Novi zaplet. Zakon koji Turudiću daje ovlast da zaustavi EU tužitelje nije u skladu s europskom uredbom
Zaključak je to stručne analize koju je, o usklađenost članica s uredbom o EPPO-u, naručila Europska komisija
Uz sad već čuvena noćna vozikanja sa Zdravkom Mamićem i intenzivnu prepisku s Josipom Rimac (danas Pleslić), najviše pažnje kad je u pitanju novi glavni državni odvjetnik Ivan Turudić izazvao je njegov odnos prema Uredu europske javne tužiteljice (EPPO). Ništa čudno, s obzirom na to da je EPPO već pokazao da je neke predmete odradio daleko bolje od DORH-a (Gabrijela Žalac), a da Turudić i dalje kaže da “nije siguran da smo trebali osnivati to tijelo”.
Ništa, nadalje, čudno da je odnos Turudića s europskim istražiteljima vruća roba, kad EPPO upravo provodi visokoprofilnu istragu oko posla koji je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek dodijelila Geodetskom fakultetu, a na kojem je, tvrde euroistražitelji, zamračeno 590 tisuća eura. I da je premijer Andrej Plenković u javnosti vehementno tvrdio kako se tu radi o nacionalnim, a ne europskim sredstvima.
Ništa, na kraju, čudno za interes oko odnosa Turudića i europskih istražitelja, kad u slučaju da se dogodi sukob oko toga je li za istragu nadležan DORH ili EPPO, konačno odluku donosi – glavni državni odvjetnik. Tako je, naime, zapisano u zakonu koji je omogućio početak rada EPPO-a u Hrvatskoj.
O nadležnosti bi trebao odlučivati sud
Po svemu sudeći, međutim, članak 8. tog zakona, koji daje Ivanu Turudiću zadnju riječ o tome hoće li neki predmet istraživati domaći ili europski istražitelji, suprotan je europskoj Uredbi na osnovu koje je omogućen početak rada EPPO-a u zemljama članicama. To je zaključak stručne analize koju je naručila Europska komisija o usklađenosti zemalja članica sa spomenutom Uredbom. Analiza je objavljena krajem prošle godine.
Suština problema je u tome da bi o tome čija je ovlast istraživanje nekog sumnjivog posla trebao odlučivati sud, a ne glavni državni odvjetnik. Naime, za njega se drži, kako piše u studiji, da “pripada istoj administrativnoj strukturi kao nacionalna tijela istrage, što očito može rezultirati nedostatkom nepristranosti”. Pritom, na tu odluku glavnog državnog odvjetnika nije predviđena ni mogućnost žalbe.
Isključen i Sud Europske unije
U hrvatskoj javnosti je dosad jedina o ovome progovorila profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zlata Đurđević, gostujući ovog tjedna na N1 televiziji. U Europskom parlamentu se o ovom problemu, koji nije vezan samo za hrvatsku praksu, raspravljalo još u siječnju.
Na sjednici Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove predstavnica Europske komisije ustvrdila je da je jedan od prevladavajućih problema u pogledu usklađenosti pitanje sukoba nadležnosti između nacionalnih i europskih tužitelja. “U većini zemalja članica nadležno tijelo koje rješava spor oko nadležnosti je više nacionalno tužiteljsko tijelo, a ne sud”, kazala je Ana Gallego Torres, ravnateljica Glavne uprave za pravosuđe i zaštitu potrošača. Pojasnila je da to znači da takvo tijelo ne može uložiti tzv. zahtjev za prethodnu odluku Suda EU – postupak u kojem se od tog Suda traži tumačenje neke norme europskog prava, a pokreću ga (nacionalni) sudovi – uključujući i oko pravila o nadležnosti EPPO-a.
Ministarstvo pravosuđa mudro šuti
Pojasnila je pritom da studija, koja je doista utvrdila moguće probleme s neusklađenosti u mnogim zemljama članicama, ne predstavlja nužno stav Komisije, već analizu autora studije. Te nalaze Komisija sada pažljivo proučava i u ovoj fazi namjerava razjasniti sve potencijalne slučajeve neusklađenosti u direktnom kontaktu sa zemljama članicama “na konstruktivan način”.
Telegram je tražio komentar Komisije o mogućoj neusklađenosti članka 8. hrvatskog Zakona s europskom uredbom, ali odgovor još nismo dobili. Također, pitali smo Ministarstvo pravosuđa i uprave je li Komisija već tražila da se zakon uskladi i planiraju li to učiniti. I iz resora ministra Ivana Malenice čekamo odgovor.
Zašto je baš Hrvatska problematična?
Hrvatska, valja napomenuti, nije jedina zemlja članica EU koja nije predvidjela da u slučaju sukoba oko nadležnosti između domaćih i europskih istražitelja odluku treba donijeti sud. Tako je u čak 15 od (zasad) 22 članice EU u kojima djeluje EPPO.
Ali, Hrvatska je zemlja u kojoj europski istražitelji sumnjaju da je pronevjereno 590 tisuća eura na poslu 3D skeniranja koje je, za Ministarstvo kulture i medija, odradio Geodetski fakultet. Hrvatska je zemlja čiji premijer javno tvrdi da to nije bio europski, nego nacionalni novac, a da europski istražitelji nisu svete krave da ne mogu pogriješiti.
Hrvatska je zemlja u kojoj o tome je li se u nekom slučaju radilo o europskom ili nacionalnom novcu, odnosno, tko bi trebao biti nadležan za istragu, DORH ili EPPO, konačnu odluku ne donosi sud, kako to, izgleda, proizlazi iz europske pravne stečevine, nego – glavni državni odvjetnik. I na kraju, Hrvatska je zemlja u kojoj je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić.