Još nije kasno da pročitate naš tekst o poreznim ludostima u Grčkoj (zbog kojih je Merkel možda ipak u pravu)

Grčka je danas trebala platiti ratu kredita od 450 milijuna dolara MMF-u ali na naplatu će nastaviti stizati 750 puta veći dugovi. Prije ili kasnije Grka će bankrotirati ili izići iz eurozone. Europska unija ne želi ponovno slati pomoć bez grčkog pristanka na radikalne reforme, jer bi tako poslala političku poruku da nagrađuje antireformsku politiku dok se u Španjolskoj uspinje pokret Podemos a Irska i Portugal se muče s reformama.

Njemačka kancelarka Angela Merkel ne želi napraviti ni najmanji ustupak, premijer Alexis Tsipras žestoko napada Nijemce, EU ne pokazuje volju da postigne sporazum. Onima koji su zaboravili sve šokove kojej je Grčka priuštila Europskoj uniji, Lewisova knjiga “Boobmerang” može poslužiti i kao podsjetnik na dugu i burnu pozadinu najnovije drame.
Sve do 1990ih kamate Grčkoj bile su 10 posto veće od njemačkih, država je bila kronično prezadužena, a ekonomija slaba. Grci nisu imali kreditne kartice, hipotekarni krediti bili su rijetkost. Grčka je ipak htjela da joj se na financijskim tržištima prizna status uređene europske zemlje. Prilika se ukazala kad je Europska unija pokrenula svoj najveći politički projekt, uvođenje zajedničke valute eura.

Za uvođenje eura, međutim, Grčka je morala uvjeriti EU da neće nastaviti gomilati dugove koje će ostale članice kasnije morati plaćati. Morali su zadovoljiti jedinstvena pravila eurozone, poput ograničavanja deficita na 3 posto BDP-a i inflacije koja nije smjela odudarati od prosjeka ostalih članica. Tako je u grčkoj počelo friziranje podataka. Vlada je prestala bilježiti troškove poput mirovina i obrane, inflaciju su obuzdali zamrzavanjem cijena struje i vode, smanjili su poreze na plin, alkohol i duhan. Fiksirali su indekse potrošačkih cijena. Grčka je dizala dvostruko više kredita nego što ih je mogla plaćati. Šef grčkog Zavoda za statistiku u MMF-u je bio poznat pod nadimkom “Čarobnjak”.

Lewis citira bivšeg američkog financijskog analitičara: “Išli smo kod njega da nam pokaže kako frizira brojke. Nismo se mogli prestatati smijati, tip je išao toliko daleko da je brisao limune i paradajze iz indeksa cijena.” Godine 2001. Grčka je drahmu zamijenila eurom a Europska unija, točnije Njemačka, dala joj je implicitno jamstvo za nova zaduženja.

Grci su se riješili kamate od 18 posto i počeli se dugoročno zaduživati za 5 posto, kao i Nijemci. Kako su i dalje morali frizirati knjige da bi prikazivali deficit od 3 posto BDP-a, na scenu je stupio Goldmah Sachs. Grčkoj su dali kredit od milijardu dolara, sebi izvukli 300 milijuna dolara provizije i postaivli sustav financijskih instrumenata sličan onome zbog kojega se urušio Wall Street. Grčka se mogla zaduživati i trošiti koliko hoće, američki bankari naučili su ih svim trikovima, od sekuritizacije očekivanih prihoda od lutrije i autocesta do dizanja kredita na temelju povlačenja novca iz EU fondova. Njemačka nije ni znala da cijelo vrijeme jamči za nenaplative kredite a u EU nitko nije obraćao pažnju. U Grčkoj su svi toliko varali da nije bilo opasnosti od zviždača.

Sve se preokrenulo 4. listopada 2008. kad je jedna privatna grčka televizija objavila da su monasi manastira Vatopaidi na Atosu bezvrijedno jezero koje je pripadalo manastiru nekako zamijenili za skupocjeno državno zemljište.

Iako se nije otkrilo koga su podmitili javnost je pobješnjela, u grčkoj je izbio nezapamćeni skandal, konzervativni Grci monahe su smatrali zadnjim uporištem u moralno razorenoj zemlji. No doznalo se da su ciparski monasi koji su preuzeli propali manastir početkom 90tih. Otac Efraim razvio je cijelu mrežu veza s grčkim bogatašima i političarima kako bi obnovio manastir.

