Kinezi su, čini se, upravo otpisali Putina. Najviši dužnosnici otvoreno govore: 'Gledajte, on je lud, a i izgubit će u Ukrajini'

Uspjeh tako golemog resetiranja je neizvjestan

Iza kulisa trenutnog kaosa, u pozadini se odvija temeljito resetiranje Xijeve vanjske i gospodarske politike, otkriva u velikom izvještaju utjecajni list Financial Times. Prema nizu najviših kineskih dužnosnika i vladinih savjetnika na koje se pozivaju, Peking upravo konstruira novu politiku usmjerenu na poboljšanje diplomatskih veza s dijelovima svijeta s kojima su one bile znatno pogoršane, a cilj im je i oživljavanje posrnulog i prenapregnutog gospodarstva.

Motiv iza takvog resetiranja, čiji je uspjeh neizvjestan, proizlazi iz skupa različitih ekonomskih, društvenih i vanjskopolitičkih stresova koji su dosegli kritične razine, otkrivaju sugovornici FT-ja. Nekoliko novih politika i planova predstavljaju oživotvorenje “duha” 20. kongresa Komunističke partije Kine koji je održan u listopadu, najvažnijeg događaja u kineskom političkom kalendaru u zadnjih pet godina, a koji je postavio ton nizu dugoročnih ciljeva.

Cilj za 2023.: više od šest posto rasta BDP-a

Iz ekonomske perspektive, glavni ciljevi su obnoviti snažan rast usporenog kineskog gospodarstva, poboljšati položaj stotina milijuna kineskih ruralnih radnika, stabilizirati posrnulo tržište nekretnina i suzbiti krizu koja pogađa financije niza lokalnih vlasti, kažu dužnosnici i vladini savjetnici.

Chen Zhiwu, jedan od nekoliko vodećih ekonomista koji očekuju da će Peking progurati niz politika usmjerenih na rast, rekao je kako očekuje da će cilj za 2023. godinu biti skok stope BDP-a od “šest posto ili više”, što je znatno više od trenutne projekcije MMF-a od 4,4 posto.

“S obzirom na to da možda ciljaju na prosječnu stopu rasta od pet posto, a 2022. godina će vjerojatno donijeti oko tri posto, trebaju imati oko sedam posto za 2023. godinu”, smatra Chen, profesor financija na Sveučilištu u Hong Kongu. Nekoliko drugih ekonomista predvidjelo je rast BDP-a za 2023. godinu iznad pet posto.

Kina ne želi biti izolirana

Iz diplomatske perspektive, glavni cilj Kine bit će poboljšati odnose s nekim zemljama na Zapadu, nakon razdoblja u kojem se Peking povremeno osjećao neugodno izoliranim. Fokus je na vezama s Europom, koje su bile teško oštećene kineskom potporom Rusiji tijekom rata protiv Ukrajine.

“Diplomatski gledano, Peking se nada da neće postati suparnik svakoj zemlji na Zapadu i ne želi izgledati izolirano na multilateralnim forumima. Ruska posrnula vojna avantura u Ukrajini značajno je smanjila povrat ulaganja Pekinga u njegove bilateralne veze s Moskvom”, kaže Yu Jie, stručnjak za Kinu u britanskom think-tanku Chatham House.

Dok su Xi i ruski predsjednik Vladimir Putin prošlog mjeseca jedan drugom obećali produbiti bilateralne veze, nekoliko kineskih dužnosnika u privatnim razgovorima za Financial Times pokušalo je razjasniti koliko se zapravo Peking razlikuje od Moskve na temi Ukrajine. “Gledajte, Putin je lud. Odluku o invaziji donijela je vrlo mala grupa ljudi. Kina ne bi trebala samo slijediti Rusiju”, rekao je jedan kineski dužnosnik, koji je odbio biti identificiran.

Kina, navodno, nije znala da će Putin napasti

Polazna točka Xijevog diplomatskog resetiranja je reevaluacija svih navodnih dobitaka njegovih bliskih odnosa s Moskvom. Kina sada smatra da postoji vjerojatnost da Rusija neće uspjeti pobijediti Ukrajinu te da će iz sukoba u koji je ušla kao velesila izaći tek kao “manja sila” – znatno oslabljena i ekonomski i diplomatski na svjetskoj sceni – tvrde kineski dužnosnici.

Osim toga, usprkos svim javnim iskazima bilateralnog prijateljstva, privatno neki kineski dužnosnici izražavaju barem određenu mjeru nepovjerenja prema samom Putinu. Pet visokih kineskih dužnosnika koji su upoznati s tim pitanjem rekli su FT-u u više navrata tijekom proteklih devet mjeseci da Moskva nije obavijestila Peking o svojoj namjeri da pokrene invaziju na Ukrajinu prije nego što je Putin izdao naredbu za napad.

