“Vjerujem da poslije današnje rasprave više nema otvorenih pitanja”, prvo je što je rekla ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek kad je danas stala pred novinare. Rasprava koju je spominjala održavala se na sjednici Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora.
Na njoj nije odgovoreno ni na jedno jedino otvoreno pitanje oko serije skandala sa skeniranjem zgrada koje je za njeno Ministarstvo odradio Geodetski fakultet. A ministrica je, kao u svakom dosadašnjem javnom istupu, modificirala svoju priču o tome za što su se ta snimanja koristila. Recimo, kad se govori o zgradi Hrvatskog muzeja arhitekture, prvo je tvrdila kako su snimke korištene “tijekom obnove”, pa da je zgrada dvaput snimana radi “progresivne štete”, pa sad ispada da su, kao, snimane različite stvari… I tako o svemu.
Uloga četiri slona u vladajućoj većini
Nikoga ne bi trebalo iznenaditi što je vladajuća većina u Odboru izglasala zaključak iz kojeg se doima da je sve u redu – ta ekipa, HDZ i koalicijski suučesnici – bez ikakve bi zadrške digla ruku za zaključak da je Zemlja ravna ploča koju na leđima nose četiri slona, samo da stigne takav naputak iz Središnjice.
Malo je iznenađujuće, ali i vrlo znakovito, to što je kutija sa sitnim političkim trikovima ovaj put ispražnjena do kraja. Trik jedan – u isto vrijeme kad i Odbor za obrazovanje s aferom ministrice kulture i medija sazvano je saslušanje kandidata za glavnog državnog odvjetnika, kako bi se ovoj priči isisalo dodatnog kisika u medijskom prostoru.
Hvalospjevi i sabotaže
Trik dva – u istoj prostoriji gdje se održavala sjednica Odbora za obrazovanje tri sata kasnije sazvan je sastanak drugog saborskog Odbora, kako bi se stavila točka na vremensko trajanje potencijalno neugodne rasprave. Kako bi se kazaljaka što više iscrpila, za riječ su se javljali članovi Odbora iz vladajuće većine redajući hvalospjeve ministričinom poslu, kao da se odvija aktualno prijepodne u Saboru pa se treba što više umiliti premijeru. Naposljetku, trik tri, ministrica se, pažljivo izbjegavajući konkretne odgovore na konkretna pitanja, poslužila neselektivnim bombardiranjem širokim spektrom jedva upotrebljivih informacija, toliko da se ponekad činilo da samo nedostaje Andrej Plenković da krene s litanijom o rastu plaća i sveopćem procvatu u njegovom mandatu.
Ključni zaključak farsične predstave koja je završila u ministričinoj izjavi za medije, kad je ona konstatirala da nije nikog prozivala da laže, nego da je rekla kako je objavljena lažna vijest, međutim, odnosi se na posve drugi zakon i drugu priču. Trik četiri je, naime, bio – istraga traje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministrica je, naime, prije deset dana obećala kako će tog poslijepodneva objaviti dokumentaciju i komunikaciju koja će pokazati da je HAZU, suprotno njihovim tvrdnjama, koje smo objavili na Telegramu, koristio 3D snimke zgrade Hrvatskog arhitektonskog muzeja koje je odradio Geodetski fakultet. Nije objavila ni to popodne, ni ijedno od sljedećih devet popodneva. Danas smo doznali i razlog – istraga traje, dokumentaciju je poslala prije devet dana istražiteljima na njihov zahtjev i, kako tvrdi, ne smije je sad javno objavljivati.
Lex AP i umirujuća tišina koja nadire
U vrijeme kad je Obuljen Koržinek iskoristila joker “istraga”, podsjetimo, u saborskoj se proceduri nalaze izmjene Kaznenog zakona, poznate po nadimku lex AP. Njome će sve radnje u istrazi biti proglašene tajnom, uz prijetnju zatvorske kazne u trajanju od tri godine. E, tu smo.
