Je li Hrvatska postala zgodno mjesto za pranje novca? Pitali smo stručnjake zašto sve češće vidimo takve slučajeve
Ured za sprječavanje pranja novca blokirao je stotine milijuna sumnjivih transakcija
Ovih je dana pokrenut postupak protiv skupine slovenskih liječnika optuženih da su primali mito. Detalji optužnice otkrivaju da su dio tog novca skrivali na računima u Hrvatskoj. Uzeli su gotovo 1,2 milijuna eura, a osim u Hrvatskoj bankovne račune na koje su uplaćivali nezakonita sredstva imali su i u Austriji i u Njemačkoj. Kao mito su dobivali od deset do 101 tisuće eura. Riječ je o osam slovenskih liječnika, više desetaka zaposlenika farmaceutskih tvrtki te tri komercijalista.
Ovo nije jedini, već jedan od mnogih slučajeva u kojima je nezakonito zarađeni novac završio na računima u Hrvatskoj. Telegram je analizirao dio istraga u kojima je trag novca doveo upravo do računa u bankama u Hrvatskoj te pitao stručnjake postaje li Hrvatska, možda, svojevrsna oaza prljavog novca u Europi.
U Italiji sudjelovao u izvlačenju milijuna, pa se sakrio u Hrvatsku
Slučajeva poput ovog slovenskog ima više. Prije par mjeseci Hrvatska je Italiji izručila 50-godišnjeg Tiziana Bettia, osuđenog prevaranta koji se više od deset godina skrivao pred talijanskim pravosuđem. Unatoč tome od 2015. godine imao je uredno registriranu tvrtku u okolici Poreča u Novoj Vasi. Bettia je osuđen na šest godina zatvora jer je još 2004. sudjelovao u seriji prijevara u kojima je nestalo gotovo 36 milijuna eura.
Naime, skupina čiji je Bettio bio član, glumila je predstavnike raznih financijskih institucija i od građana tražila podatke o bankovnim računima ne bi li ostvarili povrat poreza. Kada su došli do podataka ispraznili su klijentima banaka novac s računa. Očito sa sredstvima što ih je uspio zadržati, Bettio je pobjegao iz Italije i započeo novi život u Hrvatskoj. Otvorio je i vlastitu privatnu tvrtku.
Obogatili se na lažnim fakturama i gradili apartmane u Istri
Još u prosincu 2015. Telegram je otkrio i kako je novcem izvučenim preko faktura izdanih za nikad obavljene poslove financirana gradnja turističkog naselja u Istri. Trag ilegalnih sredstava, ukupno 25 milijuna eura, talijanske financijske istražitelje doveo je do Lovrečice kraj Umaga. Tamo je prljavi novac uložen u financiranje najmanje 50 apartmana.
Pod istragom su se u tom času našla 104 talijanska biznismena, dok su cijeli kriminalni posao vodili supružnici iz okolice Pordenonea te privatni poduzetnik iz Trevisa. Novac je do Hrvatske došao preko računa nekoliko tvrtki osnovanih isključivo kako bi služile za pravdanje pretporeza za poslove što nikada nisu stvarno, nego samo papirnato, realizirani. Cilj im je bio ostvariti pravo na taj povrat poreza, odnosno umanjenje poreznih obveza i drugih davanja.
Čini se da novac u Hrvatskoj nije završio slučajno, iako se u prvi tren, kad su se pojavile informacije o ovoj istrazi, moglo naslutiti da je prevarantska grupa iz Italije računala tek na nešto slabije kontrole financijskih transfera s druge strane Jadranskog mora. Ustvari je, kriminalnom logikom lukavo, već započeta gradnja turističkih nekretnina iskorištena da se prikrije ulaganje ilegalnog kapitala.
Romske obitelji peru milijune eura preko računa u RH
Krajem 2016. hrvatska je policija svojim talijanskim kolegama uputila i tajno izvješće u kojem je upozorila pak kako romske obitelji iz BiH peru milijune eura preko računa u Hrvatskoj. Na računima je, prema tada dostupnim podacima, bilo oko šest milijuna eura, a nalogom zagrebačkog suda oko pet i pol milijuna je blokirano dok se ne utvrdi njihovo porijeklo.
U pitanju su sredstva s kojima se povezuju 22 osobe, sve redom Romi koji žive u kampovima kod Torina Chivassa i Massa Carrare. Da romske obitelji iz Italije svoj ilegalno zarađeni novac skrivaju na računima u Hrvatskoj talijanski su istražitelji posumnjali još 2004., a nakon izvješća hrvatske policije istrage su intenzivirane.
