Poljski premijer bio je brutalno otvoren. “Sankcije trebaju donijeti mir Ukrajini, a ne umiriti savjest Europe. Sankcije trebaju zaustaviti Putina. Ako to ne čine, onda nisu dovoljno snažne”, poručio je zapadnim saveznicima Mateusz Morawiecki. Rat u Ukrajini upravo je ulazio u novi tjedan, bez stvarnih naznaka da bi razaranja ukrajinskih gradova i stradanja civila mogli uskoro prestati.
Pet tjedana ranije ruske trupe su, po naredbi ruskog predsjednika Vladimira Putina, ušle u Ukrajinu, susjednu suverenu zemlju, započevši rat zbog kojeg je Rusija suočena s teškim gospodarskim i financijskim sankcijama Zapada. Te su sankcije po mnogočemu bile bez presedana: brzini kojom su dogovorene, opsegu i činjenici da su usmjerene na veliku državu, čvrsto povezanu s globalnim ekonomsko-financijskim tokovima.
Cilj – zaustaviti Putina
Cilj zapadnih sankcija bio je jasan. Pokazati Putinu da će cijena koju će platiti za napad na Ukrajinu biti toliko velika da mu se invazija neće isplatiti. Oslabiti režim do te mjere da odustane od agresije. Osigurati prekid ratnih djelovanja ruske vojske i njezino povlačenje s ukrajinskog teritorija. U najmanju ruku, prisiliti Rusiju na primirje i smislene pregovore koji bi Ukrajini donijeli trajni(ji) mir. Ukratko: zaustaviti Putina. To se, međutim, još uvijek nije dogodilo.
Par dana nakon što je predsjednik poljske vlade pozvao Europsku uniju da razmotri pooštravanje sankcija protiv Putinove Rusije, svijet je ostao zgrožen vijestima iz Buče, grada u blizini Kijeva koji su oslobodile ukrajinske snage. Ukrajinske vlasti izvijestile su o užasima koji su se dogodili u tom gradu, ubijenim civilima i masovnim grobnicama. Moskva tvrdi da za to nisu odgovorne njezine snage te da se radi o “montiranim snimkama” i “predstavi kijevskog režima za zapadna glasila”.
Ali zapadna javnost zgrožena je zločinima u tom gradu. I stoga bi užasavajući prizori mogli postati nova prijelomna točka u odnosu Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije prema Rusiji.
Kako djelovati odmah?
Nakon što su tijekom prošlog vikenda stigle vijesti o masovnim ubojstvima u malom ukrajinskom gradu koji je donedavno bio pod okupacijom ruskih snaga, Europska unija je pod sve snažnijim pritiskom da dodatno zaoštri sankcije kojima cilja Putinov režim. No, to otvara nekoliko pitanja: koliko su ekonomsko-financijske sankcije učinkovite i što EU i njezini saveznici još mogu poduzeti da bi udar bio efektniji i, još bitnije, brži? Da bi, dakle, zaustavili Putina?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sankcije kojima su SAD, Europska unija i neke druge zemlje ciljale rusku elitu, državne rezerve, bankarski sustav, investicije i tako dalje ostavit će, na srednji i dugi rok, teške posljedice na rusko gospodarstvo. Analitičari procjenjuju da će BDP pasti i do 15 posto i da je, primjerice, par stotina tisuća bolje obrazovanih ljudi već napustilo Rusiju, što će dugoročno utjecati na njezin razvoj. S druge strane, Putin je zasad ipak uspio stabilizirati rubalj.
No, ono što zapadne države sada najviše muči jest kratkoročni efekt sankcija – mogućnost da kroz gospodarski i financijski pritisak na Rusiju utječu odmah na postupke Vladimira Putina i njegovih suradnika. A u tome se, barem zasad, ne vide neki pomaci; dapače, stravične informacije iz Buče ostavljaju dojam da je situacija u Ukrajini sve gora, a stradanja sve veća.
Stručnjaci su oprezni
O učinkovitosti sankcija kao alata za zaustavljanje razaranja raspravlja se praktički od samog početka ruske invazije i dotad nezamislive, jedinstvene i brze reakcije Zapada. Kao što smo već spomenuli, dogovor o sankcijama bio je nesvakidašnje brz, a njihov opseg vrlo širok (od zamrzavanja deviznih rezervi do pljenidbe bogataških jahti). No, stručnjaci su od starta upozoravali da ne treba očekivati da će sankcije polučiti rezultate onoliko brzo koliko zapadna javnost i političari priželjkuju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Strategija čekanja da se ruski ratni stroj zaustavi zbog sankcija “vrlo je rizična”, ocijenio je prije nekoliko tjedana za američki CNBC povjesničar Niall Ferguson. Nicholas Mulder, povjesničar koji se bavi proučavanjem sankcija o čemu je napisao i knjigu, u razgovoru za The Atlantic bio je, pak, oprezan s iznošenjem kategoričnih ocjena o tome mogu li sankcije prisiliti Putina na povlačenje iz Ukrajine. Rusija je pod određenim sankcijama bila i prije ove ratne eskalacije, zbog aneksije Krima 2014. godine, no to nije imalo praktički nikakvog učinka.
