Zašto nas ne treba čuditi što se Plenković na prijetnje Bruxellesom i dalje može mirno podsmjehivati?
EU studija potvrđuje da hrvatski zakon nije usklađen s europskom uredbom o EPPO-u. Ali Komisija, čini se, zasad neće reagirati
U nekom drugom slučaju, sljedeći korak znao bi se unaprijed. Zakon kojim je omogućen rad europskih istražitelja u Hrvatskoj nije u potpunosti u skladu s uredbom o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO).
Bilo bi stoga uobičajeno da Europska komisija – kao što je to slučaj kad je u pitanju ambalažni otpad, izvoz plina ili uzgoj plavoperajne tune – pokrene postupak kako bi se ta neusklađenost ispravila. To bi bilo uobičajeno, ali se neće dogoditi. Barem zasad.
Zakon kontra uredbe
Europska komisija, kako smo izvijestili, ima opsežnu studiju o neusklađenosti nacionalnih propisa s uredbom o EPPO-a. Prema toj studiji, hrvatski propis neusklađen je u ključnom dijelu koji se tiče sukoba nadležnosti – ovlasti koja de facto omogućuje glavnom državnom odvjetniku da zaustavi europske istražitelje jer upravo on, u slučaju dileme, donosi odluku je li neki predmet “europski” ili “nacionalni”.
Pritom se ne radi samo o Hrvatskoj. Niz država članica nije do kraja ispravno prenio europsku uredbu o osnivanju EPPO-a u svoje nacionalne pravne sustave, utvrdila je vanjska analiza koju je naručila Komisija. S nalazima te analize upoznat je Europski parlament, odnosno njegov Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, te – što je još važnije – zemlje članice.
Komisija ‘čuva’ propise
Logično je stoga da su u Ministarstvu pravosuđa i uprave svjesni da propis – čiji je prijedlog izašao iz tog resora – prema neovisnoj analizi nije u potpunosti usklađen s europskom uredbom. No, iz ministarstva Ivana Malenice nismo dobili odgovore na nekoliko pitanja, među ostalim i planiraju li zakon uskladiti. To ne čudi s obzirom da u Komisiji, kako trenutno stvari stoje, nisu skloni pokretati nikakve pravne postupke protiv država članica.
Komisija je, da posjetimo, prema temeljnom ugovoru EU-a dužna nadzirati primjenu prava Unije. Drugim riječima, ako neki nacionalni propis nije usklađen s europskim zakonodavstvom, mora se mijenjati. Komisija se brine da to države članice učine, a u rukama pritom ima relativno moćan alat, pravnu proceduru koja, u konačnici, može zemlju članicu dovesti do Suda EU-a.
Bruxelles tek analizira
Iako studija – koju su sami naručili – ukazuje da, u slučaju EPPO-a, relevantno europsko zakonodavstvo nije do kraja ispravno preuzeto u nacionalne zakone, to nije nužno i stav Komisije i ne obvezuje ih ni na kakve poteze. Komisija tek sad analizira dobivene rezultate i namjerava u direktnim kontaktima s državama članicama pokušati riješiti sva sporna pitanja.
Nije čak nemoguće da će se ta tema razriješiti tek za par godina. Uredba o EPPO-u sadrži “klauzulu o preispitivanju” koja obvezuje briselsku administraciju da nakon pet godina evaluira učinke tog propisa i učinkovitost europskih istražitelja. Svoje nalaze Komisija mora poslati Europskom parlamentu i Vijeću, odnosno državama članicama. To nije ova naručena studija; to je sasvim druga analiza koju Bruxelles mora odraditi tek sredinom 2026. godine.
Ironično o prijavama
Komisija, kao što smo i nedavno pisali, sigurno neće biti sklona otvarati nikakva osjetljiva pitanja u ovom predizbornom razdoblju (početkom lipnja su izbori za Europski parlament, a nakon njih slijedi slaganje nove kadrovske križaljke u EU institucijama).
Čak i da bude sklona – u što je u ovom trenutku doista teško povjerovati – briselske procedure, gotovo bez iznimke, traju godinama. Ne trebaju stoga previše čuditi premijerove ironične opaske na oporbeno spominjanje Bruxellesa.