Manje od 24 sata kasnije, ruski predsjednik Putin očito je procijenio da Rusija može podnijeti ekonomske i financijske posljedice sankcija koje je protiv njegove vlade, političara, biznismena, banaka i drugih sektora pripremio Zapad. Na proširenje zapadnih sankcija – jer prve su uvedene još davne 2014., nakon aneksije Krima – odgovorio je napadom na Ukrajinu u ranim jutarnjim satima četvrtka po našem vremenu.
Poskupjela nafta, plin, pšenica
Ruska invazija odmah je izazvala očekivane reakcije na svjetskim tržištima. Porasle su cijene nafte i prirodnog plina, kao i zlata i paladija, jer ulagači traže sigurnija utočišta, ali i, primjerice, cijene pšenice jer su i Rusija i Ukrajina važni dobavljači za mnoge zemlje. Istovremeno, SAD i EU najavljuju novi, još masivniji paket sankcija koji će biti usmjeren na strateške sektore ruskog gospodarstva.
“Zamrznut ćemo rusku imovinu u EU i blokirati pristup ruskih banaka našem financijskom tržištu”, najavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, napomenuvši da su sankcije osmišljene tako da zadaju težak udarac sposobnosti Kremlja da financira rat. Hoće li u tome i u kojoj mjeri uspjeti, otvoreno je pitanje, dakako: Zapad se nadao da će prijetnjom sankcijama odvratiti Putina od invazije, ali u tome nije uspio.
Koliko Putina koštaju sankcije?
I prije jučerašnjeg napada, postavljalo se pitanje koliko je Vladimir Putin pripremio rusko gospodarstvo na ekonomsko-financijski udar Zapada. Rusija je, kako smo spomenuli, pod sankcijama (nešto blažim) bila i prije recentnih zbivanja, zbog aneksije Krima 2014. godine. Gospodarstvo je stoga, prema nekim analizama, raslo sporije od svjetskog prosjeka, a sankcije su Rusiju stajale oko 50 milijardi dolara godišnje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lani je, pak, ruski BDP zabilježio rast od 4,7 posto – najvišu stopu od 2008. i globalne krize koja je srušila svjetsko gospodarstvo – zahvaljujući, među ostalim, i rastu cijena nafte. Rusija bitno ovisi o prirodnim bogatstvima; spada među najveće svjetske izvoznike nafte, plina, aluminija i drugih sirovina. Ruska roba široke potrošnje nije globalno prisutna: eurozastupnik Tonino Picula nedavno je slikovito pojasnio da “nitko od nas nema doma rusku peglu ili perilicu”.
Diverzifikacija ruske ekonomije
No, kao što se u Europi često govori o diverzifikaciji izvora energije – kako bi EU države smanjile ovisnost o uvozu energenata iz Rusije – tako se i Putin zadnjih godina okrenuo svojevrsnoj diverzifikaciji ruske ekonomije. Rusija je, primjerice, postala najveći svjetski izvoznik pšenice: početkom ovog stoljeća njezin je izvoz činio svega jedan posto globalne opskrbe, a dva desetljeća kasnije oko 20 posto.
“Diverzifikacija” tržišta značila je i jače okretanje prema drugoj velesili, Kini. Financijski i geopolitički stručnjaci za Financial Times procjenjuju da je Kina spremna pomoći Rusiji da prebrodi sankcije ili da barem ublaži njihov udar i to putem gospodarske suradnje, ali i zajmovima preko državnih banaka. No, Kina će pritom imati na umu i vlastite ekonomske i financijske interese kako ne bi osjetila negativne efekte.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jučer je već stigla vijest da je kineska carinska agencija odobrila uvoz pšenice iz svih dijelova Rusije, što dosad nije bio slučaj. To nije samo konkretni korak koji Rusiji daje veliko alternativno tržište, nego se – s obzirom na tajming – treba promatrati i kroz političku optiku. Putinu su ključni i lukrativni energetski dealovi s Pekingom.
Zašto je stopiran Sjeverni tok
Europska unija već godinama pokušava smanjiti ovisnost o ruskom plinu, ali Rusija i dalje podmiruje oko 40 posto europskih potreba za plinom. No, novi plinovod, koji je trebao dodatno vezati Njemačku, najjaču europsku ekonomiju, uz rusku opskrbu stopiran je upravo zbog eskalacije ukrajinske krize.