“To bi nas trebalo učiniti malo opreznijima”, kazao je u intervjuu, objasnivši da sankcije služe kao pritisak da bi se neke zemlje natjeralo da promijene ponašanje. Ali za to je nužan “specifičan splet okolnosti”, a situacija nije uvijek takva. “Kad primijenite sankcije, može se dogoditi i da zemlje krenu u suprotnom smjeru”, kazao je povjesničar u razgovoru za The Atlantic, objavljenom sredinom ožujka.
Bez vojne intervencije
To, međutim, ne znači da bi Zapad trebao odustati od pojačavanja pritiska na Putinov režim. Pogotovo uzimajući u obzir da je vojna intervencija isključena: NATO nije htio udovoljiti ukrajinskom zahtjevu da zatvori nebo iznad Ukrajine, upravo zbog bojazni da bi to vodilo u direktnu konfrontaciju između NATO-a i Rusije. Izravni sukob NATO-a i Rusije “bio bi Treći svjetski rat”, kazao je nedavno američki predsjednik Joe Biden. Europske i američke vojne snage se, dakle, neće uplitati u sukob.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jednako tako, iluzorno je očekivati, barem trenutno, da će Putin biti prisiljen na uzmak zbog unutarnjeg pritiska. S jedne strane, teško da će mu oligarsi, koji ostaju bez svojih vila i jahti u europskim državama, otkazati lojalnost i pokušati dovesti u pitanje njegovu vlast. Razlozi su višestruki: od toga da je ruski predsjednik izgradio mrežu odanih oligarha do toga da svoje bogatstvo duguju suradnji s državom.
Masovnih javnih prosvjeda, pak, zasad nema, a i one malobrojne antiratne prosvjednike policija uhićuje, dok su istovremeno na snazi drakonske kazne za one koji propituju rat u Ukrajini. Putinova politička pozicija se stoga zasad čini čvrstom.
Apel poljskog premijera
Zato je sasvim jasno da će Zapad morati povući još neke, drastičnije poteze. “Pozivam čelnike Europske unije da djeluju odmah i odlučno, da uvedu takve sankcije koje će slomiti Putinov ratni stroj”, apelirao je na svoje kolege poljski premijer nakon potresnih izvješća iz Buče.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako se o dosad uvedenim mjerama protiv Putinove Rusije govorio kao o mjerama bez presedana u novijem vremenu, sasvim je jasno da Zapad dosad nije išao do kraja i da još uvijek postoji prostora za pooštravanje sankcija. SAD su, primjerice, ovaj tjedan spriječile Moskvu da kamate na državni dug isplati iz zaliha u američkim bankama. Uveli su i nove sankcije protiv obitelji ruskog predsjednika, kao i ruskih banaka te zabranili nova ulaganja.
Europska unija, pak, ponovno razmatra embargo na uvoz ruskih energenata. No, EU čelnici ne žele da njihovi potezi više naštete europskom, nego ruskom gospodarstvu. Stoga su zasad, među ostalim, zabranili uvoz ugljena, za koji godišnje EU plaća Rusiji četiri milijarde eura. Ali plin i nafta još nisu obuhvaćeni.
Zaustavljanje ratne mašine
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavljuje da to nije sve, da se radi i na dodatnim sankcijama koje će uključivati i naftu, od čijeg izvoza Rusija više zarađuje nego od prodaje plina i koju je lakše osigurati od alternativnih dobavljača.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Razmatraju se i ideje koje su predložile pojedine zemlje članice, potvrdila je šefica Komisije. Jedna od njih je otvaranje posebnog računa na koji bi išao novac za ruske energente, do kojeg bi Moskva mogla doći tek nakon što povuče svoju vojsku iz Ukrajine.
Izvješća o užasima u ukrajinskim gradovima tako su očito pojačala spremnost EU-a da, nakon gotovo mjesec i pol rata, povuče dodatne poteze, nadajući se da ratna mašina Vladimira Putina u Ukrajini na taj način doista može biti zaustavljena. I, još preciznije, da može biti zaustavljena isključivo financijskim i ekonomskim sredstvima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ove sankcije ne djeluju. Što uopće preostaje?
