“Svako izgubljeno radno mjesto zaslužuje da se o tome glasno progovori u Saboru. Sloboda medija znači slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost, pluralizam… Nikako autocenzuru i zabranu!”, grmila je HDZ-ova saborska zastupnica Sunčana Glavak na posebnoj, tematskoj sjednici Odbora za medije o stanju u hrvatskim medijima s posebnim naglaskom na HRT i prava novinara na slobodu govora.
I logično da jest, kazat će čitatelj solidnije upućen u zbivanja. Jer, zaboga, HRT je upravo otpustio svog istaknutog novinara, koji im je uručio ostavku na funkciju izvršnog urednika news kanala HRT 4 uz optužbe o cenzuri i kaosu.
Sto mu gromova, Hrvoje Zovko je pritom još i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva. Jasno je da su se i Odbor za medije i cijenjena zastupnica uznemirili zbog poruke koja se ovim šalje svim novinarima u zemlji, ali i međunarodnoj javnosti o slobodi medija u Hrvatskoj.
Ostavka mu, kvragu, nije pritom prvo ni uručena, nego je objavljena u priopćenju za medije – za vrijeme tiskovne konferencije strukovne udruge i sindikata o njegovom slučaju!
Nije ih briga
Naravno da su se i Odbor i cijenjena zastupnica i njeno društvo uznemirili i zbog Zovka i zbog stanja na javnoj televiziji koja se obilno financirana javnim novcem i zbog međunarodnog ugleda države do koje im je toliko stalo – tako će rezonirati solidnije upućeni čitatelj u aktualna zbivanja.
I biti u krivu. Nisu se uznemirili. Nije ih briga ni za Zovka, ni za javnu televiziju, ni javni novac, a očito ni za ugled države u koju se kunu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Citat s početka teksta i tematska sjednica Odbora o stanju u hrvatskim medijima održani su naime u travnju 2015. godine.
Jučer je HDZ-ova većina u Odboru za medije, uključujući i cijenjenu zastupnicu Glavak, savršeno hladno skinula s dnevnog reda prijedlog da se raspravlja o stanju na HRT-u, povodom Zovkovog slučaja.
Voštane figure
Nije to nimalo iznenađujuće, da se vladajuća većina otresa priče o cenzuri i zastrašivanju na javnoj televiziji kao vlastite grižnje savjesti, hladno i s nekoliko tehničkih rečenica o “radnom sporu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije čak nimalo iznenađujuće ni što su vanjski članovi Odbora za informiranje, informatizaciju i medije svo to vrijeme rasprave o tome treba li točku o cenzuri na javnoj televiziji na kojoj se daje izvanredni otkaz čovjeku koji je upozorio na nju, a koji je, igrom slučaja i predsjednik strukovne udruge u Hrvatskoj, uvrstiti na dnevni red ili ne, bili nešto manje pričljivi od voštanih figura u osrednjem europskom muzeju.
Pa nije valjda netko mislio da je slučajno što u Odboru za informiranje, informatizaciju i medije nema predstavnika onih, kako se zovu, medija?
Ništa u cijeloj ovoj ledeno mučnoj priči nije nimalo iznenađujuće i sve se odvija po odavno zacrtanom i najavljenom planu – odvlačenju ove zemlje u tamni vilajet postdemokracije u kojem će se, kao nekad, najveće svinarije i najveće pljačke “naših dečki” prekriti neprozirnom koprenom navodnog nacionalnog interesa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A u toj priči su Hrvoje Zovko, sloboda domaćih medija i međunarodni ugled zemlje savršeni primjer onoga čemu valja hladno iskeziti očnjake. Za primjer ostalima.
