Nije ni moglo završiti bolje: država potrošila dvostruko više na brošure o euru nego na borbu protiv poskupljenja
Postojali su planovi kojima bi se spriječila poskupljenja, no kako su realizirani, pokazuje cijeli niz detalja
Pravednički gnjev vlasti razlio se Hrvatskom posljednjih dana, nakon što je priča o velikom uspjehu ulaska u Schengen i eurozonu u hipu zamijenjena onom o masovnim poskupljenjima prelaskom na novu valutu. Iako se Vlada godinama pripremala na uvođenje eura, ta sitnica da bi netko mogao iskoristiti konverziju da digne cijene im je očito promakla pažnji.
Odnosno, očito nije bila u prvom planu. Jer, da, postojali su stanoviti planovi kojima bi se spriječila poskupljenja upokojenjem kune, no koliko su bili ozbiljni i kako su realizirani, pokazuje cijeli niz detalja.
Jednostavna usporedba količine novca uloženog u minucioznu (i jasno politički obojanu) promociju prelaska na euro i borbe protiv neopravdanih poskupljenja pokazuje kristalno čistu sliku. Više novca je, naime, potrošeno na promotivne kartonske kasice i antistres loptice, nego na pojedinačne projekte koji su trebali osigurati da se pri prelasku s kune na euro ne dogode ovakvi šokovi.
“Snažna politika zaštite potrošača”
U travnju 2022. godine Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja pokrenulo je projekt pomalo razmetljivog naziva: tajni kupac za zaštitu potrošača u procesu uvođenja eura. Ideja je bila da Vlada financira udruge koje će pratiti kretanje cijena, poštuju li se pravila o dvojnom prikazivanju cijena, kako se cijene preračunavaju i zaokružuju i tako dalje.
Svrha natječaja, pak, jasno definirana. “U procesu uvođenja eura veliku važnost imat će snažna politika zaštite potrošača”, pisalo je u uputama za prijavitelje, uz napomenu da je “ključno načelo uvođenja eura zaštita potrošača” te da “potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden”. No, sredstva za projekt bila su relativno skromna.
Sitniš za praćenje cijena
Prema službenoj odluci Ministarstva iz srpnja, šest udruga, koje su pokrivale različite dijelove zemlje, dobilo je ukupno 704.801 kunu. Pojedinačni iznosi – ono što su dobile svaka od šest udruga odabranih putem natječaja – kretali su se između 112 i 120 tisuća kuna. Sitniš u odnosu na 27 milijuna kuna, koliko je država potrošila na promidžbenu kampanju za uvođenje eura.
Za kasice i antistres loptice, na primjer, kojima je država dijelila građanima kako bi promovirala ulazak u euro – o čemu je Telegram detaljno pisao – ukupno je potrošeno oko 122 tisuće kuna. To je dvije tisuće kuna više nego što je, prema propozicijama natječaja, maksimalno mogla dobiti svaka pojedina udruga koja se javila na natječaj Ministarstva za nadgledanje cijena.
Udruge su doista od rujna nadalje objavljivale izvješća o svome terenskom radu: koje su artikle kontrolirali, jesu li cijene pravilno preračunate u eure (jer se već u to vrijeme moralo iskazivati cijene u kunama i eurima), je li cijena povećana, je li proizvod na akciji. Iako detaljna i precizna, izvješća su teško prohodna i ustvari je upitno može li kupac od njih imati koristi – prije odlaska u trgovinu, čovjek bi morao posvetiti dosta vremena da iščita tablice i u njima nađe robu koja ga zanima.
Kontrola koja to nije bila
Uostalom, način na koji je cijela stvar postavljena problematizirala je još u listopadu Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača. Udruge nisu same birale artikle koje će kontrolirati, nego su popis dobile od Ministarstva – točan popis namirnica i gramaža – dok su udruge birale koga će provjeravati.
Tijekom cijele godine, koliko je predviđeno da projekt traje, artikli se ne bi trebali mijenjati, što znači da trgovci unaprijed znaju što će se kontrolirati. To se predsjednici udruge nije činilo logičnim niti svrhovitim, pa je već tada za Jutarnji izjavila da ne očekuje da će projekt imati osobito veliki efekt na formiranje cijena.
Kriptični PDF-ovi s cijenama punomasnog mlijeka
U praksi se pokazalo da je efekt bio očekivano nikakav, da su mnogi cijene očekivano podigli 1. siječnja i da je Vlada, očekivano, bila posve zatečena i šokirana takvim razvojem događaja. Pa sad lansira prikladne i bezube prijetnje “profiterima”, čiji je jedini realan mogući učinak da se u javnosti stvori dojam da se nešto radi u korist građana i ublaži PR debakl u koji su se pretvorili prvi dani uvođenje eura.
Što je najgore od svega, čini se da su u Vladi doista bili sasvim uvjereni da će neopravdani rast cijena spriječiti objavom kriptičnih PDF-ova potrošačkih udruga u kojima se prati koliko košta pakiranje punomasnog mlijeka u lokalnom Konzumu na zabačenom kutku službenog weba. Umjesto da se cijela priča s praćenjem cijena, koje se sad, post festum, militantno najavljuje s vrha vlasti, odradila davno prije. Da se praćenje cijena organiziralo sveobuhvatno i objavljivalo pregledno, na jednom mjestu, uz Vladinu logističku podršku i stalno guranje u medijima.
Ovako, od mekanog prelaska na novu valutu građanima je ostalo slušati ljutitog Davora Filipovića i stiskati prigodne antistres loptice. Te zaljubljeno pogledavati krasnu brošuricu o uvođenju eura u kojoj se Andrej Plenković hvali fenomenalnim dostignućima njegove Vlade. Brošuricu koja je plaćena dvaput više nego što je ukupno isplaćeno svim udrugama za praćenje promjena cijena pri uvođenju eura.