Praksa nažalost pokazuje da taj proplamsajčić katarze ne potraje dugo, ugasi se poput svijeće na vjetru u prostorno-vremenskim dubinama domaćeg pravosuđa, godinama i desetljećima (još nije donesena pravomoćna presuda za Fimi mediju, hvala na pitanju) otezanja, odgađanja, ponavljanja… Ili, ako ništa drugo ne upali, i u krajnjoj liniji, državno asistiranih (koncentracijom na drugu stranu snagom Gvardiolovog fokusa na bocu vode u 77. minuti) bjegova preko granice u susjednu i prijateljsku Zemlju Koja Ne Izručuje.
Faraonska mjera
Stoga je teško biti pretjerano optimističan oko toga da će današnja uhićenja nekadašnjih suradnika Milana Bandića, glavnog ravnatelja HRT-a i ostatka ekipe u nekoj daljnjoj perspektivi značiti početak početka postajanja Hrvatske zemljom u kojoj se korupcija ne isplati. Barem ne u tolikoj faraonskoj mjeri kao sad.
Današnja serija USKOK-ovih akcija, međutim, neugodno podsjeća na uobičajenu i sad već višedesetljetnu praksu hrvatskih istražnih organa – da se na vrata osumnjičenima za korupciju pokuca sa službenim nalogom tek onda kad više nisu na vlasti.
Mjesec dana opozicije
A sva ta ekipa oko Milana Bandića, svi ti majstori Adventa, kuriri s privremenim radom na Prisavlju ili moćnice zdravstvenog sustava, sasvim slučajno potpredsjednice stranke pokojnog gradonačelnika, svi oni su, evo ima tek mjesec dana, lansirani u duboku opoziciju.
Daleko od najvećeg lokalnog proračuna u zemlji, daleko od sinekura, kućica i ostalih moneta kojima se gradila mreža utjecaja i uspjeha u Zagrebu posljednja dva desetljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što sa “žetončićima”?
Ostali su, međutim, daleko i od još jedne jako bitne, možda i ključne stvari – više, naime, nisu potrebni HDZ-u. Stranka Andreja Plenkovića je s ekipom koju je USKOK danas hapsio, odnosno s njihovim političkim sudruzima i pokroviteljima – godinama vladala i Zagrebom i Hrvatskom.
Milan Bandić je na nacionalnoj razini u Saboru marno okupljao “žetončiće” o kojima je ovisila Plenkovićeva većina, a HDZ je odradio svoje u Zagrebu, gdje je bio u koaliciji sa Strankom rada i solidarnosti. Koaliciji koju je, međutim, valjalo pojačati i s nekoliko lokalnih “žetončića”, što je, jasno, brzo i efikasno odrađeno. I oko čega se nešto slabo vide istrage, a kamoli spektakularne jutarnje policijske akcije.
Kolika je šansa?
Ministrima su danas naravno puna usta neovisnosti institucija, nema sumnje da će se prije ili kasnije s istom tezom trijumfalno javiti i sam premijer, ali ta priča jednako je uvjerljiva kao onaj osjećajčić katarze s početka teksta. Kolika je, naime, šansa da bi USKOK pokucao na sva ta silna vrata koja su jutros obilazili da Plenković i dalje ovisi o Bandićevoj stranci i u glavnom gradu i u Saboru?
Članak se nastavlja ispod oglasa
E, to, iznos, postotak te šanse, ti izgledi da bi istražna tijela udarila direktno u tkivo aktualne vlasti, vrlo precizno pokazuju koliko je Hrvatska doista i danas udaljena od toga da bude ozbiljna i uređena država u kojoj vrijedi vidjeti vlastitu budućnost. A koliko tek zemlja u kojoj je sve dozvoljeno, ako si dovoljno dobro umrežen i dok si – potreban.
