Nevjerojatna priča o grandioznoj zgradi u Zagrebu koja se gradila 6 godina, a država je na nju potrošila 168 milijuna kn

Kako su nevjerojatni zapleti zakomplicirali izgradnju kompleksa koji je trebao biti jedan od prvih financiranih iz EU fondova

ZADNJA IZMJENA: lis 18, 2020
Foto: Sandro Lendler

U lipnju 2015. godine, SDP-ov ministar Gordan Maras posjetio je gradilište zgrade u Novom Zagrebu, jedan od prvih infrastrukturnih projekata koji će biti financiran iz europskih strukturnih fondova. “Svi radnici na svojim pozicijama, radi se punom parom”, objavio je Maras koji će nekoliko mjeseci kasnije napustiti ministarsku dužnost.

Pet godina i par ministara kasnije, stanje s dojmljivom zgradom na zagrebačkoj Kajzerici izgleda otprilike ovako: radovi na objektu doista su gotovi. Sredstva iz EU fondova još nisu formalno uplaćena u državni proračun.

U zgradi neće biti centar za edukaciju poduzetnika iz jugoistočne Europe, nego centar za inovacije i napredne tehnologije. A koliko je taj projekt isplativ i svrhovit, tek treba vidjeti – analiza još nije gotova.

Slučaj iz Bruxellesa

Slučaj zgrade na zagrebačkoj Kajzerici pomalo podsjeća na onaj famozne nekretnine u Bruxellesu koju je država još 2013. godine kupila za smještaj diplomata. Hrvatski diplomati u glavnom gradu Belgije i danas dijelom rade u unajmljenim prostorima, dok kupljena zgrada zjapi prazna.

U Bruxellesu je zavrzlama nastala oko obnove zgrade i njezinog stavljanja u funkciju. U Zagrebu se situacija zakomplicirala već tijekom same izgradnje, koja je počela u prosincu 2014. godine.

Umjesto da dvije godine kasnije s radom počne Regionalni centar za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe – što je bio službeni naziv originalnog projekta – gradnja se otegnula sve do nedavno. Razlozi su, kako su mediji u više navrata proteklih godina izvještavali, bili raznovrsni.

Zašto se kasnilo?

Među ostalim, pisalo se da je došlo do poremećaja na tržištu radne snage u graditeljstvu, što je utjecalo na kapacitet (prvog) izvođača da zgradu završi u predviđenom roku. Radovi na gradilištu bili su neko vrijeme obustavljeni. Rokovi su u međuvremenu pomaknuti. Ugovor s prvim izvođačem je raskinut. Javni natječaji otegnuli su se zbog žalbi. I tako dalje.

Konačno, u kolovozu 2019. – tri godine nakon što je regionalni centar već trebao raditi punom parom – Ministarstvo gospodarstva potpisalo je ugovor s novim izvođačima o dovršetku radova. Prije desetak dana, potvrđeno nam je iz Ministarstva, odrađen je tehnički pregled zgrade što je uvjet za uporabnu dozvolu.

Iako je prvo trebala biti poduzetnički centar, sada ju pokušavaju prenamijeniti Sandro Lendler

Lutanja administracije

Lutanje državne administracije u slučaju ove zgrade i njezine namjene ocrtava se i u ideji o kojoj se neko vrijeme neslužbeno pričalo u kuloarima; da bi građevina, s obzirom da u njoj nije još bio smješten regionalni edukacijski centar, mogla poslužiti u druge svrhe – da se u njoj odradi hrvatsko predsjedanje EU-om u prvoj polovici ove godine.

U vrijeme kada se o tome nagađalo, još nije bilo poznato niti tko će dovršiti radove. Vlada je u ljeto 2018. godine ipak odredila drugu lokaciju, Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, kao središnje mjesto hrvatskog predsjedanja.

Korona pomrsila planove

Ipak, tadašnji resorni ministar vjerovao je da bi se u zgradi mogao održati barem onaj dio predsjedanja koje će voditi Ministarstvo gospodarstva. Darko Horvat, izvijestio je Tportal, objasnio je da od ožujka do lipnja 2020. godine Ministarstvo planira pet aktivnosti u okviru predsjedanja EU-om pa im je želja da početkom ožujka barem dio zgrade bude u funkciji.

