U sljedećem konjićevom skoku koji je izveo pred setom pitanja o sudbini potresom pogođenih područja i četiri do pet tisuća ljudi koji i danas žive u kontejnerima, Plenković je konstatirao kako nema potrebe da na godišnjicu potresa sa suradnicima ide na Baniju “jer smo bili prije koji dan, a imamo puno obaveza oko priprema za Schengen i euro”.
Od premijera smo, dakle, saznali ovih nekoliko stvari. Plenković je već odradio posjet Baniji i do daljnjega je dosta. Ministar Paladina, koji je zadužen za obnovu, možda odlazi, a možda i ne, a obnova je zadatak broj jedan. Premijer je Božić posvetio kićenju bora i obitelji, a sada mu slijedi pretrpani raspored. Novinari nemaju pametnijeg posla nego da s glupim pitanjima po špici zaskaču ministre.
Planetarni uspjesi u letku
Ne znam stvarno zbog čega Plenković staje pred izvjestitelje hrvatskih medija kad ne misli odgovarati na pitanja. Možda bi i za njega, da ga se ne gnjavi trivijalnostima, i za njih, da se satima ne mrznu po cesti, bilo najpraktičnije da se redakcijama iz Vlade tjedno dostavljaju službeni informativni leci. Na njima bi, u trajnoj postavi, bili pobrojani svi planetarni uspjesi Plenkovićevog kabineta i posebno njegovi osobni, a uz to bi se sedmično dodavala ispravna sagledavanja i tumačenja uz nekoliko problema za koje se u međuvremenu razvio javni interes.
Tako bi vodstva političkih redakcija točno znala koji je kurs ispravan, koje podatke istaknuti, što je tu da se obavezno pohvali i koja su pitanja glupa i nevrijedna da se na njih troši dragocjeno vrijeme premijera i bilo koga iz Vlade. Oh, kako bismo svi odahnuli da se uvede taj protokol budući da ovako ionako ne dobivamo informacije koje bi ljude zanimale. A Plenkovića se samo nepotrebno i sociopatski živcira.
Opjevana državna operacija
No, šalio se tko ovako s ozbiljnim stvarima ili se samo ljutio, zbilja je iritantna ta taktika predsjednika Vlade da – kad god je u škripcu – zamuti, zakovrne, gurne postrance priču sa stola na pod i promijeni temu. Pod taj manipulativni krizni protokol dospjela je već odavno i obnova na čelu s paradnim ministrom Ivanom Paladinom i Vladinim Uredom za obnovu koji vodi onaj dezorijentirani lik iz službenog Audija Q7, HDZ-ov državni tajnik Gordan Hanžek.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neki drugi, pristojniji pristup očito nije nađen unutar Plenkovićeve vlasti, a to, ako ćemo pravo, i nije takvo čudo budući da ga je, s ovakvim majstorima planiranja i izvedbe, nemoguće i smisliti. Obnovu posve očigledno vode ljudi koji su za to potpuno nekompetentni. Ali kvaka je u tome da oni svoje fotelje nisu zauzeli s puškama i na prepad, nego im je povjerenje da upravljaju obnovom i razvaljenim obiteljskim životima dao upravo premijer. A saldo te naširoko opjevane državne operacije je takav da, ni nakon tri godine od potresa, novih kuća za postradale na Baniji nema.
Neukusno izmotavanje
Nekoliko tisuća ljudi provodi ljeta, zime, magle i kiše u limenim kutijama i djeca u tim navodno privremenim nastambama pišu zadaće dok im se ostali članovi obitelji provlače iza stolica. Kad će tim nevoljnicima svanuti sretni danak da se presele u nešto normalno, to nitko ne zna, a ponajmanje oni sami. I obnova stambenog fonda u Zagrebu stoji kao mrtva voda.
Ovim tempom ljude se neće zbrinuti za 50 godina. A što je najgore, novca koji je uvijek problem, dala je EU i dat će dovoljno za sve. Ni Paladina ni Hanžek, međutim, ne razumiju što se, pobogu, od njih traži kad oni idu na posao i sjede u svojim kabinetima. Državni tajnik Hanžek kune se da on “radi najbolje što zna”. To mu možemo vjerovati. Da bolje stvarno ne zna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zato je posebno neukusno Plenkovićevo izmotavanje oko obnove, a također je neumjesno svaljivati krivicu na Paladinu, Hanžeka, ranije ministra Horvata, i sve ostale koji tu kolo vode. Kad se neposobnjakoviću/kicošu/naturščiku daju otvorene ruke da za ogromne pare podigne zdanje nacionalne opere, a na koncu dobiješ čudovište, odgovoran je onaj tko je birao izvođača. To je jednostavna stvar. Ona se može prikrivati otresitošću i dosjetkama kao što to čini Plenković, ali se sakriti ne može.
Neukusno je debakl s obnovom svaljivati na Paladinu, Hanžeka i ostale nesposobne dužnosnike. Svi znamo tko ih je postavio
Zbilja je iritantna ta taktika predsjednika Vlade da - kad god je u škripcu - zamuti, zakovrne, gurne postrance priču sa stola na pod i promijeni temu
Neki drugi, pristojniji pristup očito nije nađen unutar Plenkovićeve vlasti, a to, ako ćemo pravo, i nije takvo čudo budući da ga je, s ovakvim majstorima planiranja i izvedbe, nemoguće i smisliti. Obnovu posve očigledno vode ljudi koji su za to potpuno nekompetentni.
