i obrazovanja.
Usmjereni na niskokvalificirani turizam
Ljudima koji su izradili strateški dokument mora se priznati da su bez imalo uljepšavanja objasnili poziciju industrije u hrvatskoj ekonomiji. Struktura domaće ekonomije, napominje se u dokumentu, je takva da ima veliku uloga niskokvalificiranih usluga poput turizma i relativno mali proizvodni sektor. Takvo je priznanje hvalevrijedno i dobar temelj da se stanje popravi, samo da sve Vlade, pa i sadašnja, nisu svojim djelovanjem građane upućivali na to da se okrenu uslugama, posebice turizmu.
“Rast produktivnosti u Hrvatskoj spor je već dugi niz godina, a gospodarstvo je snažno usmjereno prema niskokvalificiranim uslugama. Niska produktivnost rada i spori rast dohotka po glavi stanovnika predstavljaju rizik za Hrvatsku posljedica čega je sporo sustizanje ostalih razvijenih europskih zemalja”, istaknuto je u Nacionalnom planu koji je objavljen na portalu e-savjetovanja.
Plan predviđa rast produktivnosti
U Planu su navedene i mjere i poticaji kojima se žele postići određeni ciljevi, poput povećanja produktivnosti koja bi do 2027. godine trebala porasti za dvadesetak posto. Udio ulaganja u istraživanje i razvoj u BDP-u trebao bi se povećati za trećinu, ali bi i nakon toga ostao ispod prosjeka EU.
Kroz ulaganja u digitalizaciju porastao bi i udio poduzeća koja zapošljavaju IT stručnjake. Za sve ove projekte navode se i izvori novca kojima će se financirati, uglavnom su to različiti, europski fondovi, a riječ je o stotinama milijuna eura koji bi trebali biti na raspolaganju domaćoj industriji.
Najavljeni poticaji, ali ne i promjena porezne politike
No, osim tih poticaja koje je u sklopu Plana oporavka i otpornosti, ali i ostalih fondova, EU stavila na raspolaganje državama članicama, nigdje se iz Plana ne vidi da će država promijeniti tretman industrije i proizvodnje. Primjerice, kroz promjenu porezne politike koja je posljednjih desetljeća pogodovala upravo stvaranju gospodarske strukture koju samo Ministarstvo kritizira.
Porezni sustav je takav da je poticao građane na ulaganje u nekretnine, kupovinu i izgradnju apartmana, ali i ugostiteljsku djelatnost. To je zadnja dva desetljeća puno isplativije i sigurnije ulaganje u Hrvatskoj, nego riskiranje u primjenu visokih tehnologija i unapređenje proizvodnje koja se možda neće uspjeti probiti na tržištu.
Zaostaje i industrija u EU, ekonomska moć seli na istok
Iako ne treba uspoređivati stanje u hrvatskoj industriji s onima u najrazvijenijim EU državama, domaćoj proizvodnji, ističe se to i u Nacionalnom planu, ne pogoduje ni trend u okruženju. Upozoravaju autori dokumenta na to da sve snažnija globalna konkurencija i aktualni trendovi u gospodarstvu ukazuju na relativno nepovoljan položaj Europske unije.
Globalna ekonomska moć pomaknula se na istok uslijed gospodarskog rasta Kine.
“Iako Europa ima mnogo produktivnih poduzeća, sveukupno gledajući, europska poduzeća su manje učinkovita od onih u drugim naprednim gospodarstvima: rastu sporije, stvaraju niže povrate i ulažu manje u istraživanje i razvoj od, primjerice, svojih američkih konkurenata, stoji u dokumentu. Pozivaju se i na zaključak Europske komisije (2023: Long-term competitiveness of the EU: looking beyond 2030) koji upozorava na to da će nastavak pada produktivnosti u EU učiniti tu zajednicu sve manje konkurentnom, a time će ubiti ugrožena kvaliteta života i standard EU građana”.