Optuženi za izvlačenje milijuna na pročistaču iznio obranu, fantastičan je: 'To je najljepši uređaj na kugli zemaljskoj, kako nitko nije ponosan?'
Prvooptuženi u ovoj aferi dva je dana iznosio obranu i odgovarao na pitanja USKOK-a
Slučaj pročistač jedna je od većih afera iz ere gradonačelnika Milana Bandića. Riječ je o optužbama teškima oko 40 milijuna kuna koliko je, prema tvrdnjama USKOK-a iznosila nezakonita zarada izvođača kojima se pogodovalo na gradnji pročistača, neke firme su pri tome financijski oštećene a učinjena je i višemilijunska šteta Gradu Zagrebu. Imovinsko-pravnim zahtjevom Grad Zagreb od optuženih traži vraćanje 4.801.825,82 kuna sa zateznim kamatama.
Optužnica tereti direktora iz Zagrebačkih otpadnih voda (ZOV) Antu Pavića i još trojicu okrivljenika za niz kaznenih djela, uključujući primanje mita i zloporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. Osim Pavića, u aferi su optuženi Damir Vuljanko, Darko Turopoljac, vlasnik tvrtke Dija graditeljstvo, te Hannes Schweitzer, još jedna visokopozicionirana osoba iz Zagrebačkih otpadnih voda.
Zašto je važna ova afera?
U središtu afere je Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba čiju je realizaciju pod sumnjivim okolnostima, prema tvrdnjama USKOK-a, preko Pavića i njegove tvrtke Zagrebačke otpadne vode (ZOV) dobio upravo Turopoljac sa svojom firmom Dija graditeljstvo. Sumnja se da je Pavić za taj posao i kasnije podmirivanje napuhanih faktura plaćao mito ljudima iz Grada Zagreba, častio ih večerama, kupovao im darove za Božić, vodio ih na koncerte, na putovanja u Beč, te na sedmodnevno krstarenje jahtom koja je isplovila iz Sukošana. Za sve to su istražitelji pronašli potvrde, izvještaje i račune kada su upali u Zagrebačke otpadne vode.
Pavić, koji je dva dana iznosio svoju obranu, sve to negira. Opisuje pročistač zagrebačkih otpadnih voda kao kao jedan od najboljih u ovom dijelu Europe. “To je najljepši uređaj na kugli zemaljskoj. Jedino u Hrvatskoj nitko nije ponosan na to”, kazao je negirajući primanje mita.
Nitko nije htio potpisati ugovor
“Naša je ponuda bila 500 milijuna kuna povoljnija od ponuda ostalih konkurenata. No tada je počela medijska hajka i nitko s nama nije htio potpisati ugovor. Najprije je to odbila Marina Matulović Dopulić, a onda je došlo do smjene vlasti u Zagrebu. Ni Milan Bandić nije želio odmah potpisati ugovor već ga je proslijedio pravobraniteljstvu koje je ocijenilo da se radi o valjanom i dopustivom poslu. Ocijenili su da nema zapreke za sklapanje ugovora o koncesiji”, prisjetio se Pavić u svojoj obrani događaja s kraja 2000. godine.
Radilo se o koncesiji što ju je ZOV dobio na 28 godina, a odluku o potpisivanju na kraju je donijela i Skupština Grada Zagreba. Prema tom ugovoru Grad Zagreb plaća ZOV-u naknadu za pročišćavanje voda i nikakve štete za Grad tu nema. No, USKOK tvrdi kako je najmanje 3,6 milijuna kuna štete napravljeno u periodu od 2006. do 2008. kada je dio radova na tzv. Južnom kanalu iz sustava pročistača Turopoljac fakturirao iako uopće nisu obavljeni.
Sastanci s Milanom Bandićem
Odgovarajući na pitanja zamjenika ravnateljice USKOK-a Tomislava Kambera, Pavić je priznao da se zbog pročistača sastajao s Banićem i Turopoljcem. Uvjerava kako se nije radilo ni o kakvim posebnim dogovorima već poslovnim sastancima vezanima za projekt. Kamber ga je, međutim, podsjetio na dio iskaza svjedoka Thomasa Wolfa, jednog od predstavnika njemačkih investitora u ZOV, koji je svjedočio da su mu upravo Pavića preporučili jer je imao dobre lokalne veze.
I Andrija Oštrić iz ZOV-a u svom je svjedočenju tvrdio da mu se Pavić hvalio kako ‘bez njega ne bi bilo pročistača’. Kada mu je predstavnik USKOK-a to predočio, Pavić je priznao samo da je radio na prikupljanju informacija važnih za projekt.
“Ne znam tko me upoznao s Darkom Turopoljcem. Moguće je da je to bio Milan Bandić jer mi je on stalno slao razne ljude za moguću suradnju na pročistaču. Svi su dolazili k meni jer sam ja jedini u ZOV-u znao hrvatski jezik”, uvjeravao je Pavić.
‘Pavić traži previše za radove’
Kamber mu je zatim predočio i dio iskaza u kojem je jedan od bivših radnika Dija graditeljstva tvrdio da su od Turopoljčeve majke čuli kako se on žalio da ga ‘Pavić traži previše novaca za radove’. Zbog toga je, prema riječima ovog svjedoka, Turopoljac planirao prekinuti suradnju s Pavićem. Turopoljac se na to u sudnici grohotom nasmijao, dok je Pavić kazao kako ništa o tome ne zna.
Svjedoci su u svojim iskazima spominjali i torbe s novcem koje je Turopoljac navodno nosio Paviću, no ovaj je u svojoj obrani kazao da su i to gluposti, te da nema što reći na to. “Ja sam Turopoljcu samo platio račune za izvedene radove u svom stanu”, uvjeravao je sudsko vijeće. Negirao je da bi se radilo o mitu za ugovore na pročistaču.
Sporne bilješke: ‘Ante 5 %’
Tada predstavnik USKOK-a suočava Pavića s još jednim dokazom. Radilo se o Turopoljčevim bilješkama iz 2007. i 2008. u kojima je stajalo: ‘Ante 5%, 20.000 eura + situacija’, ‘Pavić – lova’, ‘Hannes – plaćanje situacija; priznati radove; Pavić – lovu?” Optuženi direktor iz ZOV-a uzvratio je kako je vjerojatno riječ o bilješkama koje je napravio Turopoljac s kojim je od 2006. do 2008. surađivao na otkupu zemljišta i planovima za gradnju staračkih domova.
“Imali smo zajedničku tvrtku, no uvijek smo zapali u probleme s novcem. Trebali smo osigurati 10 posto i zato je Turopoljac vjerojatno spominjao 5 posto uz moje ime”, kazao je optuženi Pavić.
“Govorite ovdje o poslovima od 2006. do 2008., a zajedničku firmu osnivate tek 31. srpnja 2008. godine. Kako je to moguće?”, nastavio je zamjenik Kamber.
“Pa imali smo privatne planove prije toga, a onda smo morali osnovati firmu kako bismo ih realizirali”, odgovorio je Pavić.
“U Sudskom registru postoji podatak da je od 2008. do 2011. tvrtka bila neaktivna, te je na kraju zatraženo njezino brisanje”, bio je novi Kamberov argument.
“Godinama smo imali planove no na kraju nismo pronašli investitore”, rekao je Pavić.