Da je lex AP na snazi, cijele ove priče, svega ovog nemuštog “vađenja”, vrdanja, iznova svježeg fabuliranja i muljanja ministrice Obuljen Koržinek, njenog mučenja pred saborskim odborima i kamerama – ne bi ni bilo. Na sve upite ministrica bi mogla samo slegnuti ramenima i kazati, kao danas oko dokumentacije koju je odavno obećala objaviti, da to, eto, ne može napraviti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne radi se ni o kakvom pretjerivanju – lex AP bi značio upravo to, kraj ozbiljne rasprave o bilo kojoj aferi vlasti u trenutku kad se u nju uključe istražitelji. Sve do pravomoćnosti optužnica bi, zapravo, trajao silenzio stampa o svim tim trgovinama plinom, skeniranjima zgrada ili masovnim namještanjima poslova odabranim poduzetnicima u cijeloj vertikali Plenkovićeve Vlade. A optužnica za Josipu Rimac (danas Pleslić), uhićenu u svibnju 2020. godine još ni danas nije pravomoćna.
Zakon terminalno opasnih namjera
Uostalom, joker “istraga traje” HDZ je posljednjih godina već nekoliko puta iskoristio kako bi potpuno onemogućio osnivanje saborskih istražnih povjerenstava. Pa su tako HDZ (i koalicijski suučesnici) odbili, recimo, osnivanje istražnog povjerenstva o Agrokoru, o aferi Softver, pa čak i povjerenstvo o – curenju podataka iz istraga. Ukratko, saborska istražna povjerenstva godinama već ne postoje kao praksa u hrvatskom parlamentu.
Prođe li lex AP, zakon terminalno opasnih namjera, onda će se isto dogoditi i s gotovo svakom aferom koju će otvarati mediji, oporba ili istražitelji. One će, jednostavno, kao i dokumentacija kojom je Obuljen Koržinek prijetila demantirati našu “lažnu vijest”, postati teme o kojima se zapravo neće moći suvislo pričati. I tada, konačno, više neće ostati “neodgovorenih pitanja”. Barem za nekoliko izbornih ciklusa, dok optužnica ne postane pravomoćna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministrica nas je obećala demantirati, a sad se izvlači na istragu. To je samo uvod u mračnu tišinu koja će zavladati ako se usvoji lex AP
Obuljen Koržinek ni danas nije ponudila niti jedan odgovor na ključna pitanja iz afere s 3D skeniranjem
Nikoga ne bi trebalo iznenaditi što je vladajuća većina u Odboru izglasala zaključak iz kojeg se doima da je sve u redu - ta ekipa, HDZ i koalicijski suučesnici - bez ikakve bi zadrške digla ruku za zaključak da je Zemlja ravna ploča koju na leđima nose četiri slona, samo da stigne takav naputak iz Središnjice
“Vjerujem da poslije današnje rasprave više nema otvorenih pitanja”, prvo je što je rekla ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek kad je danas stala pred novinare. Rasprava koju je spominjala održavala se na sjednici Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora.
Na njoj nije odgovoreno ni na jedno jedino otvoreno pitanje oko serije skandala sa skeniranjem zgrada koje je za njeno Ministarstvo odradio Geodetski fakultet. A ministrica je, kao u svakom dosadašnjem javnom istupu, modificirala svoju priču o tome za što su se ta snimanja koristila. Recimo, kad se govori o zgradi Hrvatskog muzeja arhitekture, prvo je tvrdila kako su snimke korištene “tijekom obnove”, pa da je zgrada dvaput snimana radi “progresivne štete”, pa sad ispada da su, kao, snimane različite stvari… I tako o svemu.
Uloga četiri slona u vladajućoj većini
Nikoga ne bi trebalo iznenaditi što je vladajuća većina u Odboru izglasala zaključak iz kojeg se doima da je sve u redu – ta ekipa, HDZ i koalicijski suučesnici – bez ikakve bi zadrške digla ruku za zaključak da je Zemlja ravna ploča koju na leđima nose četiri slona, samo da stigne takav naputak iz Središnjice.
Malo je iznenađujuće, ali i vrlo znakovito, to što je kutija sa sitnim političkim trikovima ovaj put ispražnjena do kraja. Trik jedan – u isto vrijeme kad i Odbor za obrazovanje s aferom ministrice kulture i medija sazvano je saslušanje kandidata za glavnog državnog odvjetnika, kako bi se ovoj priči isisalo dodatnog kisika u medijskom prostoru.