Raspored aktivnosti Ministarstva na kraju se poklopio s pandemijom koronavirusa. Zbog toga je, u kontekstu predsjedanja, postalo potpuno nevažno je li zgrada dovršena i je li u funkciji – sve aktivnosti predsjedanja prebačene su u virtualni format. Ali u široj slici dovršetak radova bio je itekako bitan.

U zgradi je trebalo biti odrađeno i hrvatsko predsjedanje EU-om Sandro Lendler

Odobrenje Komisije

Većina troškova izgradnje i opremanja impozantnog kompleksa financira se iz europskog proračuna. No, novac formalno još nije uplaćen u državni proračun, jer se čekalo dovršetak zgrade, ali i odobrenje Europske komisije za novu namjenu projekta kojeg je Vlada sada nastojala uklopiti u digitalni plan Europske unije.

Službeno odobrenje Komisije stiglo je sredinom rujna, dakle, prije otprilike mjesec dana, mada je još prošlog ljeta iz Ministarstva objavljeno da će, umjesto regionalnog poduzetničkog centra, u zgradi biti centar za nove tehnologije. Punim nazivom, Europski centar za inovacije, napredne tehnologije i razvoj vještina.

Kako je zamišljen projekt

Vlada projekt zamišlja prilično ambiciozno. Ministarstvo u svojim objašnjenjima o njegovoj ulozi i svrsi govori o digitalnoj transformaciji gospodarstva, o pristupu najnovijem znanju i alatima u procesu razvoja inovacija, spominju umjetnu inteligenciju, robotiku, kibernetičku sigurnost, suradnju privatnog i javnog sektora, i tako dalje.

“Važna uloga Centra je povećanje razine digitalne zrelosti hrvatskih poduzeća, radi povećanja njihove konkuretnosti i otpornosti u kriznim situacijama poput globalne pandemije.

Predviđene su i aktivnosti za zajednički razvoj novih rješenja za pojedine društvene izazove, u kojima će sudjelovati ključne tehnološke tvrtke i istraživači s ekspertizom u pojedinom području”, obrazlažu iz resora Tomislava Ćorića, trećeg ministra koji se bavi ovim objektom.

Analiza se tek radi

U Ministarstvu, dakle, imaju prilično jasnu sliku o tome čemu bi htjeli da centar služi. Ali, tek treba vidjeti hoće li to doista biti tako: dubinska analiza koja će pokazati svrhovitost osnivanja ovakve institucije još je u izradi.

Ministarstvo je “naručilo izradu Studije izvodljivosti s analizom troškova i koristi za Europski centar (…) Ugovor o izradi Studije sklopljen je 28. srpnja 2020. godine nakon provedenog postupka javne nabave. Izrada Studije je u tijeku”, kažu iz Ministarstva.

Potvrđuju i da sam centar, kao nova ustanova, još nije službeno registriran. Pokrenut je postupak promjene podataka u sudskom registru, odnosno preimenovanja Regionalnog centra za razvoj poduzetničkih kompetencija u Europski centar za inovacije (…), te za proširenje njegove djelatnosti. Taj postupak trebao bi biti gotov do polovice 2021. godine.

Grandiozna zgrada trebala bi se velikom većinom financirati iz EU fondova Sandro Lendler

Što s EU novcem?

A EU novac? Od starta je planirano 85-postotno sufinanciranje iz EU fondova i ono, po svemu sudeći, doista nije upitno, ali formalno su troškovi dosad pokriveni iz državnog proračuna. Radi se, podsjetimo, o uobičajenoj proceduri – novac za projekt osigurava se u nacionalnom proračunu, pa se iznos naknadno refundira iz europske kase.

Zasad je iz državnih sredstava plaćeno 168,7 milijuna kuna, od čega će najveći dio (osim 15,8 milijuna tzv. nacionalnog sufinanciranja) biti refundiran iz europskog proračuna. Ukupno, za izgradnju, opremanje i uspostavu centra u Ministarstvu računaju na oko 271 milijun kuna iz EU proračuna.

“Postupak dodjele sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj je u tijeku”, odgovorili su nam ovoga tjedna – gotovo šest godina nakon što je na zagrebačkoj Kajzerici zakopana prva lopata – iz resornog Ministarstva, potvrđujući tako koliko put od ugovorenog do isplaćenog EU novca može biti dug i krivudav.

Irena Frlan Gašparović
Telegram autor
504 članka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program