Jasno je, sankcije neće zaustaviti rusku agresiju na Ukrajinu. Ali postoje vrlo jaki razlozi zašto ih treba pojačati

Priznao je, doduše, da je ruski BDP tijekom 2022. godine pao za 2,2 posto, ali i ustvrdio je nacionalno gospodarstvo umjesto očekivanog kolapsa uspješno restrukturirano. Trijumfalno je izjavio kako su ruske tvrtke ponovno izgradile opskrbne lance koje je Zapad pokušao prekinuti, dok njegova vlast gradi nove sustave plaćanja i organizira financijsku arhitekturu s prijateljskim zemljama. “Cilj nije prilagođavanje trenutnim uvjetima. Naš strateški cilj je dovesti gospodarstvo na novu visinu”, optimistično je zaključio Putin.

Sprema se deseti krug sankcija

Tvrdnjama Vladimira Putina o stanju u Rusiji bilo je teško vjerovati i u normalnim uvjetima. Također je jasno da će predsjednik zemlje kojoj se bliži godišnjica početka krvavog rata u svakom javnom nastupu nastojati projicirati samouvjerenost i optimizam. No, podaci koje je Putin danas iznio o stanju ruske ekonomije nisu nikakva novost stanovnicima zapadnih zemalja. Oni ih redovito slušaju od kritičara sankcija koje su SAD, veći dio Europe i neke azijske zemlje nametnule Rusiji zbog agresije na Ukrajinu.

Godinu dana nakon početka rata, dok Europska unija i saveznici razmišljaju o uvođenju desetog paketa sankcija, u zapadnim medijima sve su prisutnija pitanja o tome jesu li se isplatile poteškoće koje je izazvalo prethodnih devet paketa. Bez obzira na to je li Putin ublažio prikaz gospodarske situacije u Rusiji, očito je kako dosad uvedene mjere nisu ni blizu toga da ga natjeraju na prekid rata. Sasvim je jasno da to neće postići niti nove sankcije. Zašto ih onda uvodimo?

Rusija se drži bolje od očekivanja

Prije otprilike godinu dana, prilikom uvođenja prvih paketa sankcija (ne računajući one koje su Rusiji nametnute nakon okupacije Krima i istoka Ukrajine 2014. godine), očekivalo se da će se rusko gospodarstvo tijekom prve godine smanjiti za oko 15 posto. Već nakon nekoliko mjeseci postalo je jasno da će učinak mjera koje su uvele zapadne države biti znatno slabiji.

Najnovije analize MMF-a pokazuju da je došlo do smanjenja nešto većeg od 2 posto, što znači da je Putin barem u tom dijelu svojeg govora rekao istinu. Još je poraznije po Zapad to što mnoge projekcije pokazuju da će rusko gospodarstvo u 2023. godini minimalno rasti, oko 0,3 posto po MMF-u. Tri su osnovna razloga zbog kojih sankcije još uvijek nisu postigle željeni učinak na Rusiju, a možda ga nikada neće ni ostvariti.

Izostao je šok efekt

Kao prvo, ruski izvoz energenata dugo je ostao nesankcioniran. Za to je najodgovornija Europska unija, čije su članice najveće uvoznice nafte i plina iz Rusije. U analizi magazina Politico objašnjava se da je zbog takve usporenosti izostao šok efekt koji bi, da je postignut, vjerojatno ozbiljno uzdrmao rusko gospodarstvo. Do udara nije došlo zbog toga što su se neke članice EU vrlo rano počele protiviti poduzimanju koraka koji bi pogodili Rusiju, ali i naštetili njihovim gospodarstvima.

Manje od mjesec dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, europski diplomati već su govorili o “zamoru od sankcija”. Kada je Bruxelles pokušao sankcionirati rusku sirovu naftu, dužnosnici EU bili su prisiljeni krenuti u višetjednu diplomatsku ofenzivu čiji je cilj bio uvjeriti sve države članice da se pridruže mjerama.

Kada su napokon dogovorene, sankcije na fosilna goriva uvedene su s prijelaznim razdobljima, dajući Rusiji vremena da se prilagodi i prebaci izvoz u druge dijelove svijeta. Velika povećanja cijena energije koja su se dogodila prošle godine tako su Kremlju omogućila golemu zaradu od prodaje nafte i plina, koja je napunila 45 posto prošlogodišnjeg proračuna Ruske Federacije.

Uspješan odgovor Kremlja

Drugi razlog za uspješan otpor sankcijama učinkovita je ruska ekonomska politika, koja je u najkritičnijim trenucima uspjela spriječiti potpuni kolaps gospodarstva. Vlada je to postigla osiguravši socijalne naknade, porezne olakšice, subvencije za kredite i povećanje minimalne plaće. Riječ je o mjerama vrlo nalik na potporama koje su zemlje EU ponudile svojim građanima i gospodarskim subjektima kako bi lakše podnijeli teret energetske krize.

U Rusiji je također došlo do povećanja državne potrošnje kako bi se kompenzirao veliki pad ulaganja i osobne potrošnje. Istodobno, vrlo brza i značajna intervencija Ruske središnje banke stabilizirala je tečaj i osigurala likvidnost bankarskom sustavu. Time je spriječeno da se ekonomska kriza pretvori u financijsku koja bi gospodarstvo gurnula u negativnu spiralu iz koje bi se bilo vrlo teško izvući. Sve u svemu, mjere ruske vlade uspjele su spasiti brojne tvrtke i spriječiti povećanje stope siromaštva ruskih građana.

