Koliko su Putinove prijetnje ozbiljne: aneksija bi mu mogla poslužiti za nuklearnu ucjenu

Angela Merkel kaže da Putinove riječi treba shvatiti ozbiljno, ne tek kao puki blef. Zapad to upravo čini

Tri dana nakon početka invazije na Ukrajinu, 27. veljače, Vladimir Putin naredio je da se ruske nuklearne snage podignu na visok stupanj pripravnosti. Vijest je, očekivano, izazvala jezu: svijet nije mogao biti sasvim siguran da ruski predsjednik – koji je upravo bio naredio napad na suverenu državu, negirajući njezino pravo na postojanje – nije spreman posegnuti i za nuklearnim oružjem.

Bilo je to, kako smo napomenuli, na samom početku rata u Ukrajini. Zastrašivanje nuklearnim arsenalom Rusije kasnije se nastavilo – u nekoliko navrata, manje ili više suptilno, spominjao ga je, primjerice, Dmitrij Medvedev – no s vremenom se činilo da se svijet navikava živjeti u sjeni jezive prijetnje. Sjena je, međutim, postala mračnija.

Nova prijetnja iz Moskve

Prošlog tjedna ruski predsjednik naredio je mobilizaciju 300 tisuća ruskih građana za rat u Ukrajini. Bila je to jasna potvrda neuspjeha „specijalne vojne operacije“. No, jedan drugi detalj iz Putinovog govora privukao je posebnu pozornost svjetske javnosti – ruski predsjednik još je jednom, nevjerojatno staloženo, zaprijetio nuklearnim oružjem.

Svijet se stoga s pravom pita je li Vladimir Putin doista spreman posegnuti za nuklearnim arsenalom. Je li zbilja moguće da, prvi puta nakon 1945., nuklearno oružje bude upotrijebljeno u ratu? Prijeti li svijetu nuklearni armagedon koji će krenuti iz separatističkih regija na istoku Ukrajine? Koliko je doista realno da se to dogodi?

Aneksija ukrajinskih regija

Mada, ponovimo, ovo nije prvi puta da iz Moskve stižu zastrašujuća upozorenja, okolnosti su ipak drugačije. U okupiranim ukrajinskim regijama održani su referendumi koje Zapad ne priznaje i ocjenjuje ih namještenima, a na kojima se, bez ikakvog iznenađenja, golema većina izjasnila za pripajanje Rusiji.

Ako – ili, preciznije, kada – Moskva prizna rezultate tih referenduma i anektira ta područja, moći će tvrditi da se u tim regijama brani teritorijalni integritet Rusije. A ako će postojati prijetnja teritorijalnom integritetu, Rusija će koristiti sva sredstva koja su joj na raspolaganju. To su riječi Vladimira Putina.

Što ako poraz nije opcija?

Najavom mobilizacije 300 tisuća rezervista, ruski predsjednik vrtoglavo je podigao ulog u ratu. Rat je stigao u brojne ruske obitelji koje su dosad – jer je takva bila strategija Kremlja – bile uvelike zaštićene od onoga što se događalo na bojištu.

Sada se to mijenja, a mobilizacija je izazvala osjetan otpor. Putinova politička sudbina vezana je uz ishod rata u Ukrajini. Poraz bi mogao označiti kraj dva desetljeća Putinove vladavine. Poraz, stoga, nije opcija. Svijet strahuje da je zbog toga Putin skloniji nerazumnim odlukama.

Upotreba nuklearnog oružja bila bi upravo takva, nerazumna odluka. Čak i korištenje taktičkog nuklearnog oružja, manje snage, bila bi golema eskalacija na koju bi zapadne države morale adekvatno odgovoriti što bi onda uvuklo svijet u spiralu kojoj je teško predvidjeti završetak.

Putinova ‘nuklearna ucjena’

Zvuči, dakako, prilično nevjerojatno da bi nuklearna kataklizma mogla krenuti iz separatističkih regija u istočnoj Ukrajini. No, stručnjaci upozoravaju da bi njihova aneksija mogla poslužiti Putinu za „nuklearnu ucjenu“.

Odlukom o aneksiji Putin vjerojatno „širi ruski nuklearni kišobran na četiri ukrajinske regije“, kaže Melinda Haring za Atlantic Council, pitajući što se događa kada Kijev pokuša vratiti taj teritorij koji je Moskva ilegalno pripojila.

Ili bomba ili poraz

Kolumnist New York Timesa Ross Douthat upozorava, pak, na „neuobičajeno opasnu dinamiku“ jer se svijet ne nalazi u tradicionalnoj situaciji „ravnoteže zastrašivanja“ gdje jedna nuklearna supersila prijeti drugoj i najveću opasnost predstavlja pogrešna procjena ili jednostavna nesreća zbog čega je svijet u prošlosti već bio na rubu.