Kasnije je tu mrežu koristio za unosan biznis, ponajviše dilanje zemljištima. Monasi iz Vatopaidija postali su poznati kao ljudi “koji znaju sve o svakome.” Kako ni dvije kasnije parlamentarne istrage nisu utvrdile pravo stanje računa manastira, Lewis je za procjenu zamolio vodeće grčke trgovce nekretninama, koji su procijenili da Vatopaidi ima nešto više od milijardu dolara kapitala, stečenog u nekoliko godina. Zbog afere “svete zamjene” premijer Kostas Karamanlis morao je dati ostavku. Monasi iz Vatopaidija doveli su na vlast Georgea Papandreoua i stranku Pasok.

Kad su otkrili kakvo je zapravo stanje proračuna, zaključili su da nema druge nego sve objaviti. Mirovinske fondove i ulagače je uhvatila panika, počela je rasprodaja grčkih obveznica, grčkoj kamate naglo skočile i našla se pred bankrotom. MMF je došao pregledati grčke financije. To je dokrajčilo zadnje djeliće grčkog kredibiliteta. “Kako je dovraga moguće da jedna članica eurozone tvrdi da joj je deficit 3 posto BDP-a kad je bio 15 posto?” citira Lewis jednog visokog dužnosnika MMF-a “Kome je to uopće palo napamet?” No svatko tko je mislio da s Papandreouovom vladom Grčka mijenja običaje, bio je naivan. Ovo su neki od najluđih primjera opisanih u knjizi “Boomerang.”

Grci su lažirali podatke o stanju svojih financija

Krajem 2009. novoizabrana grčka vlada revidirala je predviđanja proračunskog deficita. Rezultati su šokirali financijska tržišta. Grčka je u suradnji s Goldman Sachs, JPMorgan Chase i još nekoliko velikih financijskih institucija godinama lažirala ekonomske podatke.

U EU su se pravili da ništa ne primjećuju

Kad je na svom prvom sastanku s ministrima financija EU 2009. novi ministar financija George Papaconstantinou, koji je funkciju došao iz OECD-a iz Pariza, pročitao stvarne brojke o grčkoj zaduženosti, u publici su se čuli šokirani uzdasi. “Nemojte mi reći da vam ništa nije bilo sumnjivo”, začuđeno je komentirao Papanconstantinou, “Morali ste posumnjati da nešto nije u redu.” Nakon sastanka prišao mu je nizozemski ministar i rekao: “George, ja znam da nisi ti kriv za ovo, ali zar ne bi netko trebao u zatvor zbog ovoga?” Umjesto toga, Grčka je dobila više od 200 milijardi eura pomoći u idućih 5 godina. Ministar je podnio kazenu prijavu protiv monaha iz afere “svete zamjene”, tražeći da državi vrate zemljište i plate odštetu. Nakon dvije istrage, u listopadu 2013. protiv oca Efraim i monaha Arseniosa podignute su optužnice za pranje novca.

Goldman Sachs učio je Grke kako lažirati bilance

Dugove su pretvarali u derivative i druge financijske instrumente koje se prema tadašnjim propisima EU nije trebalo prikazivati kao dug. To su radile mnoge članice EU. Kad se zbog sličnih praksi urušilo američko financijsko tržište i sve povuklo za sobom, Grčka više nije mogla skrivati razmjere krize. Stvarni dug, objavila je vlada, iznosi 3,7 posto BDP-a. Prava panika je nastala kad je dva tjedna kasnije i to revidirano na 12,7 pa na 14 posto BDP-a, a zatim najavljeno da bi javni dug u 2010. mogao doseći 120 posto BDP-a.

Jedan ministar u 7 dana otkrio 30 milijardi $ manjka

Ministarstva su se uporno pravila da dugovi nisu veliki. Tvrdilo se, primjerice, da je manjak u mirovinskom fondu 300 milijuna dolara a otkriveno je da iznosi 1,1 milijardu dolara. U prvih tjedan dana ministar financija otkrio je 30 milijardi dolara minusa koji nigdje nije bio prikazan, svaki dan bi otkrio novih 100-200 milijuna dolara manjka.

Država je osnivala (i plaćala) fantomska ministarstva

Izmišljene vladine agencije pokretale su javne natječaje i programe zapošljavanja. Grčko ministarstvo poljoprivrede, primjerice, 2007. je osnovalo agenciju sa 270 zaposlenih koji nije bio upisan ni u jedan registar. Navodni zadatak agencije bila je digitalizacija fotografija državnih zemljišta, osim što baš nitko od zaposlenih nije znao ništa o digitalizaciji, uglavnom su to bili razni obrtnici, učitelji, frizeri i sl. koje je netko stavio na državnu plaću.