Kad su ga novinari ovaj tjedan pitali smjenjuje li Ivana Paladinu ili će on sam dati ostavku i ide li uopće ministar graditeljstva iz Vlade ili smo sve krivo shvatili, Andrej Plenković je strelicu okrenuo prema medijima. “Imam dojam da ste dobili zadaću da preko Badnjaka lovite ministre na špici”, rekao je. Dodao je da je obnova apsolutni prioritet njegove vlade, a usput je s javnošću kao bonus podijelio vijest da se on preko ovih blagdana potpuno predao obitelji.
U sljedećem konjićevom skoku koji je izveo pred setom pitanja o sudbini potresom pogođenih područja i četiri do pet tisuća ljudi koji i danas žive u kontejnerima, Plenković je konstatirao kako nema potrebe da na godišnjicu potresa sa suradnicima ide na Baniju “jer smo bili prije koji dan, a imamo puno obaveza oko priprema za Schengen i euro”.
Od premijera smo, dakle, saznali ovih nekoliko stvari. Plenković je već odradio posjet Baniji i do daljnjega je dosta. Ministar Paladina, koji je zadužen za obnovu, možda odlazi, a možda i ne, a obnova je zadatak broj jedan. Premijer je Božić posvetio kićenju bora i obitelji, a sada mu slijedi pretrpani raspored. Novinari nemaju pametnijeg posla nego da s glupim pitanjima po špici zaskaču ministre.
Planetarni uspjesi u letku
Ne znam stvarno zbog čega Plenković staje pred izvjestitelje hrvatskih medija kad ne misli odgovarati na pitanja. Možda bi i za njega, da ga se ne gnjavi trivijalnostima, i za njih, da se satima ne mrznu po cesti, bilo najpraktičnije da se redakcijama iz Vlade tjedno dostavljaju službeni informativni leci. Na njima bi, u trajnoj postavi, bili pobrojani svi planetarni uspjesi Plenkovićevog kabineta i posebno njegovi osobni, a uz to bi se sedmično dodavala ispravna sagledavanja i tumačenja uz nekoliko problema za koje se u međuvremenu razvio javni interes.
Tako bi vodstva političkih redakcija točno znala koji je kurs ispravan, koje podatke istaknuti, što je tu da se obavezno pohvali i koja su pitanja glupa i nevrijedna da se na njih troši dragocjeno vrijeme premijera i bilo koga iz Vlade. Oh, kako bismo svi odahnuli da se uvede taj protokol budući da ovako ionako ne dobivamo informacije koje bi ljude zanimale. A Plenkovića se samo nepotrebno i sociopatski živcira.
Opjevana državna operacija
No, šalio se tko ovako s ozbiljnim stvarima ili se samo ljutio, zbilja je iritantna ta taktika predsjednika Vlade da – kad god je u škripcu – zamuti, zakovrne, gurne postrance priču sa stola na pod i promijeni temu. Pod taj manipulativni krizni protokol dospjela je već odavno i obnova na čelu s paradnim ministrom Ivanom Paladinom i Vladinim Uredom za obnovu koji vodi onaj dezorijentirani lik iz službenog Audija Q7, HDZ-ov državni tajnik Gordan Hanžek.
Neki drugi, pristojniji pristup očito nije nađen unutar Plenkovićeve vlasti, a to, ako ćemo pravo, i nije takvo čudo budući da ga je, s ovakvim majstorima planiranja i izvedbe, nemoguće i smisliti. Obnovu posve očigledno vode ljudi koji su za to potpuno nekompetentni. Ali kvaka je u tome da oni svoje fotelje nisu zauzeli s puškama i na prepad, nego im je povjerenje da upravljaju obnovom i razvaljenim obiteljskim životima dao upravo premijer. A saldo te naširoko opjevane državne operacije je takav da, ni nakon tri godine od potresa, novih kuća za postradale na Baniji nema.
Neukusno izmotavanje
Nekoliko tisuća ljudi provodi ljeta, zime, magle i kiše u limenim kutijama i djeca u tim navodno privremenim nastambama pišu zadaće dok im se ostali članovi obitelji provlače iza stolica. Kad će tim nevoljnicima svanuti sretni danak da se presele u nešto normalno, to nitko ne zna, a ponajmanje oni sami. I obnova stambenog fonda u Zagrebu stoji kao mrtva voda.
Ovim tempom ljude se neće zbrinuti za 50 godina. A što je najgore, novca koji je uvijek problem, dala je EU i dat će dovoljno za sve. Ni Paladina ni Hanžek, međutim, ne razumiju što se, pobogu, od njih traži kad oni idu na posao i sjede u svojim kabinetima. Državni tajnik Hanžek kune se da on “radi najbolje što zna”. To mu možemo vjerovati. Da bolje stvarno ne zna.
Zato je posebno neukusno Plenkovićevo izmotavanje oko obnove, a također je neumjesno svaljivati krivicu na Paladinu, Hanžeka, ranije ministra Horvata, i sve ostale koji tu kolo vode. Kad se neposobnjakoviću/kicošu/naturščiku daju otvorene ruke da za ogromne pare podigne zdanje nacionalne opere, a na koncu dobiješ čudovište, odgovoran je onaj tko je birao izvođača. To je jednostavna stvar. Ona se može prikrivati otresitošću i dosjetkama kao što to čini Plenković, ali se sakriti ne može.