Novi model financiranja sveučilišta: fakulteti će konačno morati imati rezultate da bi dobili novac
Riječ je o jednom od ključnih zahvata u sustav znanosti i visokog obrazovanja
Vlada je ovoga tjedna, usvojivši uredbu o programskom financiranju sveučilišta i znanstvenih instituta, dala zeleno svjetlo za jedan od ključnih zahvata resornog ministra Radovana Fuchsa u sustav znanosti i visokog obrazovanja. Riječ je o dokumentu koji, tragom recentno donesenog Zakona o visokom obrazovanju i znanosti, definira financiranje sveučilišta i instituta javnim novcem i to sukladno ostvarenim rezultatima prethodno ugovorenima s državom.
To znači da će sva javna sveučilišta, veleučilišta i instituti morati pregovarati s državom o tome što od strateških i drugih ciljeva namjeravaju postići tijekom četiri godine i potom sklopiti ugovor s Ministarstvom temeljem kojeg će se ostvareni rezultati financijski valorizirati. Primjedbe pojedinih javnih sveučilišta – poglavito onih u Zagrebu, Splitu i Osijeku – bile su izrazito oštre prema inicijalno predloženoj uredbi i načinu pregovaranja i ugovaranja pa je na Vladi usvojena u nešto omekšanom obliku.
‘Red u financije’
U intervjuu koji je sredinom rujna prošle godine dao Telegramu, ministar Fuchs objasnio je koju namjeru ima s programskim ugovorima. “Njihov je smisao da sveučilišta kažu što će za novac, koji dobivaju u milijardama, napraviti, za što će ga trošiti i da postoje jasna mjerila što su s time napravili. Jesu li napravili ono na što su se obvezali, jesu li napravili i više od toga pa će dobiti dodatna sredstva ili nisu napravili ništa pa će dobiti sitnu penalizaciju. To je namjera, da se uvede red u financije”, kazao je tada Fuchs.
I tada, tek u Fuchsovoj najavi, programski ugovori naišli su na glasne sveučilišne kritike. One su, u prvom redu, spornom označile mogućnost da fakulteti sklapaju takve ugovore direktno s ministarstvom, zaobilazeći sveučilište kao krovnu instancu. U verziji uredbe o programskom financiranju koja se našla na javnom savjetovanju, takva je mogućnost fakultetima uistinu ostavljena za slučajeve u kojima bi centralno sveučilište izostavilo ili izmijenilo krucijalan dio ugovora koji se odnosi na svaki pojedini fakultet.
Pojednostavljeno, zbog kompleksnih odnosa na hrvatskim sveučilištima u kojima smo bilježili situacije gdje centralni rektorati financijski zakidaju svoje pojedine fakultete, ostavljen je prostor u kojem bi oni sami mogli direktno s ministarstvom sklopiti svoj programski ugovor. S jedne strane, (uprave) sveučilišta su u takvoj odredbi vidjele probleme za svoj daljnji, strateški razvojni put i prepreku za bilo kakvu vrstu integracije.
Pregovarat će rektor
S druge pak strane, nekim je sveučilištima ova odredba poslužila da prozovu ministarstvo za dokidanje sveučilišne autonomije i otvoreno postave pitanja o svrsi rektora. Sporeći mogućnost da fakulteti sami pregovaraju o svojim programskim ugovorima, iz uprave osječkog sveučilišta u javnom su savjetovanju napisali: “Postavlja se pitanje zbog čega onda uopće postoje rektorati četiri najveća sveučilišta i koja je njihova svrha?!”.
Prisnažili su sa zagrebačkog i splitskog sveučilišta tezama o neustavnosti cijele priče, a iz uprave Sveučilišta u Zagrebu u javnom su savjetovanju – kao što su činili i u javnoj raspravi oko Zakona o znanosti – priložili svoj prijedlog teksta uredbe. U konačnici je ovaj tjedan na Vladi usvojen tekst uredbe koji fakultetima ipak ne daje ovu mogućnost koja je uzburkala duhove. Sveučilišta će u cjelini – na čelu s rektorom – pregovarati s ministarstvom o cjelovitom programskom ugovoru za cijelo sveučilište.
Novac direktno faksevima
Dekani će izrađivati prijedloge ugovora za svoje fakultete, rektor će ih objedinjavati u “veliki”, zajednički sveučilišni programski ugovor, a sveučilišni Senat potom usvajati. U usvojenoj uredbi je, međutim, ostala odredba prema kojoj se novac – koji se odnosi na dio programskog ugovora fakulteta – isplaćuje direktno fakultetu, a ne rektoratu koji bi onda taj novac spuštao na fakultetsku razinu.
Uredbom o programskom financiranju definira se da će se posebno gledati kako sveučilišta i instituti rade na podizanju znanstvene izvrsnosti, koliko jačaju suradnju s gospodarstvom, povećavaju kvalitetu i učinkovitost studiranja te koliko jačaju društvenu odgovornost. Među posebnim ciljevima, gledat će se i koliko se radi na modernizaciji studijskih programa te internacionalizaciji rezultata projekata.
Promatrat će se i koliko se potiče međunarodna mobilnost i međuinstitucionalna suradnja, kako se unaprjeđuje studentski standard, kakva je realizacija kompetitivnih projekata, jača li konkurentnost mladih znanstvenika te kako instituti i visoka učilišta rade na popularizaciji znanosti i umjetnosti. Osim financiranja sukladno ostvarenim rezultatima, sveučilištima se dodjeljuje osnovno proračunsko financiranje; to obuhvaća novac za plaće, troškove poslovanja, sredstva za obavljanje nastave i znanosti, kao i sredstva za ulaganje u infrastrukturi.