Nije bilo neovisnog statističkog zavoda

Kad su krediti počeli stizati, Grčki vanjski dug veće je iznosio 400 milijardi dolara a javni dug oko 800 milijardi dolara. Na ta 1,2 bilijuna EU i MMF odgovorili su kreditom od 145 milijuna dolara. Za potez koji nije bio više od lijepe geste, tražili su da Grčka provede najbolnije reforme u povijesti EU. Razlog takvog stava bili su nalazi predstavnika MMF-a, užasnutih slikom grčkih financija. Grčka vlada je tvrdili su tada u MMF-u, znala samo koliko planira potrošiti svake godine ali nitko nije pratio koliko se stvarno troši. “To nije ni ekonomija u razvoju, to je zemlja Trećeg svijeta” govorili su novinarima. Nije bilo nezavisne institucije za statistiku. Svaka vlada vodila je podatke onako kako je odgovaralo njezinim trenutnim interesima.

Državi je zaista bilo jeftinije voziti ljude taksijima nego grčkom željeznicom

Grčka je u 10 godina udvostručila trošak javnog sektora, i to ako se ne računa korupcija među dužnosnicima. Prosječna plaća u državnoj upravi bila je gotovo tri puta veća nego u privatnom sektoru. Grčke su željeznice, primjerice, imale 100 milijuna eura prihoda godišnje, na plaće su trošili 400 milijuna eura godišnje, a ostali su troškovi iznosili 300 milijuna eura godišnje.

Odnos prihoda i rashoda – 1:7. Prosječna plaća na željeznici bila je 5.000 eura mjesečno. Potvrdila se 23 godine stara primjedba tadašnjeg ministra financija Stefanosa Manosa da bi Grčkoj bilo jeftinije sve putnike iz vlakova ukrcati u taksije.

Grci su prijavljivali do 7000 kuna plaće, koliko je bilo neoporezivo

Razuzdano trošenje bilo je samo dio grčkog problema, drugi su bili proračunski prihodi. U grčkoj su porez plaćali uglavnom ljudi koji to nisu mogli izbjeći, poput stalno zaposlenih. Svi ostali, od liječnika do čistača, varali su državu. Dvije trećine liječnika prijavljivalo je prihode manje od 12.000 godišnje, točno do neoporezivog iznosa, čak i plastični kirurzi koji su zarađivali milijune.

Organizacija porezne uprave bila je savršena za korupciju, Tsipras je blokirao reorganizaciju

Umjesto da se bore protiv te kulture, vlade su je koristile i pred izbore demonstrativno povlačile poreznike s ulica. Porezni nadzor bio je organiziran po općinama, mnogi su Grci osobno poznavali svoje poreznike. Mito se podrazumijevalo a zviždači u poreznoj službi nisu bili dobrodošli. Dio reformi bila je veća centralizacija porezne uprave, ali Tsiprasova je vlada nakon dolaska na vlast taj proces prekinula.

Grčka godinama nije imala katastar

Gotovina je bila poželjna a izdavanje računa nepoželjno. Čak ni skupi hoteli stranih lanaca u Grčkoj nisu morali izdavati račune za hranu i piće. Novac se najviše prao preko ulaganja u nekretnine. Grčka nije imala uređen i funkcionalni katastar. Država nije mogla znati tko su vlasnici zemljišta i kuća, a nije mogla ni zaključiti po drugim podacima. Izdavanje građevinskih dozvola, primjerice, nije se prijavljivalo ministarstvu financija.

Kroz nekretnine su oprane milijarde eura

Jedna građevinska tvrtka izgradila je nekoliko velikih stambenih zgrada u središtu Atene i prodala 1000 stanova za ukupno 15 milijuna eura. Nisu platili ni centa poreza jer se nikad nisu registrirali kao poduzeće, gradili su s desecima lažnih kooperanata koji su izdavali fiktivne fakture i uredno podmićivali poreznike. Kad ih je jedan inspektor prijavio, platili su 2000 eura kazne a inspektor je suspendiran.

Država je uvela sustav poreza na nekretnine koji je legalizirao utaju

Porez na nekretnine bio je jedan od rijektih izvora proračunski prihoda koje je država mogla kontrolirati pa su uveli porez na “objektivnu vrijednost” svake nekretnine jer je u grčkom ekonomskom bumu do 2009. tržišna vrijednost nekretnina bila puno veća od realne.

