Zaključno sa zadnjim danom lipnja u svijetu je potrošeno 3,13 milijardi doza cjepiva, ili 41 doza na svakih 100 stanovnika. Nažalost, razlike među kontinentima i pojedinim državama su ogromne, te je tako u Sjevernoj Americi potrošeno 73 doze na 100 stanovnika, u Europi 68, a u Africi svega 3,8 na 100 stanovnika. U Hrvatskoj je do 2. srpnja barem jednom dozom cijepljeno 1,5 milijuna osoba, a dvjema dozama njih 1.132.000.
Zahvaljujući ovako skromnim rezultatima Hrvatska je po udjelu potpuno cijepljenih u ukupnoj populaciji pri dnu europske ljestvice, a zbog sve slabijeg odaziva građana na cijepljenje nije previše izgledno da će se u srpnju i kolovozu taj udio značajnije povećati. Premijer Andrej Plenković najprije je izjavio kako on osobno ne bi potrošio ni lipe za kampanju kojom bi neodlučne građane trebalo potaknuti na cijepljenje, da bi u četvrtak izazvao pravu lavinu reakcija zbog najave kako će Vlada buduće potpore gospodarstvu vezati uz cijepljenje zaposlenih.
Još jedan autogol u protuepidemijskoj politici
Ministar rada Josip Aladrović dodatno je pojasnio kako “cijepljenje neće biti obavezno, ali će isplata potpora biti povezana s cijepljenjem”. Tako je hrvatska Vlada zabila još jedan autogol u svojoj nemuštoj i smušenoj protuepidemijskoj politici, ali ovaj je ipak bitno spektakularniji od svih dosadašnjih. U svojoj nemoći da potakne građane na cijepljenje Vlada je odlučila ucijeniti privatni sektor udijelivši mu šibu koju ovaj nije ni želio niti mogao tražiti.
Kada je prije sedam dana HNS obavijestio javnost da je ponajbolji igrač reprezentacije Ivan Perišić pozitivan na koronavirus pitanja o (ne)cijepljenju njega i drugih igrača proglašena su od strane toga istog HNS-a i dijela medija atakom na njihovu privatnost. Bilo bi dobro da Vlada najprije objasni kojim će to postupkom poslodavci saznati tko je od njihovih zaposlenika cijepljen, a tko nije i što je poslodavcima činiti kada radnici odbiju uopće odgovoriti na pitanje jesu li cijepljeni ili jednostavno kažu da se ne žele cijepiti.
Postojeća zakonska rješenja ne dozvoljavaju poslodavcima da zbog tog razloga radnicima otkažu ugovore o radu ili da ih na bilo koji drugi način natjeraju na cijepljenje te je svaka takva presija na poslodavce potpuno promašena, a u uvjetima cijelog niza deficitarnih zanimanja na tržištu rada, za poslodavce i dodatno iritantna.
Plenković je “iznenađen i uvređen” kao drug Šojić
Polovinom veljače kazao sam jednom od šefova hrvatskoga javnog zdravstva kako će već krajem svibnja ili početkom lipnja biti više cjepiva nego zainteresiranih za cijepljenje. U tadašnjoj grozničavoj navali na cijepljenje moja prognoza bila je shvaćena kao šala jer nitko nije uzeo za ozbiljno istraživanje rađeno tijekom listopada i studenog 2020. u velikome broju europskih država, prema kojem je jedva nešto više od 40 posto građana Hrvatske potvrdilo namjeru da se cijepi kada jednom cjepiva budu dostupna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sličan anketni rezultat bio je zabilježen i u Srbiji te je ozbiljnijim promatračima trebalo biti jasno da će se srpski scenarij cijepljenja iz travnja i svibnja s odmakom od mjesec ili dva dogoditi i u Hrvatskoj. Bilo je krajnje glupo očekivati da se u općoj populaciji želi cijepiti više od polovine svih odraslih građana, ako se nije željela cijepiti polovina svih medicinskih sestara, a taj porazni podatak saznali smo još u ožujku. Znači Vlada je imala barem dva mjeseca vremena za pripremu i provedbu kampanje cijepljenja.
Umjesto toga premijer Plenković odjednom je “iznenađen i uvređen”, upravo onako kao drug Šojić u filmu “Tesna koža”, nerazumnošću i nezahvalnošću polovice hrvatskih građana koji su cijepljenje privremeno ili trajno odgodili.