Pokriti se dekicom i čekati da zima prođe uvijek je solidna opcija. Dok ne zakucaju i na tvoja vrata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je saborski Odbor za medije jučer pokazao da ih nije briga za medije, javni novac ni ugled države
Vladajuća većina jučer je hladno otresla priču o cenzuri i zastrašivanju na javnoj televiziji
Jučer je HDZ-ova većina u Odboru za medije, uključujući i cijenjenu zastupnicu Sunčanu Glavak je 2015. na istom Odboru grmila o pravima novinara i slobodi govora na HRT-u, savršeno hladno skinula s dnevnog reda prijedlog da se raspravlja o stanju na HRT-u, povodom otkaza Hrvoju Zovku
“Svako izgubljeno radno mjesto zaslužuje da se o tome glasno progovori u Saboru. Sloboda medija znači slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost, pluralizam… Nikako autocenzuru i zabranu!”, grmila je HDZ-ova saborska zastupnica Sunčana Glavak na posebnoj, tematskoj sjednici Odbora za medije o stanju u hrvatskim medijima s posebnim naglaskom na HRT i prava novinara na slobodu govora.
I logično da jest, kazat će čitatelj solidnije upućen u zbivanja. Jer, zaboga, HRT je upravo otpustio svog istaknutog novinara, koji im je uručio ostavku na funkciju izvršnog urednika news kanala HRT 4 uz optužbe o cenzuri i kaosu.
Sto mu gromova, Hrvoje Zovko je pritom još i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva. Jasno je da su se i Odbor za medije i cijenjena zastupnica uznemirili zbog poruke koja se ovim šalje svim novinarima u zemlji, ali i međunarodnoj javnosti o slobodi medija u Hrvatskoj.
Ostavka mu, kvragu, nije pritom prvo ni uručena, nego je objavljena u priopćenju za medije – za vrijeme tiskovne konferencije strukovne udruge i sindikata o njegovom slučaju!
Nije ih briga
Naravno da su se i Odbor i cijenjena zastupnica i njeno društvo uznemirili i zbog Zovka i zbog stanja na javnoj televiziji koja se obilno financirana javnim novcem i zbog međunarodnog ugleda države do koje im je toliko stalo – tako će rezonirati solidnije upućeni čitatelj u aktualna zbivanja.
I biti u krivu. Nisu se uznemirili. Nije ih briga ni za Zovka, ni za javnu televiziju, ni javni novac, a očito ni za ugled države u koju se kunu.
Citat s početka teksta i tematska sjednica Odbora o stanju u hrvatskim medijima održani su naime u travnju 2015. godine.
Jučer je HDZ-ova većina u Odboru za medije, uključujući i cijenjenu zastupnicu Glavak, savršeno hladno skinula s dnevnog reda prijedlog da se raspravlja o stanju na HRT-u, povodom Zovkovog slučaja.
Voštane figure
Nije to nimalo iznenađujuće, da se vladajuća većina otresa priče o cenzuri i zastrašivanju na javnoj televiziji kao vlastite grižnje savjesti, hladno i s nekoliko tehničkih rečenica o “radnom sporu”.
Nije čak nimalo iznenađujuće ni što su vanjski članovi Odbora za informiranje, informatizaciju i medije svo to vrijeme rasprave o tome treba li točku o cenzuri na javnoj televiziji na kojoj se daje izvanredni otkaz čovjeku koji je upozorio na nju, a koji je, igrom slučaja i predsjednik strukovne udruge u Hrvatskoj, uvrstiti na dnevni red ili ne, bili nešto manje pričljivi od voštanih figura u osrednjem europskom muzeju.
Pa nije valjda netko mislio da je slučajno što u Odboru za informiranje, informatizaciju i medije nema predstavnika onih, kako se zovu, medija?
Ništa u cijeloj ovoj ledeno mučnoj priči nije nimalo iznenađujuće i sve se odvija po odavno zacrtanom i najavljenom planu – odvlačenju ove zemlje u tamni vilajet postdemokracije u kojem će se, kao nekad, najveće svinarije i najveće pljačke “naših dečki” prekriti neprozirnom koprenom navodnog nacionalnog interesa.
A u toj priči su Hrvoje Zovko, sloboda domaćih medija i međunarodni ugled zemlje savršeni primjer onoga čemu valja hladno iskeziti očnjake. Za primjer ostalima.
Pokriti se dekicom i čekati da zima prođe uvijek je solidna opcija. Dok ne zakucaju i na tvoja vrata.