Treći razlog za neuspjeh zapadnih sankcija činjenica je da velik dio svijeta ne osuđuje Rusiju zbog agresije na Ukrajinu. Oko 59 posto ukupne svjetske populacije neutralno je ili podržava rusku agresiju, pokazuju neke analize. Ako mnoge velike zemlje, poput Kine, Indije ili Brazila nisu voljne izolirati Rusiju, jasno je da prekid gospodarskih veza na koji se odlučio Zapad ne može biti potpuno efikasan.

Putin je zadržao srca i umove Rusa

U teoriji, sankcije su, osim slabljenja ruske vojne moći ograničavanjem pristupa visokoj tehnologiji, trebale narušiti životni standard građana Rusije u dovoljnoj mjeri da se oni pobune protiv garniture u Kremlju. Winning hearts and minds of people / Osvajanje srca i umova naroda jest pristup koji je osmislila britanska kolonijalna uprava u Aziji, a proslavila kampanja američkih propagandista u Vijetnamu.

Britanci i Amerikanci nisu uspjeli steći ljubav i povjerenje ljudi u zemljama koje su željeli kontrolirati, pa su u slučaju Rusije taj pristup pokušali obrnuti, te izazvati nezadovoljstvo zbog kojeg je Putin trebao izgubiti srca i umove Rusa. No, činjenica da više ne mogu ljetovati na Azurnoj obali ili skijati u Švicarskoj nije poljuljala odanost oligarha Putinu, baš kao što činjenica da više ne može jesti McDonald’sove hamburgere ili piti Coca Colu nije na pobunu nagnala prosječnog građanina.

Više analitičara naknadno je objasnilo kako je bilo iluzorno očekivati da će oligarsi, čije financijsko, a često i fizičko blagostanje u potpunosti ovisi o Putinu, krenuti u avanturistički ustanak zbog toga što ih je Zapad sankcionirao. Što se tiče običnih građana, čak i ankete neovisnih istraživača pokazuju da oni nisu pretjerano zabrinuti zbog rata pa se ne čini realnim očekivati značajne demonstracije nezadovoljstva.

Sankcije su ipak usporile agresorsku vojsku

Naravno, dosadašnji relativni neuspjeh ne znači da će Zapad dići ruke od sankcija. To ne znači čak ni to da se neće uvoditi nove mjere koje bi trebale sputati rusko gospodarstvo. Ali znači da bi trebalo promisliti ciljeve i načine na koje ih se prezentira javnosti. Građani država koje stoje uz Ukrajinu trebali bi biti svjesni toga da su sankcije ipak značajno utjecale na sposobnost ruske vojske, koja u Ukrajini već mjesecima nije postigla nikakav značajan uspjeh.

U proizvodnji čipova i računala Rusija ostaje u potpunosti ovisna o dijelovima koje može uvoziti samo iz zemalja koje su joj nametnule sankcije. Gotovo svi napredni poluvodiči koje Moskva koristi zahtijevaju zapadni know-how. Ta činjenica posebno koči sposobnost Rusije da učinkovito ratuje u Ukrajini, budući da ruska vojska ovisi o mikročipovima za elektroničku opremu i raketnu tehnologiju. Suočeni s 90-postotnim padom uvoza mikročipova, Rusi se više ne mogu oslanjati na pametno streljivo, što je golem hendikep u modernom ratu.

Kremlj će manje zaraditi u 2023.

Također, Kremlj se u 2023. vjerojatno neće moći osloniti na golemu zaradu od prodaje energenata, čija je cijena značajno pala već potkraj prošle godine. Europa konzistentno smanjuje uvoz iz Rusije pa je u prvih nekoliko tjedana ove godine uvezla samo 20 posto vrijednosti robe koju je od Rusije kupila u istom razdoblju lani. Druge zemlje, posebice Indija, Turska i Kina, preuzele su dio nafte i plina, ali nisu uspjele u potpunosti nadomjestiti gubitke koje Rusija trpi zbog smanjene prodaje u EU. Manje količine energenata koji se prodaju po nižim cijenama impliciraju da će ruski prihodi ove godine biti znatno smanjeni.

Nije nevažna ni činjenica da je više od 80 posto američkih i europskih multinacionalnih kompanija u potpunosti napustilo Rusiju ili je barem zamrznulo aktivnosti u toj zemlji. Ponovno pokretanje tih poslova neće biti moguće bez jasne promjene političke klime i sigurno ne dolazi u obzir ​​dok su na snazi sankcije.

Sankcije su poput arsena

Dugoročno možda najvažniju posljedica sankcija uvedenih protiv Rusije istaknula je na svojem blogu Maria Demertzis, profesorica ekonomske politike na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci. Riječ je o ubrzavanju energetske tranzicije u europskim zemljama, koje su konačno osvijestile svoju ovisnost o fosilnim gorivima, posebno onima uvezenim iz Rusije. Tranzicija će biti dugotrajna, no prvi korak je već napravljen, i jasno je da nikakvi budući ratni pohodi Vladimira Putina ili njegovih potencijalno još opasnijih nasljednika neće biti financirani europskim novcem.

Uz sve to, očito je da mjere koje su poduzele zapadne zemlje neće izazvati ekonomski kolaps u Rusiji poput onih koji su se dogodili u Venezueli ili Iranu nakon što su im uvedene američke sankcije. No, to ne znači da sankcije još uvijek ne mogu ostvariti ciljeve važne za međunarodnu sigurnost. Ti ciljevi uključuju slanje snažne poruke da je Zapad odlučan u podršci Ukrajini, degradiranje sposobnosti Rusije da vodi rat i polagano gušenje ruskog gospodarstva kako bi se spriječile buduće akcije koje prijete suverenitetu drugih nacija.

Kako je rekao šef europske diplomacije Josep Borrell, “sankcije su otrov koji djeluje polako, poput arsena. Treba im vremena”.