Kako su Hrvati nehotice surađivali s ruskim hakerima
Iznimno je alarmantno bilo i otkriće da su brojni hrvatski građani unazad nekoliko godina nehotice postali suradnici ruskih kriminalaca koji su hakirali račune dobrostojećih hrvatskih tvrtki i krali novac. Na račune što su bili otvoreni u bankama u Hrvatskoj prebacivali su tako ukradeni novac, a zatim tražili da im ga vlasnik računa transferira putem Western Uniona ili nekog sličnog servisa. Sve je bilo kamuflirano oglasima za posao, odnosno građanima se nudila plaćena poslovna suradnja. I doista, mogli su zadržati postotak novca koji bi im se pojavio na računu.
Jedan od oglasa za takav posao objavila je, kako je Telegram pisao, tvrtka “Quickcurrency” iz Moskve preko koje su naši građani uvučeni u lanac prijevara i krađa novca s bankovnih računa hrvatskih poduzeća.
Evo što kažu u hrvatskom Uredu za sprječavanja pranja novca
Unatoč ovim brojnim primjerima, iz Ureda za sprječavanje pranja novca uvjeravaju kako nismo postali “oaza za prljavi novac”. Ističu istovremeno kako Ured od 2009. do 2017. bilježi trend stalnog porasta slučajeva koje otvara, odnosno pokreće provjeru sumnjivih transakcija. Ukupno ih je u tom periodu bilo 3.614, a 1.795 slučajeva Ured je dostavio nadležnim državnim tijelima na daljnje postupanje zbog sumnje u pranje novca ili financiranje terorizma.
“Tek se donošenjem pravomoćne sudske presude za kazneno djelo pranja novca potvrđuje nezakonitost sredstava i ista trajno oduzimaju. Ured je od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2017. bankama izdao 271 nalog za blokadama izvršenja sumnjivih transakcija u ukupnoj vrijednosti većoj od 249 milijuna kuna. To ukazuje na učinkovitost preventivnog sustava sprječavanja pranja
novca i financiranja terorizma u Republici Hrvatskoj”, kažu nam.
Hrvatski zakon usklađen je sa svjetskim standardima
Da je borba protiv pranja novca i financiranja terorizma u Republici Hrvatskoj na dostatnoj razini te da Republika Hrvatska nije “oaza za pranje novca” potvrđuju, prema tvrdnjama iz Ureda, uz ključne pokazatelje i ocjene u Izvješćima Vijeća Europe (MONEYVAL) o procjeni preventivnog sustava za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma u Hrvatskoj. Podsjećaju i da je Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma usklađen s međunarodnim standardima te da je stupio na snagu 1. siječnja ove godine.
Upravo na slučaju korumpiranih liječnika iz Slovenije Ured za sprječavanje pranja novca intenzivno je radio sa slovenskim kolegama. Na zahtjev Ureda 2014. privremeno je blokirano 21,1 milijun kuna, 2015. godine 76,6 milijuna, a 2016. godine, kako stoji u posljednjem objavljenom godišnjem izvješću, 63,4 milijuna kuna.
Razgovarali smo i s uglednim financijskim i poreznim stručnjacima
Financijski i porezni stručnjaci te sudski vještaci s kojima smo razgovarali, nisu baš toliko optimistični i tvrde kako još uvijek postoje kanali kojima se prljavi novac neometano slijeva na račune u bankama u Hrvatskoj te ulaže u biznis u našoj zemlji. Drugim riječima – pere se.
Financijski savjetnik Vanja Kovačević naglašava kako nije novost da se u Hrvatskoj nalaze računi na koje se uplaćuje novac zarađen na nezakonit način.
“Takve račune koristili su razni profili ljudi, od kriminalaca do doktora… Takve situacije se najnormalnije odvijaju i u drugim državama EU pa i šire do famoznih off shore računa. Banke su dužne prijaviti sumnjive transakcije. Što je točno sumnjiva transakcija, ne bih konkretno ulazio u to. Banke u Hrvatskoj nisu dužne prijaviti transakcije ispod 75.000 kuna, ali vas mogu pozvati da date izjavu o porijeklu novca. Nekad je taj iznos bio 105.000 kuna. Tako da vi svaki dan možete na svoj račun malo po malo uplaćivati novac do tog limita i gomilati si novac na računu. No, ako ste sudjelovali u nekakvim kriminalnim radnjama, kad-tad će se to i otkriti, te će do vas doći vrlo lako”, objašnjava Kovačević podsjećajući kako ni svi računi u tzv. “poreznim oazama” nisu ilegalni.
