Može li se Putina zaustaviti? Profesor Kotarski analizira za Telegram: 'Jedan potez Europe svakako bi ga zabolio'

“To možemo vidjeti po akumuliranju deviznih rezervi i po njegovo strategiji ‘Tvrđava Rusija’, koja je uključivala povećanje proizvodnje hrane, pogotovo mesa i mlijeka, kako bi bili što je moguće više samodostatni u ključnim prehrambenim proizvodima”, kaže Kotarski.

Putina je ohrabrilo američko povlačenje iz Afganistana

Ono što je Putina dodatno ohrabrilo jest situacija u Afganistanu prošle godine, odnosno prilično kaotično povlačenje američke vojske iz te zemlje. “Slike kaotičnog povlačenja Amerikanaca iz Kabula sigurno su utjecale na njegovu percepciju da je zapad dekadentan, da se raspada iznutra i on je dodatno bio okuražen tim razvojem događaja”, kaže.

Također, politika Europske unije jest dekarbonizacija. Do 2050. godine trebali bi biti klimatski neutralan kontinent, i naravno to smanjuje potražnju za glavnim ruskim izvoznim proizvodima – fosilnim gorivima.

“Mi bi kupovali sve manje ruskih energenata, oni bi dobivali sve manje novca i otezanje s napadom dovelo bi ga u slabiji položaj. No, Putin nije očekivao da će Ukrajinci pružiti tako snažan otpor i da će Zapad biti toliko jedinstven i uvesti sankcije koje su bez presedana”, pojašnjava Kotarski.

Putin se boji ekonomskog uspjeha Ukrajine

Postoji više razloga zbog kojih Putin želi imati kontrolu nad Ukrajinom, smatra Kotarski, a jedan od njih je, što je posebno zanimljivo, potencijalni ekonomski uspjeh te zemlje, koji bi mogao uslijediti nakon ulaska u Europsku uniju.

“Ukrajina je izabrala europski put i ako bi krenuli putem Poljske, koja je postala ekonomski vrlo uspješna, a što vjerojatno bi, jer su ogromno tržište od preko 40 milijuna ljudi, to bi stvorilo lošu sliku Rusije. Zemlja koja je demokratičnija, koja se razvija, na granicama Rusije bila bi prijetnja legitimitetu Putinovog režima”, kaže Kotarski.

Konkurencija ruskom izvozu energenata

Osim toga, Kotarski napominje da su prije desetak godina otkrivene velike zalihe plina u Crnom moru te ističe da imaju čak i zalihe plina iz škriljevca u regiji Donbas, pa bi Ukrajina mogla postati konkurent Rusiji u Putinovom glavnom biznisu, a to je, naravno, izvoz energenata.

“Kako bi Ukrajina postajala sve bogatija, omjer snaga bio bi sve nepovoljniji za Rusiju. Ukrajina bi mogla modernizirati svoje obrambene snage i postajala bi sve ravnopravniji rival. Rusiji bi sve teže bilo držati čizmu za ukrajinskim vratom.”, pojašnjava.

Što se tiče sankcija koje su do sada uvedene Rusiji, Kotarski kaže da su one usporedive sa sankcijama koje su bile nametnute Iranu. Inače, Rusija je od 2014. pod sankcijama, koje su uvedene nakon aneksije Krima, no one su bile tek jedna trećina onoga što je na snazi danas.

Europa bi trebala zabraniti uvoz ruske nafte

Što se tiče eventualnog proširenja sankcija, postoji mogućnost da Europska unija uvede zabranu uvoza ruskih energenata, kao što je to učinio SAD. “Može se ići na embargo uvoza plina i nafte, ali ključno pitanje je koliko smo se spremni solidarizirati s Ukrajincima i njihovom borbom za slobodu”, kaže.

Ono što je važan moment, a Kotarski ističe da nije baš primijetio da se o tome govori, same najave da bi se išlo u smanjenje ovisnosti o ruskim energentima srušile su financijska tržišta i gurnula cijenu barela nafte u stratosferu, a slično je i s cijenama plina.

“I sad EU, ako želi ići na ozbiljan pritisak, i rješavanje problema zvanog Putin, mislim da više nema povratka nazad. Cijena energenata je visoka. A kome odgovara takva cijena? Pa onome tko proizvodi – Rusiji”, ističe Kotarski.

Postoji puno veći prostor za embargo nafte nego plina

“Paradoksalno, ako ostanemo isključivo na riječima, pomažemo Putinu. Potrebno je napraviti strategiju kako do kraja godine smanjiti ovisnost o plinu i nafti – pri čemu ja mislim da postoji puno veći prostor za embargo nafte nego plina. Putina bi više boljelo da zabranimo uvoz nafte nego plina, jer Ruska Federacija više zarađuje prodajom nafte nego plina – četiri puta više”, zaključuje Kotarski.

Inače, Rusija, kada se gleda robna razmjena, puno više ovisi o Europskoj uniji, nego obrnuto.

“Kada se gleda udio izvoza i uvoza, ukupno 7,5 posto uvoza u EU dolazi iz Rusije, a 4 posto izvoza iz EU ide u Rusiju. Rusija je puno ovisnija, oko 36 posto izvoza i uvoza ostvaruje s EU. Njih će sankcije daleko više pogoditi, pogotovo sankcije na trgovinu tehnološkim proizvodima poput poluvodiča ”, kaže Kotarski.

Srbija pokušava balansirati

Srbija, koja je kandidat za ulazak u Europsku uniju nije pristala uvesti sankcije Rusiji, što je naišlo na prilično oštre reakcije. Posebno iznenađenje je reakcija bivšeg švedskog premijera Carla Bildta koji je poručio da je Srbija “de facto diskvalificirana iz procesa pristupanja EU.” Bildt je inače, tijekom 90-ih bio prilično sklon Srbiji, pa u tom kontekstu njegova oštra poruka još više iznenađuje.

“Čak i oni koji su godinama imali jako velike rezerve razumijevanja za poziciju Srbije sada su revoltirani njihovim ponašanjem. Srbija još nije odlučila odabrati stran u zbog skorih izbora. Naime Vučić uskoro ima izbore i ne želi ići kontra većinskog sentimenta u srbijanskoj populaciji”, kaže Kotarski. Napominje da prema istraživanju provedenom prije invazije na Ukrajinu, čak 60 posto Srba podržava Putina, i to je jako veliki blok birača kojima se ne želite zamjeriti.

“Drugo, kada se gledaju ankete o ulasku u EU, najmanja podrška birača ulasku u EU među zemljama regije je u Srbiji . Pitanje je bi li referendum o ulasku u EU uopće prošao. Vučić pokušava balansirati, a to ga stavlja u neugodnu poziciju. Vjerujem da bi on htio da se rat u Ukrajini što prije završi kako se ne bi morao napraviti odabir koji on nikako ne želi napraviti – birati između EU ili Rusije”, zaključuje Kotarski.