Milanovićeve izjave, zbog kojih su tadašnje bugarske vlasti pozvale na razgovor hrvatsku veleposlanicu u Sofiji kako bi joj prenijele svoje nezadovoljstvo, u Hrvatskoj bile su povod za nesvakidašnju prozivku premijera Plenkovića i HDZ-a na račun predsjednika: tvrdili su da zbog Milanovićevih istupa u Zagrebu napadaju bugarske državljane.
Nemoguća pozicija
Ne ulazeći sada u sadržaj tadašnjih bugarskih zahjeva prema Sjevernoj Makedoniji, Milanović je tada ispravno tvrdio da se ta zemlja nalazi u nemogućoj poziciji. Iako spremna za početak pristupnih pregovora o članstvu u EU, zbog bilateralnog spora blokirana na neodređeno vrijeme.
Hrvatska, uostalom, zna kako to izgleda. Slovenske su vlasti svojedobno više mjeseci blokirale hrvatske pregovore s EU-om, nastojeći na taj način postići rješenje za spor oko granice. Ne ulazeći, dakle, u sam sadržaj bugarskih ili slovenskih zahtjeva, taktika je bila slična – vezivanje pristupnog procesa (u ovom slučaju ulaska u EU) s rješavanjem nekog drugog pitanja.
Upravo na tu taktiku podsjeća današnji istup Milanovića o BiH i Finskoj: predsjednik, ukratko, smatra da ulazak Finske u NATO treba povezati s izmjenom izbornog zakona u BiH. “Dok se ne riješi pitanje izbornog zakona u BiH u sljedećih pola godine (…), Hrvatski sabor ne smije ratificirati ničiji pristup u NATO. Bez ratifikacije pristupnog ugovora, nema novih članica NATO-a”, izjavio je Milanović.
Nerealno i sporno
Njegov je prijedlog, ako ga se tako može nazvati, neostvariv i problematičan iz više razloga. Za ovakvu taktiku, država bi trebala biti spremna platiti popriličnu cijenu u predodžbi koju ima u međunarodnim odnosima i među savezničkim zemljama. A veliko je pitanje može li se na taj način doći do željenog ishoda. Pitanje je, dakle, koliko bi takav potez bio isplativ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednik, naravno, zna da o tome ne može odlučiti sam – ratifikacija protokola za ulazak neke zemlje u NATO formalno spada u ovlasti Sabora. A u hrvatskoj Vladi i saborskoj većini predvođenoj HDZ-om nema apetita za Milanovićeve ideje, čak i kad su manje polemične od ove najnovije. To je nesumnjivo jasno i iz današnje reakcije premijera Plenkovića.
Teoretska mogućnost
Iskusni diplomat s kojim smo neslužbeno razgovarali jedini potencijalni manevarski prostor za predsjednika vidi u trenutku kada NATO zemljama koje mu se žele priključiti šalje službenu pozivnicu. U tom scenariju Milanović bi, ako se pozivnica šalje sa summita na kojem on predstavlja Hrvatsku, mogao na licu mjesta uskratiti konsenzus.
“Neka on, ako je frajer, blokira to na summitu NATO-a odmah”, komentirao je danas cinično predsjednikovu ideju i Plenković, očito aludirajući upravo na ovu mogućnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, to je samo teoretsko razglabanje opcija, kao što bi se i cijela Milanovićeva ideja mogla pokazati teoretskom: pitanje je, procjenjuju neslužbeni izvori, hoće li se priča oko mogućeg članstva Finske i Švedske u NATO-u uopće rasplesti prije listopada kada bi se trebali održati izbori u BiH.
Odluke još nema
Iako sve ozbiljnije razmatraju pristup Sjevernoatlantskom savezu, ni Finska niti Švedska još nisu donijele finalnu odluku. Na preispitivanje dugogodišnjeg statusa izvan vojnog saveza, vlasti u Helsinkiju i Stockholmu potaknuo je napad Rusije na Ukrajinu.
Raspoloženje građana okrenulo se u koristi članstva u NATO-u, ali službene odluke o tome još nema. Kada i ako bude donesena, morat će se provesti procedura koja traži određeno vrijeme. Do eventualne ratifikacije u Saboru mogli bi proći još mjeseci. A ne može se blokirati nešto što nije na dnevnom redu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stvarna meta – HDZ
Činjenica je, dakle, da članstvo Finske i Švedske još formalno nije na stolu, da Milanovićeva ideja teško može dobiti potporu vladajuće većine i da je s njom izašao sasvim javno. Sve to ostavlja prostor za tumačenje da se ustvari radi o unutarnjepolitičkoj poruci upućenoj premijeru i vladajućoj stranci koje već dulje vrijeme oštro kritizira na temi izbornog zakona u BiH.
Ukratko: predsjednik je kao ciljao Finsku, ali su prava meta njegovog istupa premijer Plenković i HDZ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanović napao Finsku koja želi u Nato. O čemu priča i kako bi on to uopće mogao spriječiti
Prijedlog, ako ga se tako može nazvati, neostvariv je i problematičan iz više razloga
Članstvo Finske i Švedske još uopće nije na stolu, Milanovićeva ideja teško može dobiti potporu hrvatske vladajuće većine i s njom je izašao sasvim javno. Sve to ostavlja prostor za tumačenje da se ustvari radi o unutarnjepolitičkoj poruci
U proljeće prošle godine Zoran Milanović naljutio je Bugarsku i Andreja Plenkovića. Hrvatski predsjednik kritizirao je tada “jednu članicu Europske unije” i njezine zahtjeve prema Sjevernoj Makedoniji, zbog kojih je početak pregovora s EU-om bio blokiran. Iako nikoga nije imenovao, svi su znali da se radilo o Bugarskoj.