Prije nekoliko dana njemački kancelar Olaf Scholz objavio je da Sjeverni tok 2 neće dobiti zeleno svjetlo. Za EU to znači potencijalno rast cijena energenta na što je vrlo direktno upozorio Dimitrij Medvedev, ali će i Rusija izgubiti više milijardi eura prihoda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Alternativna trasa na istok
Može li brzo naći alternativno tržište, otvoreno je pitanje. Unatoč tome što već imaju ranije dogovore s Kinom čije gospodarstvo treba sve više energenata. Još 2019. otvoren je plinovod “Snaga Sibira” kroz koji Rusija isporučuje plin Kini. Sporazum o dobavi plina tom trasom na razdoblje od 30 godina potpisan je 2014., nakon aneksije Krima. U siječnju ove godine mediji su javljali da su Peking i Moskva blizu dogovora za drugi krak tog plinovoda koji bi udvostručio isporuku.
New York Times je nedavno analizirao ekonomsku politiku Moskve zadnjih godina, primjećujući, među ostalim, da su drastično smanjili korištenje dolara, a “time i utjecaj Washingtona”. Nagomilali su i devizne rezerve, preko 500 milijardi dolara, i preorijentirali se na druga tržišta, tražeći i zamjenu za zapadni uvoz. Tim potezima, procijenio je američki list, Rusija je nastojala učiniti svoje gospodarstvo otporni(ji)m na zapadne sankcije. Svijet će uskoro saznati koliko je Putin u tome uspio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusiju čekaju teške sankcije i iscrpljujući rat. Može li joj kinesko tržište nadoknaditi gubitke
Nakon sankcija 2014., Rusija se pokušala preorijentirati na nova tržišta
New York Times je nedavno analizirao ekonomsku politiku Moskve zadnjih godina, primjećujući, među ostalim, da su drastično smanjili korištenje dolara, a “time i utjecaj Washingtona”. Nagomilali su i devizne rezerve, preko 500 milijardi dolara, i preorijentirali se na druga tržišta
U popodnevnim satima srijede, Europska unija uvela je nove, dosad najteže sankcije Rusiji. Tim je mjerama, među ostalim, ograničen pristup Rusije kapitalu i financijskim tržištima u EU, a pogođeni su i neki od bliskih suradnika i lojalista Vladimira Putina. Na popisu su njegovi ministri obrane i gospodarstva, Sergej Šojgu i Maksim Rešetnjikov.
Zatim, glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova koja je donedavno ismijavala američke i europske obavještajne informacije da Rusija sprema napad na Ukrajinu. Margarita Simonyan, glavna urednica državnog kanala RT (Russia Today), koji emitira na engleskom i drugim jezicima, a na zapadu se smatra propagandnim strojem Kremlja.
Manje od 24 sata kasnije, ruski predsjednik Putin očito je procijenio da Rusija može podnijeti ekonomske i financijske posljedice sankcija koje je protiv njegove vlade, političara, biznismena, banaka i drugih sektora pripremio Zapad. Na proširenje zapadnih sankcija – jer prve su uvedene još davne 2014., nakon aneksije Krima – odgovorio je napadom na Ukrajinu u ranim jutarnjim satima četvrtka po našem vremenu.
Poskupjela nafta, plin, pšenica
Ruska invazija odmah je izazvala očekivane reakcije na svjetskim tržištima. Porasle su cijene nafte i prirodnog plina, kao i zlata i paladija, jer ulagači traže sigurnija utočišta, ali i, primjerice, cijene pšenice jer su i Rusija i Ukrajina važni dobavljači za mnoge zemlje. Istovremeno, SAD i EU najavljuju novi, još masivniji paket sankcija koji će biti usmjeren na strateške sektore ruskog gospodarstva.
“Zamrznut ćemo rusku imovinu u EU i blokirati pristup ruskih banaka našem financijskom tržištu”, najavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, napomenuvši da su sankcije osmišljene tako da zadaju težak udarac sposobnosti Kremlja da financira rat. Hoće li u tome i u kojoj mjeri uspjeti, otvoreno je pitanje, dakako: Zapad se nadao da će prijetnjom sankcijama odvratiti Putina od invazije, ali u tome nije uspio.
Koliko Putina koštaju sankcije?