Može li Putinov krvavi ratni pohod biti zaustavljen isključivo financijskim i ekonomskim sankcijama
Cilj zapadnih sankcija bio je jasan. Pokazati Putinu da će cijena koju će platiti za napad na Ukrajinu biti toliko velika da mu se invazija neće isplatiti. Oslabiti režim do te mjere da odustane od agresije... To se, međutim, još uvijek nije dogodilo
Poljski premijer bio je brutalno otvoren. “Sankcije trebaju donijeti mir Ukrajini, a ne umiriti savjest Europe. Sankcije trebaju zaustaviti Putina. Ako to ne čine, onda nisu dovoljno snažne”, poručio je zapadnim saveznicima Mateusz Morawiecki. Rat u Ukrajini upravo je ulazio u novi tjedan, bez stvarnih naznaka da bi razaranja ukrajinskih gradova i stradanja civila mogli uskoro prestati.
Pet tjedana ranije ruske trupe su, po naredbi ruskog predsjednika Vladimira Putina, ušle u Ukrajinu, susjednu suverenu zemlju, započevši rat zbog kojeg je Rusija suočena s teškim gospodarskim i financijskim sankcijama Zapada. Te su sankcije po mnogočemu bile bez presedana: brzini kojom su dogovorene, opsegu i činjenici da su usmjerene na veliku državu, čvrsto povezanu s globalnim ekonomsko-financijskim tokovima.
Cilj – zaustaviti Putina
Cilj zapadnih sankcija bio je jasan. Pokazati Putinu da će cijena koju će platiti za napad na Ukrajinu biti toliko velika da mu se invazija neće isplatiti. Oslabiti režim do te mjere da odustane od agresije. Osigurati prekid ratnih djelovanja ruske vojske i njezino povlačenje s ukrajinskog teritorija. U najmanju ruku, prisiliti Rusiju na primirje i smislene pregovore koji bi Ukrajini donijeli trajni(ji) mir. Ukratko: zaustaviti Putina. To se, međutim, još uvijek nije dogodilo.
Par dana nakon što je predsjednik poljske vlade pozvao Europsku uniju da razmotri pooštravanje sankcija protiv Putinove Rusije, svijet je ostao zgrožen vijestima iz Buče, grada u blizini Kijeva koji su oslobodile ukrajinske snage. Ukrajinske vlasti izvijestile su o užasima koji su se dogodili u tom gradu, ubijenim civilima i masovnim grobnicama. Moskva tvrdi da za to nisu odgovorne njezine snage te da se radi o “montiranim snimkama” i “predstavi kijevskog režima za zapadna glasila”.
Ali zapadna javnost zgrožena je zločinima u tom gradu. I stoga bi užasavajući prizori mogli postati nova prijelomna točka u odnosu Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije prema Rusiji.
Kako djelovati odmah?
Nakon što su tijekom prošlog vikenda stigle vijesti o masovnim ubojstvima u malom ukrajinskom gradu koji je donedavno bio pod okupacijom ruskih snaga, Europska unija je pod sve snažnijim pritiskom da dodatno zaoštri sankcije kojima cilja Putinov režim. No, to otvara nekoliko pitanja: koliko su ekonomsko-financijske sankcije učinkovite i što EU i njezini saveznici još mogu poduzeti da bi udar bio efektniji i, još bitnije, brži? Da bi, dakle, zaustavili Putina?
Sankcije kojima su SAD, Europska unija i neke druge zemlje ciljale rusku elitu, državne rezerve, bankarski sustav, investicije i tako dalje ostavit će, na srednji i dugi rok, teške posljedice na rusko gospodarstvo. Analitičari procjenjuju da će BDP pasti i do 15 posto i da je, primjerice, par stotina tisuća bolje obrazovanih ljudi već napustilo Rusiju, što će dugoročno utjecati na njezin razvoj. S druge strane, Putin je zasad ipak uspio stabilizirati rubalj.
No, ono što zapadne države sada najviše muči jest kratkoročni efekt sankcija – mogućnost da kroz gospodarski i financijski pritisak na Rusiju utječu odmah na postupke Vladimira Putina i njegovih suradnika. A u tome se, barem zasad, ne vide neki pomaci; dapače, stravične informacije iz Buče ostavljaju dojam da je situacija u Ukrajini sve gora, a stradanja sve veća.
Stručnjaci su oprezni
O učinkovitosti sankcija kao alata za zaustavljanje razaranja raspravlja se praktički od samog početka ruske invazije i dotad nezamislive, jedinstvene i brze reakcije Zapada. Kao što smo već spomenuli, dogovor o sankcijama bio je nesvakidašnje brz, a njihov opseg vrlo širok (od zamrzavanja deviznih rezervi do pljenidbe bogataških jahti). No, stručnjaci su od starta upozoravali da ne treba očekivati da će sankcije polučiti rezultate onoliko brzo koliko zapadna javnost i političari priželjkuju.