Hvalospjevi i sabotaže
Trik dva – u istoj prostoriji gdje se održavala sjednica Odbora za obrazovanje tri sata kasnije sazvan je sastanak drugog saborskog Odbora, kako bi se stavila točka na vremensko trajanje potencijalno neugodne rasprave. Kako bi se kazaljaka što više iscrpila, za riječ su se javljali članovi Odbora iz vladajuće većine redajući hvalospjeve ministričinom poslu, kao da se odvija aktualno prijepodne u Saboru pa se treba što više umiliti premijeru. Naposljetku, trik tri, ministrica se, pažljivo izbjegavajući konkretne odgovore na konkretna pitanja, poslužila neselektivnim bombardiranjem širokim spektrom jedva upotrebljivih informacija, toliko da se ponekad činilo da samo nedostaje Andrej Plenković da krene s litanijom o rastu plaća i sveopćem procvatu u njegovom mandatu.
Ključni zaključak farsične predstave koja je završila u ministričinoj izjavi za medije, kad je ona konstatirala da nije nikog prozivala da laže, nego da je rekla kako je objavljena lažna vijest, međutim, odnosi se na posve drugi zakon i drugu priču. Trik četiri je, naime, bio – istraga traje.
Ministrica je, naime, prije deset dana obećala kako će tog poslijepodneva objaviti dokumentaciju i komunikaciju koja će pokazati da je HAZU, suprotno njihovim tvrdnjama, koje smo objavili na Telegramu, koristio 3D snimke zgrade Hrvatskog arhitektonskog muzeja koje je odradio Geodetski fakultet. Nije objavila ni to popodne, ni ijedno od sljedećih devet popodneva. Danas smo doznali i razlog – istraga traje, dokumentaciju je poslala prije devet dana istražiteljima na njihov zahtjev i, kako tvrdi, ne smije je sad javno objavljivati.
Lex AP i umirujuća tišina koja nadire
U vrijeme kad je Obuljen Koržinek iskoristila joker “istraga”, podsjetimo, u saborskoj se proceduri nalaze izmjene Kaznenog zakona, poznate po nadimku lex AP. Njome će sve radnje u istrazi biti proglašene tajnom, uz prijetnju zatvorske kazne u trajanju od tri godine. E, tu smo.
Da je lex AP na snazi, cijele ove priče, svega ovog nemuštog “vađenja”, vrdanja, iznova svježeg fabuliranja i muljanja ministrice Obuljen Koržinek, njenog mučenja pred saborskim odborima i kamerama – ne bi ni bilo. Na sve upite ministrica bi mogla samo slegnuti ramenima i kazati, kao danas oko dokumentacije koju je odavno obećala objaviti, da to, eto, ne može napraviti.
Ne radi se ni o kakvom pretjerivanju – lex AP bi značio upravo to, kraj ozbiljne rasprave o bilo kojoj aferi vlasti u trenutku kad se u nju uključe istražitelji. Sve do pravomoćnosti optužnica bi, zapravo, trajao silenzio stampa o svim tim trgovinama plinom, skeniranjima zgrada ili masovnim namještanjima poslova odabranim poduzetnicima u cijeloj vertikali Plenkovićeve Vlade. A optužnica za Josipu Rimac (danas Pleslić), uhićenu u svibnju 2020. godine još ni danas nije pravomoćna.
Zakon terminalno opasnih namjera
Uostalom, joker “istraga traje” HDZ je posljednjih godina već nekoliko puta iskoristio kako bi potpuno onemogućio osnivanje saborskih istražnih povjerenstava. Pa su tako HDZ (i koalicijski suučesnici) odbili, recimo, osnivanje istražnog povjerenstva o Agrokoru, o aferi Softver, pa čak i povjerenstvo o – curenju podataka iz istraga. Ukratko, saborska istražna povjerenstva godinama već ne postoje kao praksa u hrvatskom parlamentu.
Prođe li lex AP, zakon terminalno opasnih namjera, onda će se isto dogoditi i s gotovo svakom aferom koju će otvarati mediji, oporba ili istražitelji. One će, jednostavno, kao i dokumentacija kojom je Obuljen Koržinek prijetila demantirati našu “lažnu vijest”, postati teme o kojima se zapravo neće moći suvislo pričati. I tada, konačno, više neće ostati “neodgovorenih pitanja”. Barem za nekoliko izbornih ciklusa, dok optužnica ne postane pravomoćna.