Otkrivamo detalje zbog kojih se treba zapitati: je li priča o nadzoru postupanja policije prema migrantima prevara?

Na papiru – sve izgleda solidno

Gotovo sve relevantne domaće i međunarodne nevladine udruge i hrpa ozbiljnih medija u Europi godinama ukazuje na nasilje koje hrvatska policija provodi nad ilegalnim migrantima na granicama prema Srbiji i Bosni i Hercegovini. Kako bi se umirila savjest Unije i kako bi se pokušalo kontrolirati sve te silne prijave o premlaćivanjima, zlostavljanjima, oduzimanju privatne imovine i protuzakonitim pushbackovima u susjedne zemlje, nakon godina pregovaranja u Hrvatsku se, u dogovoru s EK, uvodi neovisni nadzor postupanja policije prema azilantima i migrantima.

Na papiru se sve čini dosta solidno – provedbu i nadgledanje mehanizma neovisnog nadzora obavljat će nekoliko institucija koje nemaju veze s MUP-om, poput Hrvatskog crvenog križa ili akademija pravnih i medicinskih znanosti, a svoju ulogu imat će i savjetodavni odbor koji bi trebali popuniti, primjerice, Frontex i nekoliko domaćih pravobraniteljica.

Smokvin list

Prvi problem s cijelom pričom je što papir – onaj na kojem se sve čini dosta solidno – ne postoji. Odnosno, nije javan. Na zahtjev Telegrama da nam se dostavi sporazum kojim je uspostavljen nezavisni mehanizam nadzora postupanja policije, a koji je navodno potpisan još u lipnju, nismo zasad dobili nikakav odgovor.

Sličan problem s transparentnošću po svemu sudeći muči i Ured pučke pravobraniteljice, koja bi trebala biti dio savjetodavnog odbora mehanizma, ali još na to nije dala svoj pristanak. Ništa čudno, jer, kako se može čuti, ni oni ne znaju što je sve dogovoreno u sporazumu o mehanizmu nadzora, niti će preporuke savjetodavnog odbora u kojem bi trebali sjediti, biti obvezujuće. S obzirom na iskustva koja imaju posljednjih godina s MUP-om, pritom mogu slobodno osnovano sumnjati da bi mogli biti tek smokvin list za upitno zakonita postupanja prema migrantima.

Živopisno zataškavanje

Podsjetimo, djelatnici Ureda pučke pravobraniteljice već godinama ne mogu nadzirati postupanje policije prema migrantima, iako i migranti spadaju pod jurisdikciju tog ureda čim pređu hrvatsku granicu. Bivšoj pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović je pristup informacijama o tom postupanju i osobno zapriječen na dosta živopisan način – policijski službenik bi joj, kako je ispričala u razgovoru za Telegram, dao pristup službenom kompjuteru, ali ne i lozinku za ulazak u potrebnu dokumentaciju.

Takva praksa zataškavanja se događala samo na policijskim postajama na kojima je zabilježen priljev migranata, dok se na drugima djelatnicima Ureda pučke pravobraniteljice bez problema dozvoljavao pristup internoj MUP-ovoj dokumentaciji.

Nenajavljeni obilazak koji se morao najaviti – tri dana ranije

Ono što, međutim, posebno zabrinjava kad je u pitanju stvarni efekt nadzora nad postupanjem MUP-a prema azilantima i migrantima je – sličnost. Naime, do 2019. godine provodio se Protokol o provedbi projekta „Praćenje postupanja policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova na području nezakonitih migranata i azila”. Po tom Protokolu su djelovanja MUP-a mogli nadzirati djelatnici UNHCR-a i Hrvatskog pravnog centra.

I opet, na papiru sve zvuči svečano ozbiljno. Ali… ekipa iz HPC-a i UNHCR-a imala je pravo na ukupno 13 kontrola godišnje, od toga 11 na unaprijed određenim lokacijama, te dva ad hoc obilaska. “Ad hoc” obilasci, međutim, bili su daleko od onog što bi čovjek rekao kad vidi njihov naziv. Naime, morali su biti najavljeni. Tri dana ranije.