Ključno pitanje: Kolike su šanse da bi se ova Uskokova akcija dogodila da je stranka pokojnog Bandića još potrebna HDZ-u
Sva ta ekipa oko Bandića, ti majstori Adventa, kuriri s privremenim radom na Prisavlju, svi oni su prije mjesec dana lansirani u duboku opoziciju
E, to, iznos, postotak te šanse, ti izgledi da bi istražna tijela udarila direktno u tkivo aktualne vlasti, vrlo precizno pokazuju koliko je Hrvatska doista i danas udaljena od toga da bude ozbiljna i uređena država u kojoj vrijedi vidjeti vlastitu budućnost
Svako uhićenje moćnika, a Hrvatska ih se nagledala od Maestra naovamo, izazove u javnosti makar mali osjećaj katarze. Jer, nekome od “Njih” je konačno zaigrala mečka pred prozorom i možda, samo možda, i sve one druge koji očekuju plave kuverte ili se uspinju društvenim ljestvicama dobro podmazanim prečicama, lagano jutros kravata neobično steže oko vrata.
Praksa nažalost pokazuje da taj proplamsajčić katarze ne potraje dugo, ugasi se poput svijeće na vjetru u prostorno-vremenskim dubinama domaćeg pravosuđa, godinama i desetljećima (još nije donesena pravomoćna presuda za Fimi mediju, hvala na pitanju) otezanja, odgađanja, ponavljanja… Ili, ako ništa drugo ne upali, i u krajnjoj liniji, državno asistiranih (koncentracijom na drugu stranu snagom Gvardiolovog fokusa na bocu vode u 77. minuti) bjegova preko granice u susjednu i prijateljsku Zemlju Koja Ne Izručuje.
Faraonska mjera
Stoga je teško biti pretjerano optimističan oko toga da će današnja uhićenja nekadašnjih suradnika Milana Bandića, glavnog ravnatelja HRT-a i ostatka ekipe u nekoj daljnjoj perspektivi značiti početak početka postajanja Hrvatske zemljom u kojoj se korupcija ne isplati. Barem ne u tolikoj faraonskoj mjeri kao sad.
Današnja serija USKOK-ovih akcija, međutim, neugodno podsjeća na uobičajenu i sad već višedesetljetnu praksu hrvatskih istražnih organa – da se na vrata osumnjičenima za korupciju pokuca sa službenim nalogom tek onda kad više nisu na vlasti.
Mjesec dana opozicije
A sva ta ekipa oko Milana Bandića, svi ti majstori Adventa, kuriri s privremenim radom na Prisavlju ili moćnice zdravstvenog sustava, sasvim slučajno potpredsjednice stranke pokojnog gradonačelnika, svi oni su, evo ima tek mjesec dana, lansirani u duboku opoziciju.
Daleko od najvećeg lokalnog proračuna u zemlji, daleko od sinekura, kućica i ostalih moneta kojima se gradila mreža utjecaja i uspjeha u Zagrebu posljednja dva desetljeća.
Što sa “žetončićima”?
Ostali su, međutim, daleko i od još jedne jako bitne, možda i ključne stvari – više, naime, nisu potrebni HDZ-u. Stranka Andreja Plenkovića je s ekipom koju je USKOK danas hapsio, odnosno s njihovim političkim sudruzima i pokroviteljima – godinama vladala i Zagrebom i Hrvatskom.
Milan Bandić je na nacionalnoj razini u Saboru marno okupljao “žetončiće” o kojima je ovisila Plenkovićeva većina, a HDZ je odradio svoje u Zagrebu, gdje je bio u koaliciji sa Strankom rada i solidarnosti. Koaliciji koju je, međutim, valjalo pojačati i s nekoliko lokalnih “žetončića”, što je, jasno, brzo i efikasno odrađeno. I oko čega se nešto slabo vide istrage, a kamoli spektakularne jutarnje policijske akcije.
Kolika je šansa?
Ministrima su danas naravno puna usta neovisnosti institucija, nema sumnje da će se prije ili kasnije s istom tezom trijumfalno javiti i sam premijer, ali ta priča jednako je uvjerljiva kao onaj osjećajčić katarze s početka teksta. Kolika je, naime, šansa da bi USKOK pokucao na sva ta silna vrata koja su jutros obilazili da Plenković i dalje ovisi o Bandićevoj stranci i u glavnom gradu i u Saboru?
E, to, iznos, postotak te šanse, ti izgledi da bi istražna tijela udarila direktno u tkivo aktualne vlasti, vrlo precizno pokazuju koliko je Hrvatska doista i danas udaljena od toga da bude ozbiljna i uređena država u kojoj vrijedi vidjeti vlastitu budućnost. A koliko tek zemlja u kojoj je sve dozvoljeno, ako si dovoljno dobro umrežen i dok si – potreban.