I prije jučerašnjeg napada, postavljalo se pitanje koliko je Vladimir Putin pripremio rusko gospodarstvo na ekonomsko-financijski udar Zapada. Rusija je, kako smo spomenuli, pod sankcijama (nešto blažim) bila i prije recentnih zbivanja, zbog aneksije Krima 2014. godine. Gospodarstvo je stoga, prema nekim analizama, raslo sporije od svjetskog prosjeka, a sankcije su Rusiju stajale oko 50 milijardi dolara godišnje.
Lani je, pak, ruski BDP zabilježio rast od 4,7 posto – najvišu stopu od 2008. i globalne krize koja je srušila svjetsko gospodarstvo – zahvaljujući, među ostalim, i rastu cijena nafte. Rusija bitno ovisi o prirodnim bogatstvima; spada među najveće svjetske izvoznike nafte, plina, aluminija i drugih sirovina. Ruska roba široke potrošnje nije globalno prisutna: eurozastupnik Tonino Picula nedavno je slikovito pojasnio da “nitko od nas nema doma rusku peglu ili perilicu”.
Diverzifikacija ruske ekonomije
No, kao što se u Europi često govori o diverzifikaciji izvora energije – kako bi EU države smanjile ovisnost o uvozu energenata iz Rusije – tako se i Putin zadnjih godina okrenuo svojevrsnoj diverzifikaciji ruske ekonomije. Rusija je, primjerice, postala najveći svjetski izvoznik pšenice: početkom ovog stoljeća njezin je izvoz činio svega jedan posto globalne opskrbe, a dva desetljeća kasnije oko 20 posto.
“Diverzifikacija” tržišta značila je i jače okretanje prema drugoj velesili, Kini. Financijski i geopolitički stručnjaci za Financial Times procjenjuju da je Kina spremna pomoći Rusiji da prebrodi sankcije ili da barem ublaži njihov udar i to putem gospodarske suradnje, ali i zajmovima preko državnih banaka. No, Kina će pritom imati na umu i vlastite ekonomske i financijske interese kako ne bi osjetila negativne efekte.
Jučer je već stigla vijest da je kineska carinska agencija odobrila uvoz pšenice iz svih dijelova Rusije, što dosad nije bio slučaj. To nije samo konkretni korak koji Rusiji daje veliko alternativno tržište, nego se – s obzirom na tajming – treba promatrati i kroz političku optiku. Putinu su ključni i lukrativni energetski dealovi s Pekingom.
Zašto je stopiran Sjeverni tok
Europska unija već godinama pokušava smanjiti ovisnost o ruskom plinu, ali Rusija i dalje podmiruje oko 40 posto europskih potreba za plinom. No, novi plinovod, koji je trebao dodatno vezati Njemačku, najjaču europsku ekonomiju, uz rusku opskrbu stopiran je upravo zbog eskalacije ukrajinske krize.
Prije nekoliko dana njemački kancelar Olaf Scholz objavio je da Sjeverni tok 2 neće dobiti zeleno svjetlo. Za EU to znači potencijalno rast cijena energenta na što je vrlo direktno upozorio Dimitrij Medvedev, ali će i Rusija izgubiti više milijardi eura prihoda.
Alternativna trasa na istok
Može li brzo naći alternativno tržište, otvoreno je pitanje. Unatoč tome što već imaju ranije dogovore s Kinom čije gospodarstvo treba sve više energenata. Još 2019. otvoren je plinovod “Snaga Sibira” kroz koji Rusija isporučuje plin Kini. Sporazum o dobavi plina tom trasom na razdoblje od 30 godina potpisan je 2014., nakon aneksije Krima. U siječnju ove godine mediji su javljali da su Peking i Moskva blizu dogovora za drugi krak tog plinovoda koji bi udvostručio isporuku.
New York Times je nedavno analizirao ekonomsku politiku Moskve zadnjih godina, primjećujući, među ostalim, da su drastično smanjili korištenje dolara, a “time i utjecaj Washingtona”. Nagomilali su i devizne rezerve, preko 500 milijardi dolara, i preorijentirali se na druga tržišta, tražeći i zamjenu za zapadni uvoz. Tim potezima, procijenio je američki list, Rusija je nastojala učiniti svoje gospodarstvo otporni(ji)m na zapadne sankcije. Svijet će uskoro saznati koliko je Putin u tome uspio.