Milanovićeve izjave, zbog kojih su tadašnje bugarske vlasti pozvale na razgovor hrvatsku veleposlanicu u Sofiji kako bi joj prenijele svoje nezadovoljstvo, u Hrvatskoj bile su povod za nesvakidašnju prozivku premijera Plenkovića i HDZ-a na račun predsjednika: tvrdili su da zbog Milanovićevih istupa u Zagrebu napadaju bugarske državljane.
Nemoguća pozicija
Ne ulazeći sada u sadržaj tadašnjih bugarskih zahjeva prema Sjevernoj Makedoniji, Milanović je tada ispravno tvrdio da se ta zemlja nalazi u nemogućoj poziciji. Iako spremna za početak pristupnih pregovora o članstvu u EU, zbog bilateralnog spora blokirana na neodređeno vrijeme.
Hrvatska, uostalom, zna kako to izgleda. Slovenske su vlasti svojedobno više mjeseci blokirale hrvatske pregovore s EU-om, nastojeći na taj način postići rješenje za spor oko granice. Ne ulazeći, dakle, u sam sadržaj bugarskih ili slovenskih zahtjeva, taktika je bila slična – vezivanje pristupnog procesa (u ovom slučaju ulaska u EU) s rješavanjem nekog drugog pitanja.
Upravo na tu taktiku podsjeća današnji istup Milanovića o BiH i Finskoj: predsjednik, ukratko, smatra da ulazak Finske u NATO treba povezati s izmjenom izbornog zakona u BiH. “Dok se ne riješi pitanje izbornog zakona u BiH u sljedećih pola godine (…), Hrvatski sabor ne smije ratificirati ničiji pristup u NATO. Bez ratifikacije pristupnog ugovora, nema novih članica NATO-a”, izjavio je Milanović.
Nerealno i sporno
Njegov je prijedlog, ako ga se tako može nazvati, neostvariv i problematičan iz više razloga. Za ovakvu taktiku, država bi trebala biti spremna platiti popriličnu cijenu u predodžbi koju ima u međunarodnim odnosima i među savezničkim zemljama. A veliko je pitanje može li se na taj način doći do željenog ishoda. Pitanje je, dakle, koliko bi takav potez bio isplativ.
Predsjednik, naravno, zna da o tome ne može odlučiti sam – ratifikacija protokola za ulazak neke zemlje u NATO formalno spada u ovlasti Sabora. A u hrvatskoj Vladi i saborskoj većini predvođenoj HDZ-om nema apetita za Milanovićeve ideje, čak i kad su manje polemične od ove najnovije. To je nesumnjivo jasno i iz današnje reakcije premijera Plenkovića.
Teoretska mogućnost
Iskusni diplomat s kojim smo neslužbeno razgovarali jedini potencijalni manevarski prostor za predsjednika vidi u trenutku kada NATO zemljama koje mu se žele priključiti šalje službenu pozivnicu. U tom scenariju Milanović bi, ako se pozivnica šalje sa summita na kojem on predstavlja Hrvatsku, mogao na licu mjesta uskratiti konsenzus.
“Neka on, ako je frajer, blokira to na summitu NATO-a odmah”, komentirao je danas cinično predsjednikovu ideju i Plenković, očito aludirajući upravo na ovu mogućnost.
No, to je samo teoretsko razglabanje opcija, kao što bi se i cijela Milanovićeva ideja mogla pokazati teoretskom: pitanje je, procjenjuju neslužbeni izvori, hoće li se priča oko mogućeg članstva Finske i Švedske u NATO-u uopće rasplesti prije listopada kada bi se trebali održati izbori u BiH.
Odluke još nema
Iako sve ozbiljnije razmatraju pristup Sjevernoatlantskom savezu, ni Finska niti Švedska još nisu donijele finalnu odluku. Na preispitivanje dugogodišnjeg statusa izvan vojnog saveza, vlasti u Helsinkiju i Stockholmu potaknuo je napad Rusije na Ukrajinu.
Raspoloženje građana okrenulo se u koristi članstva u NATO-u, ali službene odluke o tome još nema. Kada i ako bude donesena, morat će se provesti procedura koja traži određeno vrijeme. Do eventualne ratifikacije u Saboru mogli bi proći još mjeseci. A ne može se blokirati nešto što nije na dnevnom redu.
Stvarna meta – HDZ
Činjenica je, dakle, da članstvo Finske i Švedske još formalno nije na stolu, da Milanovićeva ideja teško može dobiti potporu vladajuće većine i da je s njom izašao sasvim javno. Sve to ostavlja prostor za tumačenje da se ustvari radi o unutarnjepolitičkoj poruci upućenoj premijeru i vladajućoj stranci koje već dulje vrijeme oštro kritizira na temi izbornog zakona u BiH.
Ukratko: predsjednik je kao ciljao Finsku, ali su prava meta njegovog istupa premijer Plenković i HDZ.