“Objektivna vrijednost” računala se prema fiksnim parametrima poput kvadrature, godišta gradnje, pozicije nekretnine i sl. Zaposlili su stotine inspektora, ali bilo je očito da sustav samo imitira razvijene sustave u zapadnim zemljama dok je u stvarnosti namješten za utaju. Iznosi koje su kompjutori izbacivali bili su nekoliko puta niži od stvarne vrijednosti nekretnina.

Grci su spremno u kupoprodajnim ugovorima prikazivali cijene usklađene s državnim procjenama, a razliku su isplaćivali u gotovini ili kreditima na crnom tržištu. Cijela je Grčka preko noći dobila mogućnost nekažnjeno varati državu, uključujući, pričalo se, svih 300 članova grčkog parlamenta. Danas su cijene nekretnina daleko ispod “objektivne vrijednosti.”

40 posto ekonomske aktivnosti odvijalo se na crno

Prema zakonu, svaka utaja veća od 150.000 eura značila je zatvorsku kaznu ali nije se smatralo džetlmenskim ponašanjem kažnjavati nekoga radi utaje poreza. Čak i kada se pokušavalo, grčkim je sudovima trebalo i do 15 godina za procesuiranje slučajeva. Za procesuiranje tužbi protiv poreznika koji su uzimali mito, procesi su trajali prosječno 8 godina. Tužbe za kršenje zakona o porezu tako su bile praktički pošteda.

Konačan rezultat je da je 30-40 posto cjelokupne grčke ekonomske aktivnosti ostalo je neoporezovano, dok je prosjek za ostatak EU bio oko 18 posto.

Da, njemački su političari zaista predlagali Grčkoj da proda otoke (i poneki antički spomenik)

Kad je 2010. postalo jasno da je Grčka godinama frizirala brojke i da će bankotirati ako joj Europa hitno ne pomogne milijardama eura, dvojica njemačkih parlamentarnih zastupnika iz koalicije Angele Merkel, predložili su Grčkoj vladi da novac za dugove osigura prodajom grčkih otoka, možda da u paket ubaci i koju antičku ruševinu.

U 7 valova reformi 15.000 učionica ostalo je bez učitelja a 15.000 državnih službenika bez posla

Grčki školski sustav desetljećima je među najgorima i najneefikasnijima na europskim rang listama a po svakom učeniku zapošljava 4 puta više od najboljeg, finskoga. Grci su godinama šaljući djecu u školu podrazumijevali da će plaćati instrukcije da bi djeca nešto naučila.

U sklopu reformi obećavanih pri isplati svakog kredita, Grčka je proračun za školstvo smanjila 7 posto što je najteže osnovne i srednje škole. Više od 20.000 učitelja otišlo je u mirovinu ili su zbog rezanja plaća promijenili profesiju. U školskoj godini 2010/11. iz privatnih se u državne škole preselilo 15 posto učenika jer roditelji više nisu mogli plaćati školarine. Uz masovne otkaze, ta je migracija dovela do toga da je 15.000 učionica ostalo bez učitelja.

Zatvoreno je više do 1000 škola a 2000 škola je spojeno. Razredi su se povećali, djeca dulje putovala, školovanje je postalo puno teže. Sveučilišta i visoke škoel ostai su bez trećine novca, uvedena je mogućnost privatnog sponzoriranja. U javnom sektoru 15.000 ljudi došlo je naliste za otkaz, srezane su mirovine i socijalni programi.

Antireformski pokret 5 se godina borio za vlast i konačno uspio s Tsiprasovom Syrizom

Svaki Grk danas duguje prosječno 32.365 eura. ali građani ne toleriraju dubinske reforme. Premijer Antonis Samaras, čija je vlada prva nakon 2009. zabilježla pozitivne gospodarske rezultate, u prosincu 2014. raspisao je prijevremene izbore, suočen s kulminacijom nezadovoljstva u zemlji.

Antireformski pokret počeo je naglo rasti 2010. organizirajući niz generalnih štrajkova i prosvjeda. Nakon pet godina uspio na vlast dovesti lijevu koaliciju predvođenu strankom Syriza. Premijer Alexis Tsipras izbore je dobio obećanjima da će ukinuti mjere stroge štednje i na protunjemačkoj retorici posebno fokusiranoj na kancelarku Merkel. Suočen s financijskom kataklizmom, Tsipras je ipak pristao na većinu reformskih zahtjeva EU i MMF-a ali iza toga nema stvarne političke volje.