Mračna strana umivenog lica prve talijanske premijerke. Državi prijeti srednjevjekovni scenarij, prve na udaru su žene

Hoće li prva žena na čelu talijanske vlade biti loš izbor za prava žena, među ostalim i pravo na legalan pobačaj?

FOTO: AFP

Kritičari, međutim, strahuju da će nova vlada, bude li je formirao desničarski blok na čelu s Braćom Italije, dodatno limitirati pristup pobačaju

Krajnje desna stranka Braća Italije na biralištima je potvrdila meteorski rast: stranka koja je nekad bila na marginama političke scene, na nedjeljnim je izborima, s 26 posto osvojenih glasova, postala najjača politička opcija u Italiji. Giorgia Meloni, 45-ogodišnja čelnica stranke, na putu je da postane prva žena na čelu talijanske vlade.

Desnica diljem Europe je u zanosu. Italija je jedna od utemeljiteljica današnje Europske unije, treće po veličini gospodarstvo eurozone. Političari poput mađarskog premijera Viktora Orbana nadaju se da će u Rimu dobiti moćnog saveznika. U liberalnom političkom kampu, međutim, raspoloženje je daleko od oduševljenja.

O ‘europskim vrijednostima’

Francuska premijerka Elisabeth Borne odbila je direktno komentirati „demokratski izbor talijanskog naroda“, ali su njezine riječi sugestivne. „U Europi imamo određene vrijednosti“, kaže čelnica francuske vlade, pa nabraja primjere – vrijednost ljudskih prava, međusobnog uvažavanja, pravo na pristup pobačaju.

Oko ovog zadnjeg vode se zadnjih tjedana žestoke polemike koje europski i svjetski mediji sažimlju u efektom kontrapunktu: hoće li prva žena na čelu talijanske vlade biti loš izbor za prava žena, među ostalim i pravo na siguran i legalan pobačaj?

Politički saveznici u Poljskoj

Europska unija nema zajednički propis o pobačaju, to je pitanje u ingerenciji zemalja članica. Najrigoroznije zakone imaju Malta, gdje je pobačaj zabranjen, i Poljska koja je u zadnjih nekoliko godina drastično postrožila propise, otkako je na vlasti nacionalno-konzervativna stranka Pravo i pravda (PiS).

Na europskoj razini PiS je članica Europskih konzervativaca i reformista (ECR), paneuropske grupacije koja okuplja stranke sličnih svjetonazora. U rujnu 2020. Giorgija Meloni izabrana je za predsjednicu ECR-a. U Europskom parlamentu zastupnici njezine stranke pripadaju istoj grupaciji, kao i poljski konzervativci. Ili, na primjer, hrvatski zastupnik Ladislav Ilčić.

Paralele između nas i Italije

Italija i Hrvatska imaju upadljivih sličnosti kad je u pitanju pobačaj. To je pitanje u Italiji uređeno zakonom iz 1978. (hrvatski datira iz 1977.), ali iako je formalno pobačaj – uz uvjete određene zakonom – legalan, provedbu zakona kompliciraju slični problemi kao i u Hrvatskoj, poput vrlo raširene prakse priziva savjesti među medicinskim osobljem.

Prema podacima talijanskog ministarstva zdravstva, 2019. godine je priziv savjesti imalo 67 posto ginekologa i 43,5 posto anesteziologa. U nekim talijanskim regijama postotak je i veći, a postoje i javne bolnice u kojima svi ginekolozi imaju prigovor savjesti, kao što je bio slučaj s gradskom bolnicom Sv. Duh u Zagrebu.

Načini limitiranja prava

Meloni pobačaj naziva „porazom društva“, ali uvjerava – kao i koalicijski partner Matteo Salvini iz Lige – da zakon iz 1978., kojim je abortus legaliziran, neće biti opozvan niti da su zakonske izmjene u planu ili prioritet njihove koalicije. Meloni naglašava da jedino želi pomoći ženama koje su, zbog ekonomske ili neke druge situacije, prisiljene pobaciti da dobiju alternativu.

Kritičari, međutim, strahuju da će nova vlada, bude li je formirao desničarski blok na čelu s Braćom Italije, dodatno limitirati pristup pobačaju, ne nužno promjenom zakona, već na suptilnije načine, primjerice, jačanjem utjecaja tzv. pro-life organizacija ili poticanjem liječnika da se u još većem broju pozivaju na priziv savjesti što de facto onemogućuje pristup pobačaju u javnim klinikama.

Obrana zakona iz 1978.

Razloge za to nalaze na regionalnoj razini. U pojedinim talijanskim regijama, koje su pod vlašću ili barem snažnim političkim utjecajem Braće Italije, posljednjih je godina pravo na pobačaj bilo u fokusu regionalih vlasti koje su nastojale otežati pristup legalnom, sigurnom postupku.

Bitka u obranu zakona iz 1978., pisala je prije nekoliko mjeseci La Repubblica, „ponovno se vodi oko pilule za pobačaj“ jer se u dvije regije središnje Italije, gdje je na vlasti krajnja desnica, nisu provodile nacionalne smjernice ministarstva zdravstva o dostupnosti i primjeni te pilule.

Što su to ‘pro-life’ gradovi?

U nekim gradovima je nadalje, često pod vodstvom političara Braće Italije, pokrenuta inicijativa da se proglase „pro-life gradovima“. New York Times je 2019. pisao o inicijativi tadašnjeg gradonačelnika Verone Federica Sboarine koji je pokušavao Veronu proglasiti prvim talijanskim pro-life gradom.

Pod vodstvom ovog političara, koji pripada stranci Giorgije Meloni, Verona je donijela uredbu kojom se od žena traži da se najprije savjetuju s organizacijama koje se protive abortusu i koje im nude financijsku pomoć, pisao je tada američki list. Verona je, prema NYT, u to vrijeme postala „talijansko konzervativno središte“.

Danas ima drugog gradonačelnika, bliskog lijevom centru. No, pokazalo se kako je i bez drastičnih zadiranja u sam zakon moguće dodatno otežati pristup sigurnom i legalnom abortusu. Primjerice, jačanjem utjecaja organizacija koje se protive pobačaju, kao nedavno u Pijemotnu, dodjelom značajnih sredstava pro-life udrugama, kako bi se žene potaknulo da odustanu od pobačaja.

Ide li Italija putem Poljske?

Pitanje abortusa gurnula je u prvi plan usred predizborne kampanje poznata talijanska influenceria Chiara Ferragni koja je na Instagramu prozvala Braću Italije da su u regiji Marche učinili pristup pobačaju gotovo nemogućim, istaknuvši da bi takva politika mogla postati nacionalna, ako desna koalicija pobijedi na izborima.

Desna koalicija je u nedjelju doista pobijedila. Giorgia Meloni na putu je da postane prva žena na čelu talijanske vlade. Nakon Poljske i Mađarske, Italija bi se lako mogla pretvoriti u novo poprište političke bitke u Europskoj uniji za pravo na pobačaj.