Ideološki rat na Ustavnom sudu pokazao: liberalni dosezi više nisu zagarantirani. Može li nakon neradne nedjelje na udar doći i abortus?
Borba liberalnih i konzervativnih svjetonazora u zapadnim se demokracijama intenzivirala pa nije mogla zaobići ni hrvatsko društvo
Na hrvatskom Ustavnom sudu, kao i u svim takvim institucijama u demokratskim državama, postoji kulturni rat liberala i konzervativaca. Zorno se to vidi i u izdvojenim mišljenjima koja su pojedini suci dali na odluku Ustavnog suda kojom je odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o trgovini, odnosno zabrani rada nedjeljom i blagdanom.
Borba liberalnih i konzervativnih svjetonazora u zapadnim se demokracijama intenzivirala posljednjih desetak godina pa nije mogla zaobići ni hrvatsko društvo ni Ustavni sud. S time da zasad uglavnom završava tako da odluke idu na ruku vladajućima, bez obzira kojem su svjetonazoru pritom te odluke bile bliže.
Test razmjernosti – smokvin list za prave motive
Za odluku kojom se odbijaju prijedlozi za ocjenu ustavnosti Zakona o trgovini bilo je desetero sudaca, a protiv je bilo troje – Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec, koji su svoje razloge naveli u izdvojenom mišljenju. Izdvojena, ali podupiruća mišljenja dalo je i troje sudaca koji su bili dio većine – Ingrid Antičević Marinović, Miroslav Šumanović i Branko Brkić.
Troje sudaca koji su bili protiv zamjerili su većini da je donijela odluku koja je potpuno suprotna prethodnima te da se zaokret dogodio bez posebno jake argumentacije. Većina je provela test razmjernosti između poduzetničke slobode kao ustavne vrijednosti i postizanja proklamiranih ciljeva poput ravnoteže privatnog i poslovnog života. Uz napomenu da nijedan od ciljeva koje je navela Vlada nije u Ustavu naveden kao opravdani razlog za ograničavanje poduzetničkih sloboda, Abramović, Kušan i Selanec ističu i da, primjerice, rad na benzinskim crpkama, objektima koji su i ugostiteljski i trgovački, pokazuje da ti ciljevi nisu ostvareni i da prijedlog pada na testu razmjernosti.
“Test razmjernosti poslužio je većini kao maska koja bi trebala opravdati odluku kakvu se željelo donijeti, odnosno kao smokvin list za prave motive donošenja osporenog propisa, za implementaciju konkordata na mala vrata”, zaključilo je troje sudaca.
Trebalo se pozvati na konkordatsko pravo
Suprotno njima, sudac Šumanović pozvao se baš na konkordatsko pravo, odnosno ugovore sa Svetom Stolicom, ističući da je taj međunarodni ugovor iznad domaćeg zakonodavstva. On ne nalazi ništa pogrešno u argumentima većinskog stajališta, ali smatra da se obrazloženje moglo pojednostaviti. Za pravni status nedjelje kao neradnog dana i za posljedično odbijanje podnesenih prijedloga za ocjenu ustavnosti, bilo je dovoljno pozvati se na ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima.
Odredbe iz tog ugovora, ističe Šumanović, “jasno i nedvosmisleno određuju da je nedjelja, uz sedam svetkovina, neradni dan jednako kao i npr. Bogojavljenje, Svi sveti ili Velika Gospa”. Sudac Brkić u svom se izdvojenom mišljenju poziva na vjerske osobitosti Hrvatske, u kojoj živi 86 posto kršćana (katolici, pravoslavci i protestanti).
Većina se odrekla ranijih stajališta
Abramović, Selanec i Kušan navode da je Ustavni sud u prethodne dvije odluke kojima je poništio zabranu rada nedjeljom polazio od stajališta “da je sloboda poduzetništva gotovo na samom vrhu nekakve piramide ustavnog značaja temeljnih prava i sloboda”. Za njih odluka iz veljače ove godine pokazuje da se većina u Ustavnom sudu jasno odrekla ranije prakse Ustavnog suda i stajališta koja su u tim odlukama izražena, odnosno da su zauzeli dijametralno suprotan pristup, iako je sastav Ustavnog suda dijelom ostao isti.
Tumače da ta odluka znači kako je dovoljno da izvršna vlast, kao predlagač zakona, deklarira legitimni cilj koji ograničavanjem tržišne slobode smjera ostvariti, nakon čega direktno slijedi da je razumno pretpostaviti kako je deklarirani cilj uistinu stvaran, a sporna mjera i prikladna i sposobna i nužna ostvariti ga.
Retorici se daje prednost nad Ustavom
Zakonodavna vlast, poručuju oni, ima ovlast uređivati gospodarske odnose, ali i građani i građanke Republike imaju ustavno pravo i zajamčenu slobodu od arbitrarnog, nedovoljno racionalnog i nerazmjernog postupanja državne vlasti. Kažu da imaju simpatije prema redefiniranju dosadašnje sudske prakse njenom daljnjom nadogradnjom, kroz koju bi se Ustavni sud nastavio usklađivati kako sa shvaćanjima dva europska suda, tako i sa shvaćanjima sestrinskih sudova ustavne razine.
“Nemamo nikakve simpatije prema olakom odustajanju od gotovo svih dijelova prethodne prakse Ustavnog suda, koje se ne prikazuje kao takvo, već se prikriva retoričkim figurama kojima se daje prednost nad ustavnim argumentima”, oštri su prema svojim kolegama suci Abramović, Kušan i Selanec.
‘Trebalo se pozvati na ugovore s Vatikanom’
Sudac Šumanović smatra da se pitanje neradne nedjelje moglo riješiti i u prethodne dvije odluke da se krenulo od toga da je ugovor sa Svetom Stolicom iznad domaćeg zakonodavstva. On tvrdi i da je pogrešna teza kako je u prethodne dvije odluke formirana konzistentna i stabilna ustavnosudska praksa kojom se trebalo rukovoditi i pri odlučivanju u veljači ove godine.
Argumentira to time da se ti prijedlozi razlikuju, ali sve tri odluke međusobno povezuje načelno stajalište kako zabrana rada nedjeljom nije sama po sebi protuustavna, no mora biti zakonodavno provedena na nediskriminirajući i ustavno prihvatljiv način te zaključuje da je treća odluka Ustavnog suda na liniji takvog načelnog stajališta.
Dokidanje prava na abortus u Americi
No, on smatra da ne bi bilo pogrešno da je u različitim razdobljima donesena različita odluka, sve da se i radilo o istim zakonskim rješenjima. Objašnjava to time da slučaj, osim ekonomsko-interesnog i radnopravnog aspekta, ima i širu socijalno-kulturološku i običajnotradicijsku dimenziju. Usto izaziva političke i svjetonazorske polarizacije “pa je dinamika u pristupima i polazištima lako objašnjiva i nepredbaciva”. Poziva se i na to kako je tamošnji Vrhovni sud promijenio nekoliko desetljeća staru odluku po kojoj je pravo na abortus bilo univerzalno pravo u SAD-u.
“Za slučajeve poput ovoga je ilustrativna konstatacija većine sudaca iz poznate odluke američkog Vrhovnog suda u predmetu Dobbs iz 2022. godine (kojom je drastično promijenjen pristup pobačaju utemeljen 1973. godine u predmetu Roe v. Wade), prema kojoj stare decisis (pravilo o vezanosti ranijim odlukama u sličnim slučajevima) nije luđačka košulja“, zaključuje sudac Šumanović.