Takve izjave iz kineskih diplomatskih krugova su u suprotnosti s dojmom koji je ostavila zajednička izjava koju su Kina i Rusija objavile 4. veljače prošle godine nakon sastanka Xija i Putina u Pekingu, samo 20 dana prije nego što je Rusija napala Ukrajinu. Tada je objavljeno da “nema ograničenja kinesko-ruskoj suradnji” niti “zabranjenih zona”.

Što je Putin rekao Xiju?

Premda nije objavljen niti jedan transkript tadašnjeg razgovora Putina i Xija, pa time nije niti jasno što se dogodilo između dvojice predsjednika, jedan je dužnosnik rekao FT-u da je najbliže što je Putin rekao Xiju bilo to da Rusija neće isključiti poduzimanje “svih mogućih mjera” ako s istoka Ukrajine dođe do napada na “ruski teritorij i izazivanja humanitarne katastrofe”. “Kineska strana je tu izjavu shvatila kao znak potencijala za neki ograničeni vojni angažman, a ne opsežnu invaziju koju je Putin pokrenuo”, rekao je dužnosnik.

Dokaz koji ukazuje na kineske pogreške u shvaćanju Putinovih namjera, prema dužnosnicima u Pekingu, bila je smjena Lea Yuchenga u lipnju, koji je u vrijeme početka invazije bio zamjenik ministra vanjskih poslova i glavni stručnjak za Rusiju u ministarstvu. O Leu se naširoko govorilo u kineskim službenim krugovima kao o vjerojatnom sljedećem šefu diplomacije. Sada obnaša tek dužnost zamjenika načelnika Uprave za nacionalnu radioteleviziju. “Le je degradiran za dvije razine. Smatra se odgovornim za obavještajni neuspjeh o ruskoj invaziji”, rekla je jedna osoba upoznata s problemom.

Peking misli da ima snažan adut

Bez obzira na točnu prirodu toga što je Putin rekao Xiju, kineski diplomati koji žele rehabilitirati kineski položaj u Europi u privatnim su razgovorima tvrdili da Peking nije bio svjestan namjere Moskve da pokrene invaziju, rekli su kineski dužnosnici i europski diplomati. Ova izjava samo je jedan dio šire strategije čiji je cilj smanjiti kineski osjećaj izoliranosti i spriječiti Europu da postane još bliža SAD-u. Glavni adut Pekinga je pokušaj uvjeravanja europskih kolega da su voljni iskoristiti bliskost svog odnosa s Moskvom kako bi spriječili Putina da pribjegne uporabi nuklearnog oružja, kažu kineski i europski dužnosnici.

Drugi aspekt nove pekinške strategije mogao bi biti da ne bude tek potencijalni mirotvorac, nego i kao strana koja bi se mogla aktivno pozabaviti poslijeratnom obnovom Ukrajine, kažu kineski dužnosnici za FT. Sam Xi se pokušao u porukama koje je izravno poslao Putinu krajem prošlog mjeseca prikazati kao da je na strani mira. “Put do mirovnih pregovora neće biti lagan, ali sve dok se ne odustane od napora, izgledi za mir uvijek će postojati. Kina će nastaviti zastupati objektivan i pošten stav, raditi na okupljanju međunarodne zajednice i igrati konstruktivnu ulogu u mirnom rješavanju ukrajinske krize”, rekao je tada Xi.

Uklonjen još jedan problematični diplomat

Još jedan znak da Kina nastoji smanjiti svoj antagonizam prema Zapadu je uklanjanja Zhaoa Lijiana u stranu. Riječ je o jednom od najistaknutijih kineskih diplomata kojeg su svrstavali u kategoriju “ratnika vukova”. Bivši glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova, Zhao je sada tek jedan od triju zamjenika direktora za granična i oceanska pitanja, relativno opskurnog odjela. On je sa svojih 1,9 milijuna sljedbenika na Twitteru često koristio svoj račun da se obruši na Zapad. Tako je 2019. godine Susan Rice, koja je bila savjetnica za nacionalnu sigurnost Baracka Obame, označila Zhaoa “rasističkom sramotom” nakon što je poslao provokativan tweet o rasnim odnosima u Washingtonu.

U nastojanju popravljanja svojih veza s europskim državama, Peking ih potiče da u javnim istupima što češće, u referencama na odnose s Kinom, koriste frazu “nema razdvajanja”. Time pokušavaju naglasiti veliku razliku Europe u odnosu na SAD, koji nastoji ograničiti komercijalne veze s Kinom u određenim područjima, osobito na području tehnologije.

“Kina je shvatila da je istovremeno izazvala neprijateljstvo prema previše zemalja, posebno među razvijenim zemljama koje su joj i danas glavni trgovinski i ekonomski partneri. Dakle, jako se trudi doprijeti do EU i ključnih europskih nacija – Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske – kao i američkih azijskih saveznika, poput Japana i Južne Koreje, te američkih partnera poput Vijetnama”, kaže Jean-Pierre Cabestan, stručnjak za Kinu na Baptističkom sveučilištu u Hong Kongu.