Strategija čekanja da se ruski ratni stroj zaustavi zbog sankcija “vrlo je rizična”, ocijenio je prije nekoliko tjedana za američki CNBC povjesničar Niall Ferguson. Nicholas Mulder, povjesničar koji se bavi proučavanjem sankcija o čemu je napisao i knjigu, u razgovoru za The Atlantic bio je, pak, oprezan s iznošenjem kategoričnih ocjena o tome mogu li sankcije prisiliti Putina na povlačenje iz Ukrajine. Rusija je pod određenim sankcijama bila i prije ove ratne eskalacije, zbog aneksije Krima 2014. godine, no to nije imalo praktički nikakvog učinka.
“To bi nas trebalo učiniti malo opreznijima”, kazao je u intervjuu, objasnivši da sankcije služe kao pritisak da bi se neke zemlje natjeralo da promijene ponašanje. Ali za to je nužan “specifičan splet okolnosti”, a situacija nije uvijek takva. “Kad primijenite sankcije, može se dogoditi i da zemlje krenu u suprotnom smjeru”, kazao je povjesničar u razgovoru za The Atlantic, objavljenom sredinom ožujka.
Bez vojne intervencije
To, međutim, ne znači da bi Zapad trebao odustati od pojačavanja pritiska na Putinov režim. Pogotovo uzimajući u obzir da je vojna intervencija isključena: NATO nije htio udovoljiti ukrajinskom zahtjevu da zatvori nebo iznad Ukrajine, upravo zbog bojazni da bi to vodilo u direktnu konfrontaciju između NATO-a i Rusije. Izravni sukob NATO-a i Rusije “bio bi Treći svjetski rat”, kazao je nedavno američki predsjednik Joe Biden. Europske i američke vojne snage se, dakle, neće uplitati u sukob.
Jednako tako, iluzorno je očekivati, barem trenutno, da će Putin biti prisiljen na uzmak zbog unutarnjeg pritiska. S jedne strane, teško da će mu oligarsi, koji ostaju bez svojih vila i jahti u europskim državama, otkazati lojalnost i pokušati dovesti u pitanje njegovu vlast. Razlozi su višestruki: od toga da je ruski predsjednik izgradio mrežu odanih oligarha do toga da svoje bogatstvo duguju suradnji s državom.
Masovnih javnih prosvjeda, pak, zasad nema, a i one malobrojne antiratne prosvjednike policija uhićuje, dok su istovremeno na snazi drakonske kazne za one koji propituju rat u Ukrajini. Putinova politička pozicija se stoga zasad čini čvrstom.
Apel poljskog premijera
Zato je sasvim jasno da će Zapad morati povući još neke, drastičnije poteze. “Pozivam čelnike Europske unije da djeluju odmah i odlučno, da uvedu takve sankcije koje će slomiti Putinov ratni stroj”, apelirao je na svoje kolege poljski premijer nakon potresnih izvješća iz Buče.
Iako se o dosad uvedenim mjerama protiv Putinove Rusije govorio kao o mjerama bez presedana u novijem vremenu, sasvim je jasno da Zapad dosad nije išao do kraja i da još uvijek postoji prostora za pooštravanje sankcija. SAD su, primjerice, ovaj tjedan spriječile Moskvu da kamate na državni dug isplati iz zaliha u američkim bankama. Uveli su i nove sankcije protiv obitelji ruskog predsjednika, kao i ruskih banaka te zabranili nova ulaganja.
Europska unija, pak, ponovno razmatra embargo na uvoz ruskih energenata. No, EU čelnici ne žele da njihovi potezi više naštete europskom, nego ruskom gospodarstvu. Stoga su zasad, među ostalim, zabranili uvoz ugljena, za koji godišnje EU plaća Rusiji četiri milijarde eura. Ali plin i nafta još nisu obuhvaćeni.
Zaustavljanje ratne mašine
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavljuje da to nije sve, da se radi i na dodatnim sankcijama koje će uključivati i naftu, od čijeg izvoza Rusija više zarađuje nego od prodaje plina i koju je lakše osigurati od alternativnih dobavljača.
Razmatraju se i ideje koje su predložile pojedine zemlje članice, potvrdila je šefica Komisije. Jedna od njih je otvaranje posebnog računa na koji bi išao novac za ruske energente, do kojeg bi Moskva mogla doći tek nakon što povuče svoju vojsku iz Ukrajine.
Izvješća o užasima u ukrajinskim gradovima tako su očito pojačala spremnost EU-a da, nakon gotovo mjesec i pol rata, povuče dodatne poteze, nadajući se da ratna mašina Vladimira Putina u Ukrajini na taj način doista može biti zaustavljena. I, još preciznije, da može biti zaustavljena isključivo financijskim i ekonomskim sredstvima.