Prije tri dana je, na primjer, bila obljetnica jednog od takvih zastrašujućih trenutaka kada su čovječanstvo sekunde dijelile od katastrofe, ali nas je s ruba povukao ruski potpukovnik Stanislav Petrov.

No, trenutne okolnosti su drugačije, smatra autor NYT-a, jer postoji aktivni sukob u kojem nenuklearna sila pokušava pobijediti konvencionalnim snagama, dok druga strana nastoji povući crvenu crtu nakon koje je spremna rasporediti nuklearne bombe. Ta druga strana mogla bi se u nekom trenutku suočiti s izborom ili nuklearna opcija ili poraz.

Koja je svrha prijetnji?

Postoje različita tumačenja što ustvari Putin želi kada tvrdi da je spreman upotrijebiti nuklearno oružje. Radi li se ipak samo o blefu – unatoč tvrdnjama ruskog predsjednika i njegovog bliskog suradnika Medvedeva? Zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov nedavno je izjavio da Moskva nikome ne prijeti nuklearnim oružjem i da im otvoreni sukob s NATO-om i SAD-om nije u interesu.

Radi li se o zastrašivanju i stvaranju dodatnog pritiska na Zapad, koji već sedam mjeseci šalje Ukrajini moderne oružane sustave i obučava ukrajinske vojnike? Bivši američki veleposlanik u Rusiji Michael McFaul procjenjuje da je to svrha zastrašujućih poruka.

Protiv naoružavanja Ukrajine

“Prijeteći uporabom nuklearnog oružja, Putin ne blefira. On odvraća”, smatra McFaul, pojašnjavajući da ruski predsjednik pokušava spriječiti Zapad da Ukrajini isporuči još sofisticiranije oružje. Zapadno naoružanje je bilo jedna od ključnih prekretnica u ratu.

McFaul ne isključuje mogućnost da kasnije u ratu, ako bude trpio teške gubitke, Putin „poludi“ – odluka o korištenju nuklearnog oružja, kako smo već spomenuli, bila bi sasvim nerazumna – ali uvjeren je da do te točke svijet još nije došao.

Nesvakidašnji istup Merkel

Bivši američki veleposlanik, koji je u Moskvi bio na dužnosti od 2012. do 2014. – u vrijeme kada se Putin vratio na najmoćniju funkciju, onu predsjedničku – sigurno poznaje ruskog predsjednika. Još ga bolje poznaje Angela Merkel, bivša njemačka kancelarka, jedna od rijetkih demokratskih političarki čija je karijera na čelu vlade trajala gotovo jednako dugo kao Putinova na čelu Rusije.

U 16 godina mandata, Angela Merkel imala je prilike dobro upoznati ruskog predsjednika. Odnosi Rusije i Njemačke bili su, uostalom, u to vrijeme duboko isprepleteni, toliko da se i danas u Berlinu pokušavaju istrgnuti iz ruskog energetskog zagrljaja. A Angela Merkel tvrdi da Putina treba shvatiti ozbiljno.

Putinove riječi „treba shvatiti ozbiljno, ne ih odbaciti kao da se radi o blefu, nego ih shvatiti ozbiljno. To nije znak slabosti ili popuštanja, nego dokaz političke mudrosti“, kazala je Merkel koja je danas u političkoj mirovini i vrlo rijetko komentira dnevna politička događaja. Utoliko je istup nekad najutjecajnije europske političarke, poznate po vrlo opreznom političkom stilu, izazvao pozornost.

Angažman Indije i Kine

Iako postoji doza razumne sumnje u to da je Putin spreman biti prvi koji će, nakon gotovo 70 godina, ponovno upotrijebiti nuklearno oružje, na zapadu njegove riječi nisu shvaćene kao puki blef. Zapadne obavještajne službe su pojačale aktivnosti kako bi detektirale bilo koji potez koji bi ukazivao na korištenje nuklearnog arsenala. Zasad nema dokaza da se to događa.

Ali radi se i na diplomatskom pritisku. Utjecajni i dobro obaviješteni Politico javlja da Sjedinjene Države i saveznici žele okupiti međunarodnu zajednicu kako bi poslali jednoznačnu poruku Putinu da bi posezanje za nuklearnim oružjem rezultiralo „paralizirajućim ekonomskim i diplomatskim odgovorom“, čak i sa strane ruskih prijatelja.

Posebno se misli na Indiju i Kinu, moćne države koje imaju bliske veze s Moskvom i mogle bi pojačati pritisak na Putina „dajući mu do znanja da bi i ograničeni nuklearni napad značio prekid i ono malo globalnih veza na koje se Rusija oslanja“, piše Politico.

Povratak na staru paradigmu

Koliko je onda doista realan rizik od nuklearne kataklizme? Na takva pitanja nije ni moguće niti bi bilo odgovorno davati kategorične odgovore ili paušalne procjene.

No, činjenica jest da je Vladimir Putin vratio nuklearnu prijetnju u središte geopolitičkih nadmetanja. A to je samo po sebi dovoljno zastrašujuće.