Jedna smo od rijetkih država koja nije komemorirala žrtve pandemije
Više od godine dana vladina je protuepidemijska politika bila podređena partijskim interesima, nezamjeranju vlastitom biračkom tijelu i besramno ograničena predizbornim kalkulacijama. U tri navrata slavljena je pobjeda nad pandemijom, a u onim mjesecima kada su bolnice bile prepune i kada je iz tjedna u tjedan koronavirus bio prvim ili drugim uzročnikom smrtnosti, agitprop sastavljen od vladinih trbuhozboraca, samoproglašenih eksperata, potencijalnih financijskih gubitnika, komotnih bonvivana i pratećih divizija raznih vrsta lunatika uvjeravao je sve ostale kako je pandemija u Hrvatskoj završila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Račun za takvu politiku dobili smo u ukupnom broju preminulih i nevoljkosti polovine nacije da se odazove pozivu na cijepljenje. Hrvatska je 15. u svijetu i 8. u Europskoj uniji po broju preminulih u odnosu na broj stanovnika, ali je i jedna od rijetkih zemalja koja nikada nije službeno komemorirala žrtve pandemije.
To nije samo sramota Vlade već i svih ostalih koji na ovaj ili onaj način sudjeluju u javnome životu. Je li u Hrvatskoj baš moralo umrijeti više od 8500 ljudi ili je nekoliko tisuća njih ipak žrtva pogrešne protuepidemijske politike pitanje je koje rijetko tko želi javno postaviti. U cijelom nizu europskih država smrtnost u odnosu na broj stanovnika dvostruko je manja nego u Hrvatskoj i ignoriranje te činjenice ne može biti vječno.
Brojke američkog CDC-a
Američki CDC prošloga je tjedna objavio podatak da je do polovice lipnja 4100 potpuno cijepljenih osoba zbog posljedica naknadne zaraze koronavirusom bilo hospitalizirano, a od tog broja njih 750 je i preminulo. Među njima 142 nisu imala simptome ili su preminuli zbog nekih drugih razloga. Od početka pandemije SAD su registrirale 34.580.000 slučajeva od kojih je 621.000 završila fatalnim ishodom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Do sada je potpuno cijepljeno 47 posto od 333 milijuna građana. Znači, više od 10 posto američkih građana bilo je registrirano kao pozitivno na koronavirus, od tog broja svaki 54. je preminuo, a od 157 milijuna potpuno cijepljenih umrlo je 608 osoba zbog izravnih posljedica zaraze.
Vlada svoju odgovornost ne može svaliti na one koji se ne žele cijepiti
Tih nekoliko brojeva trebali bi biti sami po sebi dovoljnim razlogom da i oni koji imaju dvojbe oko korisnosti i opravdanosti cijepljenja to obave što prije. Ali bojim se da nakon 3,13 milijardi potrošenih doza cjepiva nije problem u razumijevanju i valoriziranju rizika, prije će biti da se radi o cijelom nizu faktora zbog kojih i postoji zakonska regulativa, a ne samo savjeti, pozivi i preporuke vlasti.
Premijer Andrej Plenković i njegova Vlada ne mogu svoju odgovornost za pogrešnu protuepidemijsku politiku koja je rezultirala prevelikim brojem preminulih i premalim odazivom na cijepljenje prebaciti na nekoga drugog. Odlaganje provođenja nepopularnih mjera i politika konstanta je u ponašanju Banskih dvora, a račun za premali broj cijepljenih, sada je izvjesno, stići će zbog širenja delta varijante prije jeseni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prošlogodišnja turistička sezona naprasno je prekinuta polovicom kolovoza. Ako se isti scenarij ponovi i ovog ljeta, hoće li premijer barem jednom priznati da zbog njegove pogrešne procjene nije bilo bolje i drugačije?
Plenković je uvrijeđen lošim odazivom na cijepljenje. Pa što je mislio da će se dogoditi kad je tri puta proglasio pobjedu nad pandemijom?
Zašto je Hrvatska i dalje toliko neuspješna u cijepljenju stanovništva?