Europa Kinu smatra važnim partnerom

EU je najveći trgovinski partner Kine, a Peking ima ogroman trgovinski suficit s blokom. Nekoliko vodećih europskih tvrtki ubraja se među najveće strane ulagače u Kini, a čini se i kako kineska želja za diplomatskim resetiranjem s Europom daje značajne rezultate. Nakon posjeta njemačkog kancelara Olafa Scholza i predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela Pekingu u studenom, početkom ove godine Kinu bi trebali posjetiti francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanska premijerka Giorgia Meloni.

Očekuje se da će Macron slijediti Scholza u izražavanju protivljenja “razdvajanju” EU od Kine, ustupajući tako Pekingu dio terena u njegovoj dugotrajnoj strategiji sijanja podjela između europskih sila i SAD-a.

Premda je i Scholz govorio o smanjenju ovisnosti o Kini, tijekom svog posjeta jasno je dao do znanja da Berlin ne samo da odbacuje “razdvajanje”, već Kinu također vidi kao “važnog gospodarskog i komercijalnog partnera”. “Macron se, poput Scholza, protivi razdvajanju. Još uvijek promiče angažman. Kina će pokušati iskoristiti Macronove strateške ambicije autonomije kako bi zabila klin između Europe i Amerike”, kaže Cabestan.

Koliko se mogu oporaviti kinesko-europski odnosi?

Nada da Kina može pomoći u odvraćanju Moskve od upotrebe nuklearnog oružja snažan je motivator u europskim krugovima, kažu europski dužnosnici i analitičari. “Kina bi se uvijek protivila upotrebi nuklearnog oružja, ali kada Xi Jinping govori takve stvari europskim čelnicima, on želi naglasiti određenu distancu prema Rusiji”, kaže Susan Shirk, predsjednica Kineskog centra 21. stoljeća na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu.

Postoje naznake da taj pristup ide u korist Pekinga. “Kinesko-europski odnosi značajno su napredovali jer Europa ne zagovara razdvajanje od Kine i ne zahtijeva stratešku neovisnost. Europa se također suočava s nizom problema kao što su energetska kriza i pritisak na ekonomski oporavak. Odnosi se sigurno oporavljaju, ali koliko daleko mogu ići, ne bismo trebali imati prevelika očekivanja”, kaže Ding Chun, direktor Centra za europske studije na Sveučilištu Fudan u Šangaju.

Pekingu je najbitniji gospodarski rast

Dok kinesko diplomatsko resetiranje počinje imati efekta diljem svijeta, njezina strategija za jačanje gospodarskog rasta kod kuće smatra se važnijom u Pekingu. Neprovjerena pretpostavka koja stoji iza strategije koja zagovara rast je da će Kina izaći iz svoje ekonomske nevolje izazvane covidom, odnosno mjerama njegova suzbijanja, tijekom sljedećih nekoliko mjeseci. Han Wenxiu, vodeći dužnosnik u utjecajnoj Središnjoj komisiji za financijska i ekonomska pitanja, rekao je u prosincu da će prvo tromjesečje sljedeće godine vjerojatno pretrpjeti značajne poremećaje, ali da se u drugom tromjesečju očekuje ekonomski napredak “ubrzanim tempom”. “Imamo povjerenje, uvjete i kapacitet da kinesko gospodarstvo u cjelini okrenemo na bolje”, rekao je Han.

Smatra se da njegove riječi imaju dodatnu težinu jer komisijom u kojoj radi predsjeda osobno Xi. Han je izdvojio nekretnine i osobnu potrošnju kao dva područja na koja treba obratiti pozornost. U slučaju tržišta nekretnina – koje je bilo glavni pokretač rasta BDP-a u posljednja dva desetljeća – Han je najavio da je sprečavanje i rješavanje rizika glavni prioritet. Analitičari njegove riječi tumače tako da Peking tijekom iduće godine planira stabilizirati tržište koje je u studenom pretrpjelo pad prodaje od 28,4 posto na godišnjoj razini.

Osim Hanove usmene potpore, Kina je predstavila 16 mjera potpore za tržište nekretnina, dok su državne banke obećale procijenjenih 256 milijardi dolara potencijalnih kredita određenim poduzetnicima. Dugoročno, Peking namjerava ostvariti svoj cilj “zajedničkog prosperiteta” znatnim povećanjem broja ljudi u skupini “srednjih prihoda”, kažu vladini savjetnici. No, kratkoročno, nekoliko analitičara očekuje “val olakšanja” potrošnje nakon što prestanu poremećaji uzrokovani covidom.