U bankama u Hrvatskoj još se mogu podići veći iznosi gotovine
“Oni zapravo služe tvrtkama i pojedincima da bi platili što manje poreza, jer većina off shore zona funkcionira na taj način da je domicilnim kompanijama nulta stopa poreza, a ostale tj. strane kompanije koje tamo otvaraju račune, plaćaju određenu nisku stopu poreza. Međutim, ako imate poprilično novca, ne vidim razlog zašto bi sve držali na bankovnom računu u Hrvatskoj. Danas ima bezbroj mogućnosti kamo spremiti novac i na njemu ostvariti dobar prinos kamata”, zaključuje.
Dio financijskih stručnjaka s kojima smo razgovarali nije želio javno istupati, no potvrdili su nam kako znaju da još uvijek postoje načini da se, unatoč usklađenoj zakonskoj regulativi, prljavi novac opere u Hrvatskoj. Ipak Diana Antičić, osnivačica i direktorica prve hrvatske tvrtke za računovodstvenu forenziku Forenzika Prima, koja je nedavno u medijima komentirala i način na koji se, kako se sumnja, novac izvlačio iz Agrokor, te ga nazvala “prilično priprostim”, kratko nam je dala svoje viđenje o mogućnostima pranja novca u Hrvatskoj.
“Prema informacijama kojima ja raspolažem, u Hrvatskoj je i dalje moguće podignuti gotovinu u većim iznosima u bankama što u nekim drugim državama nije moguće. Ta opcija postoji neovisno što u određenim okolnostima iz navedenog podizanja novca slijedi prijava nadležnim službama prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma. Napominjem, međutim, da ova informacija nije i potvrđena u smislu da sam radila usporedbu uvjeta i okolnosti pod kojima se u bankama u raznim državama mogu dignuti gotovinska sredstva, nego samo temeljem prikupljenih informacija u svakodnevnom radu”, rekla je za Telegram.
Prljavi novac za nekretnine, koncesije prirodnih resursa, zemljišta….
Stalni sudski vještak za financije Davor Banović smatra da razlog ovakvoj situaciji u Hrvatskoj treba potražiti prvenstveno u mogućnostima koje naš zakonodavni okvir omogućava.
“Nakon ulaska Hrvatske u EU 1. srpnja 2013. počeo je teći rok nakon kojeg će se stranim državljanima omogućavati stjecanje vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj. Prije toga, osnivala su se trgovačka društva u Hrvatskoj koja su se bez obzira na porijeklo vlasništva smatrala domaćim trgovačkim društvima, a preko tih društava su se vlasnički stjecala atraktivna zemljišta i nekretnine.
Pojačanim angažmanom Porezne uprave, u prvom redu, počelo se s pojačanim nadzorom tzv. ‘fiktivnih pravnih poslova’ kojima je cilj bio različit od registrirane djelatnosti trgovačkog društva. Kada se kao osnivač trgovačkog društva pojavljuje offshore kompanija, strani fond ili trust, stvarnog vlasnika je jako teško utvrditi, jer fizička osoba koja se formalno pojavljuje kao predstavnik te grupacije, najčešće nema veze s vlasništvom novca kojim upravljaju osobe iz sjene”, pojašnjava Banović.
Izgleda da još ima prostora za ulaz prljavog novca u RH
Banović kaže kako se ista stvar događa s dugogodišnjim koncesioniranjem nacionalnih resursa, na primjer izvora pitke vode, u kojima stvarni koncesionar ostaje anoniman. “U prvom Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, kao i u dopuni nakon toga, ostavljen je ogroman slobodni prostor sumnjivom kapitalu, jer su se nekretnine plaćale vlasnicima novcem iz torbi ili kofera”, kaže Banović i doaje kako u Zakonu nije postojala odredba da kupac nekretnine na transakcijski račun u banci mora uplatiti iznos kupoprodaje.
“Kad se tome doda naša dugogodišnja nesređenost zemljišnih knjiga, izvanknjižno vlasništvo nekretnina često nema veze s vlasnikom upisanim u zemljišne knjige. Osim za turističku djelatnost, zemljišta se mogu koristiti i u druge svrhe. Npr. za ilegalno odlaganje opasnog otpada i štetnih tvari čije zbrinjavanje je povezano s vrlo visokim naknadama. Hrvatska se nikako ne može uvrstiti u tzv. porezne oaze, ali je u jednom dijelu nesređenih pravnih odnosa i propisa, ostavljen otvoreni prostor za ulazak novca sumnjivog porijekla u robno novčane tokove”, zaključuje Banović.