Ovo je pet scenarija koji bi možda mogli zaustaviti rat u Siriji (a time dijelom i izbjegličku krizu u Europi)
Što bi se trebalo učiniti da se Sirijci mogu vratiti svojim kućama
Teče 1.645. dan rata u Siriji. Polovica stanovništva pobjegla je iz države, a više od 200.000 ljudi je poginulo. Borci Islamske države zauzeli su dijelove na sjeveru zemlje, a kemijsko oružje je često u upotrebi. Što bi se trebalo učiniti da se rat zaustavi ili barem smiri dovoljno da se Sirijci mogu vratiti kućama, pitaju se na CNN-u i zaključuju da se potpuna američka ili zapadnjačka invazija sigurno neće dogoditi, niti bi uostalom ublažila probleme, a da ni ostale opcije ne nude mnogo nade. Ovih pet opcija razmatra CNN.
1. Naoružati sirijsku oporbu i ukloniti Assadov režim vojnom silom
Ova je opcija bila u igri 2013. godine kad su zapadnjački lideri raspravljali o napadima na Assadov režim zbog uporabe kemijskog oružja u Ghouti, ali to bi sada moglo biti poprilično ružno, smatra CNN-ov međunarodni dopisnik. Zračni napadi NATO-a vjerojatno bi vrlo brzo paralizirali Assadov režim. Ali postavlja se pitanje što bi se dogodilo s ljudima u gradovima koji su u rukama režima – glavnom gradu Damasku ili mediteranskim obalnim enklavama poput Tartusa i Latakije?
https://www.youtube.com/watch?v=CxGtYkvelA8
Vrlo je vjerojatno, piše CNN, da bi opozicijske snage pomele te velike centre, gdje živi veliki broj alavita i šijita odanih režimu. Među opozicijskim snagama ima i radikala, uključujući Nusra Front povezan s al-Qaedom. Njihovo dolazak u te gradove u najmanju bi ruku uzrokovao veliki odljev izbjeglica u ionako prenapučeni Libanon, a u najgorem bi slučaju došlo do velikog masakra.
2. Uvesti zabranu letenja i uspostaviti sigurnu zonu na sjeveru Sirije. Dopustiti Sirijcima da se vrate u to područje, prime pomoć i rade na obnovi, dok se ostatak bori
Sirijska opozicija i Turska dugo su željele stvoriti takav prostor uz potporu zapadnjačkih zračnih snaga. Mislilo se da da bi to zaustavilo Assadov režim u neselektivnom bombardiranju sjevera i da bi umjereni predstavnici sirijske oporbe preuzeli taj dio dopuštajući ulazak pomoći.
Ovo je možda moglo funkcionirati kad je prvi put predloženo 2013. godine, ali dvije godine kasnije umjerene snage sirijske opozicije slabije su nego što su ikad bile. Ahrar-al-Sham, jedna od najvećih skupina oporbenih skupina, smatra se od strane brojnih kritičara prebliskom svojim saveznicima – Nusra Frontu. Oni su se ujedinili i stvorili Jaish al Fateh koji na sjeveru napreduje vrlo učinkovito protiv režima, osobito prema obalnom gradu Latakiji.
Ostale oporbene snage ili su slabe ili se suočavaju sa sličnim optužbama. Postoji opasnost da bi uspostavom zabrane letenja i zaustavljanjem režimskim zračnih snaga NATO zapravo vojno pomogao al-Qaedi u njezinoj borbi protiv režima.
3. Prihvatiti da je Assad nužno zlo i poduprijeti ga tako da dijelovi Sirije barem ostanu zajedno
Je li ova opcija – preferirana od strane Irana i Rusije iz vlastitih geopolitičkih razloga, najbolja u nizu groznih opcija? Ne baš, smatra CNN-ov dopisnik, jer se ne bavi temeljnim razlogom ustanka i uzrokom civilnih žrtava u zemlji – neselektivnim bombardiranjem od strane režima. Američki predsjednik Barack Obama rekao je da se Assad mora vratiti u 2011. godinu, ali posljednjih mjeseci, nakon što je SAD potpisao nuklearni sporazum s Assadovim podržavateljem Iranom, Obamu se optužuje da je omekšao svoj ton iz političke svrsihodnosti.
Sad je tema Assadova odlaska još jednom u središtu pozornosti. Postoji razlog za to: ako on ne ode, teško će se bilo koju od pobunjeničkih skupina na sjeveru moći nagovoriti na prekid vatre, bez obzira na sadržaj političkog dogovora koji im se ponudi. Assadovo bombardiranje i masakri bili su u korijenu ustanka protiv njega.
Ovdje postoji ogroman paradoks za Washington, piše CNN, koji je u središtu dileme. Čak i ako bi SAD iskoristio ogroman politički kapital kako bi uvjerio Rusiju, Iran i Kinu da okrenu leđa Assadu, to ne bi zaustavilo rat preko noći. Ne postoji čak ni neka očita alternativa na vidiku koja bi mogla voditi privremenu vladu u Damasku. Ukoliko Assad ostane na vlasti, pak, rat će se također nastaviti, potaknut željom za osvetom među Sirijcima čiji su najmiliji masakrirani u posljednje četiri godine.
4. Podijeliti zemlju na četiri različite enklave pod vlašću Kurda, ISIS-a, ostalih oporbenih skupina te režima i nadati se da će se s vremenom prestati boriti
Ovo je teško napraviti bez da se strane usuglase oko granica, a ove četiri skupine trenutno se bore do smrti. Povrh svega, ne postoji izvanjska vojna sila spremna nametnuti nove granice.
5. Nastaviti raditi ono što se već radi: zračne i napade dronom protiv ISIS-a te surađivati onoliko koliko se može sa sirijskom oporbom da se ne bi reklo da Zapad ne radi ništa
Ovo se činila kao idealna opcija, barem za Bijelu kuću. Međutim. sad su milijuni sirijskih izbjeglica shvatili da se neće brzo vratiti u Siriju i da je bolji život moguć u Europi. Ili su shvatili da počinje nedostajati UN-ove hrane.
U konačnici, ovo neće funkcionirati je je rat u Siriji najvećim dijelom stalno potpomognut izvana. Konflikti često završe kad se uključene strane umore i dogovore o miru, piše CNN, ali u Siriji, svaki put kad neka strana izgleda slabo, dobije pojačanje izvana. Režim ima potporu Hezbollaha sa sjedištem u Libanonu, Irana, a sad i Rusije. Opozicija ima podršku Zapada. Međutim, opozicija je također imala strane džihadiste u s al-Qaedom povezanom Nusra Frontu, a zatim joj je teritorije oteo i ISIS, koji je samo dodatno pridonio kompleksnosti sukoba.
O američkim intervencijama na Bliskom istoku i njihovom utjecaju na izbjegličku krizu možete čitati OVDJE i OVDJE.