Nadzor spisa

Osim, eto, totalno iznenađujućih izlazaka na teren, oni koji su kontrolirali postupanje policijskih službenika prema ilegalnim migrantima nisu imali ni slobodu kretanja na području nadzora. Pod budnim okom ovlaštenih djelatnika MUP-a su, kako stoji u Protokolu, mogli tek kontrolirati – spise. Na takozvanu “zelenu granicu”, dakle, tamo gdje se i događaju sva navodna kršenja ljudskih prava migranata, nisu imali pristupa.

Ako je suditi po sadašnjim, ne pretjerano detaljnim medijskim izvješćima (jer uvid u sporazum koji bi imao omogućiti potpunu transparentnost postupanja policije zasad nije moguć), ovog puta će postojati stanoviti napredak. Na papiru, razumije se.

Naime, postojat će mogućnost posjete zelenoj granici. Doduše, najavljena, da se valjda policijski službenici koje bi nadzor trebao uhvatiti u potencijalno nezakonitom postupanju prema migrantima, previše ne iznenade.

Samo transparentno. Not.

Postoji i još jedan iskorak prema ultratransparentnom nadzoru sasvim zakonitog ponašanja policije – umjesto 13, ovaj put će biti dozvoljeno čak 20 dolazaka u nadzor. Hoće li od ijedan od tih 20 moći biti nenajavljen, pa makar i tako da se najavi tri dana unaprijed, zasad, sasvim transparentno, nije moguće doznati.

Svoje rezerve prema ovakvom mehanizmu nadzora još je početkom kolovoza iznijelo osam međunarodnih i hrvatskih organizacija, istaknuvši da ono što je dosad poznato izaziva zabrinutost u pogledu “mandata, učinkovitosti i neovisnosti tog tijela”.

Amnesty krajnje sumnjičav

“Hrvatska Vlada još nije objavila sporazum o uspostavi tog mehanizma”, ističe u telefonskom razgovoru za Telegram Jelena Sesar iz Amnesty Internationala, napominjući da informacije uglavnom imaju iz medija, nekoliko sastanaka s Europskom komisijom te izjava vladinih dužnosnika.

No, prema onome što je objavljeno i nevladine organizacije primjećuju nekoliko problematičnih elemenata. “Mehanizam, da bi bio djelotvoran, ne može biti ograničen, ni administrativno ni geografski”, kaže Jelena Sesar. To znači da, dodaje, ne može biti ograničen na granične prijelaze ili policijske postaje uz granicu, niti na formalne provjere na prijelazima.

Slučajevi o kojima izvještavaju organizacije za ljudska prava i mediji u velikoj većini se “ne događaju na graničnim prijelazima niti u postajama kraj graničnih prijelaza, nego u zelenom pojasu ili duboko u unutrašnjosti”, podsjeća.

Poruka drugim članicama EU

Da bi mehanizam bio učinkovit, bitno je i da ima mogućnost “nenajavljenih posjeta”, dodaje. Ocjenjuje i da trenutna ograničenja – onako kako o tome izvještavaju mediji – “izgledaju ogromno”.

Budući, pak, da je riječ o pilot-projektu na razini Europske unije, Jelena Sesar naglašava da je bitno na koji način će biti uspostavljen: “Ako Europska komisija dozvoli osnivanje mehanizma koji neće biti u stanju učinkovito nadzirati što se događa na granici, to će poslati poruku i drugim članicama s vanjskim granicama EU-a”.

Sadržaj te poruke, ovdje se može sasvim cinično nadodati, bio bi vrlo sličan sadržaju višegodišnjeg ignoriranja poplave izvješća o uznemirujućem tretmanu migranata na granici RH. Jer, kvragu, valjda netko mora obavljati i prljavi posao.