U tri navrata slavljena je pobjeda nad pandemijom, a u onim mjesecima kada su bolnice bile prepune i kada je iz tjedna u tjedan koronavirus bio prvim ili drugim uzročnikom smrtnosti, agitprop sastavljen od vladinih trbuhozboraca, samoproglašenih eksperata, potencijalnih financijskih gubitnika, komotnih bonvivana i pratećih divizija raznih vrsta lunatika uvjeravao je sve ostale kako je pandemija u Hrvatskoj završila.
Zaključno sa zadnjim danom lipnja u svijetu je potrošeno 3,13 milijardi doza cjepiva, ili 41 doza na svakih 100 stanovnika. Nažalost, razlike među kontinentima i pojedinim državama su ogromne, te je tako u Sjevernoj Americi potrošeno 73 doze na 100 stanovnika, u Europi 68, a u Africi svega 3,8 na 100 stanovnika. U Hrvatskoj je do 2. srpnja barem jednom dozom cijepljeno 1,5 milijuna osoba, a dvjema dozama njih 1.132.000.
Zahvaljujući ovako skromnim rezultatima Hrvatska je po udjelu potpuno cijepljenih u ukupnoj populaciji pri dnu europske ljestvice, a zbog sve slabijeg odaziva građana na cijepljenje nije previše izgledno da će se u srpnju i kolovozu taj udio značajnije povećati. Premijer Andrej Plenković najprije je izjavio kako on osobno ne bi potrošio ni lipe za kampanju kojom bi neodlučne građane trebalo potaknuti na cijepljenje, da bi u četvrtak izazvao pravu lavinu reakcija zbog najave kako će Vlada buduće potpore gospodarstvu vezati uz cijepljenje zaposlenih.
Još jedan autogol u protuepidemijskoj politici
Ministar rada Josip Aladrović dodatno je pojasnio kako “cijepljenje neće biti obavezno, ali će isplata potpora biti povezana s cijepljenjem”. Tako je hrvatska Vlada zabila još jedan autogol u svojoj nemuštoj i smušenoj protuepidemijskoj politici, ali ovaj je ipak bitno spektakularniji od svih dosadašnjih. U svojoj nemoći da potakne građane na cijepljenje Vlada je odlučila ucijeniti privatni sektor udijelivši mu šibu koju ovaj nije ni želio niti mogao tražiti.
Kada je prije sedam dana HNS obavijestio javnost da je ponajbolji igrač reprezentacije Ivan Perišić pozitivan na koronavirus pitanja o (ne)cijepljenju njega i drugih igrača proglašena su od strane toga istog HNS-a i dijela medija atakom na njihovu privatnost. Bilo bi dobro da Vlada najprije objasni kojim će to postupkom poslodavci saznati tko je od njihovih zaposlenika cijepljen, a tko nije i što je poslodavcima činiti kada radnici odbiju uopće odgovoriti na pitanje jesu li cijepljeni ili jednostavno kažu da se ne žele cijepiti.
Postojeća zakonska rješenja ne dozvoljavaju poslodavcima da zbog tog razloga radnicima otkažu ugovore o radu ili da ih na bilo koji drugi način natjeraju na cijepljenje te je svaka takva presija na poslodavce potpuno promašena, a u uvjetima cijelog niza deficitarnih zanimanja na tržištu rada, za poslodavce i dodatno iritantna.
Plenković je “iznenađen i uvređen” kao drug Šojić
Polovinom veljače kazao sam jednom od šefova hrvatskoga javnog zdravstva kako će već krajem svibnja ili početkom lipnja biti više cjepiva nego zainteresiranih za cijepljenje. U tadašnjoj grozničavoj navali na cijepljenje moja prognoza bila je shvaćena kao šala jer nitko nije uzeo za ozbiljno istraživanje rađeno tijekom listopada i studenog 2020. u velikome broju europskih država, prema kojem je jedva nešto više od 40 posto građana Hrvatske potvrdilo namjeru da se cijepi kada jednom cjepiva budu dostupna.
Sličan anketni rezultat bio je zabilježen i u Srbiji te je ozbiljnijim promatračima trebalo biti jasno da će se srpski scenarij cijepljenja iz travnja i svibnja s odmakom od mjesec ili dva dogoditi i u Hrvatskoj. Bilo je krajnje glupo očekivati da se u općoj populaciji želi cijepiti više od polovine svih odraslih građana, ako se nije željela cijepiti polovina svih medicinskih sestara, a taj porazni podatak saznali smo još u ožujku. Znači Vlada je imala barem dva mjeseca vremena za pripremu i provedbu kampanje cijepljenja.
