Kako je EU parlament natjerao vlade da objavljuju kome daju silne milijarde za oporavak
Eurozastupnici su osigurali da nacionalne vlasti svakih šest mjeseci ažuriraju listu sto najvećih dobitnika EU novca za oporavak
Bio je to važan potez, koji je prošao gotovo bez ikakvog publiciteta. U veljači prošle godine Europski parlament odobrio je, sasvim očekivano, uključivanje novih, energetskih i zelenih mjera u nacionalne planove oporavka. Ali ono što je prošlo ispod radara jest da su istovremeno natjerali vlade da transparentno objavljuju kome idu silne milijarde iz postpandemijskog fonda Europske unije.
U vrijeme pandemije covida, kada je europsko gospodarstvo bilo na strmoglavom putu prema dolje, članice EU-a dogovorile su novi, privremeni fond za oporavak i otpornost iz kojeg im se isplaćuju rekordni iznosi europskog novca. Hrvatska će, primjerice, kroz bespovratna sredstva i povoljne zajmove, do sredine 2026. moći povući deset milijardi eura.
Kome ide silan novac?
Ali kome ide taj novac – tko su glavni dobitnici silnih milijardi koje se transferiraju u državne proračune zemalja članica u redovitim ratama, ovisno o ispunjavanju dogovorenih reformi? Hrvatskoj je, prema podacima Europske komisije, dosad uplaćeno 3,14 milijardi eura bespovratnih sredstava i gotovo 530 milijuna eura zajmova.
Posljednja rata, od 162 milijuna eura, uplaćena je sredinom travnja. Vlada je već podnijela zahtjev i za petu ratu. Kako su potrošene te tri i pol milijarde (i kako će biti potrošeno preostalih šest i pol milijardi, ako država povuče cijeli iznos)? Sada znamo barem dio odgovora na to pitanje, za što se lani izborio Europski parlament.
Ovo je tražio parlament
„Svaka država članica stvara javni portal koji je jednostavan za upotrebu i koji sadržava podatke o sto krajnjih primatelja koji primaju najveći iznos sredstava za provedbu mjera“, a ti se podaci ažuriraju „dvaput godišnje“, piše u amandmanu koji su eurozastupnici, tijekom pregovora s državama članicama, ugurali u izmijenjenu, finalnu verziju uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost,
Uz to, propisano je koje su sve podatke (nacionalne) vlade dužne objavljivati. Među ostalim, puni naziv primatelja, točan iznos dodijeljenih sredstava i svrhu – u što će taj novac biti investiran. Bio je to, kako smo spomenuli, važan potez, iako je prošao bez velikog publiciteta.
Zašto je to toliko bitno?
U postpandemijskom fondu državama su na raspolaganju goleme sume europskog novca, no način na koji se ta sredstva – nakon što su uplaćena u državni proračun – dalje troše, bilo je vrlo teško pratiti. Nacionalne vlade jednostavno nisu sklone samoinicijativno davati na uvid takvu vrstu informacija. A riječ je o našem novcu.
Fond za oporavak, iako su njegova pravila nešto drugačija nego kod “običnih” europskih fondova, također je izvor javnog financiranja. Transparentna objava informacija o dodjeli tog novca – kome ide, koliko i u koje svrhe – ključna je da javnost, nevladin sektor, građani i novinari, mogu pratiti kako se javni novac troši: koja su državna poduzeća, privatne tvrtke i/ili fizičke osobe dosad dobile najviše sredstava.
Lista hrvatskih dobitnika
Hrvatska Vlada ispoštovala je obvezu koju joj nameće parlamentarni amandman i u proteklih godinu dana tri puta je objavila popis sto najvećih dobitnika EU sredstava iz Mehanizma za oporavak (popis, dakako, nije finalan; mijenja se svakih šest mjeseci). Posljednja verzija liste objavljena je krajem travnja ove godine.
I na ovom popisu, kao i na onom otprije šest mjeseci, na vrhu su tzv. robotaksiji, projekt autonomnih električnih vozila koji u Zagrebu razvija tvrtka Project 3 Mobility. Njima je dosad uplaćen predujam od 89,7 milijuna eura što je i dalje najveća pojedinačna uplata iz fonda za oporavak.
Nije lijek za sve, ali…
Pri vrhu popisa je, nadalje, još uvijek niz projekata koje provode ili državna tijela ili javna poduzeća, u području digitalizacije, pravosuđa, željeznice, upravljanja vodama i tako dalje. Zatim velik broj lokalnih javnih projekata, osobito ulaganja u javnu vodoopskrbu i odvodnju otpadnih voda.
Ovakva objava podataka ne znači, dakako, apsolutnu transparentnost, niti će u potpunosti spriječiti pokušaje malverzacija. To, uostalom, potvrđuje rad Ureda europske javne tužiteljice (EPPO) koji je lani, u cijeloj Europskoj uniji, imao otvorene 233 istrage potencijalnih muljaža u ovome fondu. Ali riječ je ipak o važnom koraku koji će barem otežati da se javni novac rasipa uludo.
Serijal ‘A što da nema Europskog parlamenta’ realiziran je uz potporu Europskog parlamenta u Hrvatskoj prema najvišim uredničkim standardima Telegram Media Grupe.
