Ispovijest Dalmatinca kojeg je zlostavljao svećenik: ‘Još više su me ubili potezi Crkve koja je zataškavala’

“Ja nisam smio biti sa svojom Crkvom na sudu. Crkva koja od mene i moje obitelji traži vjerovanje, trebala je vjerovati meni”, kazao je u intevjuu novinarki Veseloj Šegvić, dodajući da ga je Crkva “bacila na sud” kad je zatražio pomoć. Smatra da je imao sreće jer je sutkinja donijela odluku da je njegovo svjedočanstvo istinito, odnosno da je bio žrtva.

‘Zlostavljač je imao veliki utjecaj’

“Strašan očaj, to su šizofreni osjećaj. I sretan si i nezadovoljan jer se u tebi ponovo podižu traume. O njima nikad nitko nije pričao, mnogi ne žele, ali jedan film ti se jednostavno izbriše, drugi se probudi, proganja te…”, kazao je.

Tvrdi da su na kanonskom sudu htjeli sve “zataškati”. Kao svijetli primjer naveo je jednog pokojnog svećenika, svog ispovjednika, koji ga je nagovarao da sve prijavi. Međutim, kaže, dugo nije imao snage za to. “On je naivno vjerovao da će to provincijal riješiti”, dodao je. Događaji o kojima govori dogodili su se, kaže, 1997. godine,

“Zlostavljač je imao veliki utjecaj među određenim splitskim HDZ-ovcima, vrlo moćnim ljudima, gradonačelnicima, predsjednicima suda”, rekao je.

‘Zvali su me na suočavanje s počiniteljem’

Kaže da nije imao potrebe više o tome pričati dok nije pogledao film Spotlight. “Tada sam prvi put doživio da nisam sam, iz mene je izronio uragan emocija, osjetio sam pobunu sebe protiv sebe. To je grozan i dobar osjećaj”, prisjetio se.

Tada je nazvao svog tadašnjeg ispovjednika, koji je u međuvremenu iz Splita otišao u Zagreb. Na razgovor je, kaže, otišao s dvije prijateljice, a nakon toga je uslijedio poziv na suočavanje sa zlostavljačem.

“Ja nisam znao koju ulogu tko ima, tražili su od mene da idem na neki crkveni sud, zvali me na suočavanje s počiniteljem… Rekli su da će počinitelj umrijeti kad mu ja to kažem jer je navodno imao moždani ili srčani udar, ne sjećam se… ”, prisjetio se i dodao da je tada rekao da “ne želi imati njegovu smrt na svojim rukama”.

Slučaj se pokrenuo 2018. godine

Kazao je da je bio kod nekoliko psihijatara, a da od Crkve nije dobio pomoć koju je tražio. Tvrdi da više ne želi imati posla s Crkvom pa niti s onima koji su, kao i on, bili žrtve zlostavljanja.

Njegov se slučaj pokrenuo tek kad je svećenik zlostavljač 2018. godine nasrnuo na drugog dječaka, koji je bio iz vrlo religiozne obitelji. Tada ga je prijavio svećenik koji je kasnije, zbog maltretiranja kojem je bio izložen, napustio franjevački red, kazao je.

“Mene su samo zvali nakon toliko vremena da posvjedočim. Crkveni sudac je rekao da je ‘došao politički trenutak’, pred svjedokinjom… Ja sam se smatrao čovjekom političkog trenutka, ostao sam šokiran. Radilo se o velikom prikrivanju, to me ubilo na kraju. Zlostavljač me nije ubio tako”, rekao je. “Ja nisam ranjen, ja sam ubijena osoba”, tvrdi.

O slučaju zlostavljanja u Sotinu

Tvrdi da se Crkva “služila svim mogućim smicalicama” da ga diskreditira. “To je bio takav metež, nered… Ja nisam mogao funkcionirati, ne mogu ni sad. Ovo suđenje je trajalo pet godina, do toga nije trebalo doći, da ja budem tužitelj svoje Crkve. Oni su mi trebali pomoći kao čovjeku”, smatra.

Ispriku je, kaže, dobio od nadbiskupa (Marina) Barišića, ali dodaje da “nije u njemu doživio iskreno kajanje, nego jedno razočarenje”.

Komentirao je i svjedočanstvo žene koju je, tvrdi, kao dijete seksualno zlostavljao svećenik Zlatko Rajčevac iz Sotina. “Ti ljudi me i nadahnjuju i… Ta cura je istupila javno, strah me za nju. Te boli su stravične i ono što je on izgovorio prvi put bilo je potpuno nenormalno”, komentirao je reakciju đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, koji je prvo branio prozvanog župnika, a žrtvi se ispričao tek nakon pritiska Vatikana.