Umjesto toga premijer Plenković odjednom je “iznenađen i uvređen”, upravo onako kao drug Šojić u filmu “Tesna koža”, nerazumnošću i nezahvalnošću polovice hrvatskih građana koji su cijepljenje privremeno ili trajno odgodili.
Jedna smo od rijetkih država koja nije komemorirala žrtve pandemije
Više od godine dana vladina je protuepidemijska politika bila podređena partijskim interesima, nezamjeranju vlastitom biračkom tijelu i besramno ograničena predizbornim kalkulacijama. U tri navrata slavljena je pobjeda nad pandemijom, a u onim mjesecima kada su bolnice bile prepune i kada je iz tjedna u tjedan koronavirus bio prvim ili drugim uzročnikom smrtnosti, agitprop sastavljen od vladinih trbuhozboraca, samoproglašenih eksperata, potencijalnih financijskih gubitnika, komotnih bonvivana i pratećih divizija raznih vrsta lunatika uvjeravao je sve ostale kako je pandemija u Hrvatskoj završila.
Račun za takvu politiku dobili smo u ukupnom broju preminulih i nevoljkosti polovine nacije da se odazove pozivu na cijepljenje. Hrvatska je 15. u svijetu i 8. u Europskoj uniji po broju preminulih u odnosu na broj stanovnika, ali je i jedna od rijetkih zemalja koja nikada nije službeno komemorirala žrtve pandemije.
To nije samo sramota Vlade već i svih ostalih koji na ovaj ili onaj način sudjeluju u javnome životu. Je li u Hrvatskoj baš moralo umrijeti više od 8500 ljudi ili je nekoliko tisuća njih ipak žrtva pogrešne protuepidemijske politike pitanje je koje rijetko tko želi javno postaviti. U cijelom nizu europskih država smrtnost u odnosu na broj stanovnika dvostruko je manja nego u Hrvatskoj i ignoriranje te činjenice ne može biti vječno.
Brojke američkog CDC-a
Američki CDC prošloga je tjedna objavio podatak da je do polovice lipnja 4100 potpuno cijepljenih osoba zbog posljedica naknadne zaraze koronavirusom bilo hospitalizirano, a od tog broja njih 750 je i preminulo. Među njima 142 nisu imala simptome ili su preminuli zbog nekih drugih razloga. Od početka pandemije SAD su registrirale 34.580.000 slučajeva od kojih je 621.000 završila fatalnim ishodom.
Do sada je potpuno cijepljeno 47 posto od 333 milijuna građana. Znači, više od 10 posto američkih građana bilo je registrirano kao pozitivno na koronavirus, od tog broja svaki 54. je preminuo, a od 157 milijuna potpuno cijepljenih umrlo je 608 osoba zbog izravnih posljedica zaraze.
Vlada svoju odgovornost ne može svaliti na one koji se ne žele cijepiti
Tih nekoliko brojeva trebali bi biti sami po sebi dovoljnim razlogom da i oni koji imaju dvojbe oko korisnosti i opravdanosti cijepljenja to obave što prije. Ali bojim se da nakon 3,13 milijardi potrošenih doza cjepiva nije problem u razumijevanju i valoriziranju rizika, prije će biti da se radi o cijelom nizu faktora zbog kojih i postoji zakonska regulativa, a ne samo savjeti, pozivi i preporuke vlasti.
Premijer Andrej Plenković i njegova Vlada ne mogu svoju odgovornost za pogrešnu protuepidemijsku politiku koja je rezultirala prevelikim brojem preminulih i premalim odazivom na cijepljenje prebaciti na nekoga drugog. Odlaganje provođenja nepopularnih mjera i politika konstanta je u ponašanju Banskih dvora, a račun za premali broj cijepljenih, sada je izvjesno, stići će zbog širenja delta varijante prije jeseni.
Prošlogodišnja turistička sezona naprasno je prekinuta polovicom kolovoza. Ako se isti scenarij ponovi i ovog ljeta, hoće li premijer barem jednom priznati da zbog njegove pogrešne procjene nije bilo bolje i drugačije?