Jer, to je jedna od dvije linije obrane neobranjivog na kojoj se ukopavaju vladajući i njihovi paževi u javnosti – prva sve svodi na stari dobri udbokomunistički obračun i kaže da je sve ovo osveta Zorana Milanovića zbog Turudićeve uloge u izručenju bivših špijuna Perkovića i Mustača Njemačkoj. Kao da je bit u motivima onih koji objavljuju opasne veze kandidata za Glavnog državnog odvjetnika, a ne njegovo tetošenje osumnjičenih moćnika.
Klikonosni miris flerta
Druga, pak, priču vrti oko banalizacije Lipote, Radosti i poziva u stan na Črnomercu, znajući za klikonosni miris flerta, a kamoli naznake nečeg drugog, između poznatih javnih ličnosti. E, tu se uklapa Plenković sa svojim “pravosudnim voajerizmom s ciljem privatne diskreditacije”.
Za duhovnog i političkog autora lex AP-a, dakle premijera, nesreća je samo u tome što se priča ne završava na Lipoti i Radosti, nego se vrti i oko usluga koje su se uzajamno odrađivale i prirode odnosa o kojem je Plenkovićev Eliot Ness već javno i bogato lagao. Pardon, “bio je reduciran u izričaju“.
Splitska Tinder afera
Ali, kad smo već kod Plenkovića i voajerizma, valjalo bi podsjetiti na epizodu koja se nije dogodila toliko davno da bi tek tako pala u zaborav – na izvanredne izbore u Splitu u lipnju prošle godine. Tad je u završnici kampanje objavljena priča o tome kako se jedan gradski vijećnik Centra dopisivao preko Tindera s navodnim djevojkama iz Beograda nadajući se onome čemu se već nadaju korisnici najpopularnije dating aplikacije. U prepisku je uključio i dogradonačelnika Bojana Ivoševića.
U cijeloj priči je javnog interesa bilo između nula i vrlo malo – nije bilo nikakvog pogodovanja s pozicije političke moći, nije bilo nikakvog kontakta, a gotovo je izvjesno da prpošne Beograđanke, od kojih je jedna navodno imala koji mjesec manje od 18 godina – nisu ni postojale. Radilo se, teško je sumnjati, o prljavoj navlakuši koja baš i nije uspjela. A pogotovo nije uspjela što se tiče rezultata izbora – Centar, Ivica Puljak i Ivošević su pobijedili s prednošću kakva je na nacionalnoj razini zadnji put viđena kad je Franjo Tuđman sazvao izvanredne izbore nakon Oluje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Sramota za grad”
No, ono što je ovdje bitno je kako je Plenković tada reagirao na ovaj slučaj političkog voajerizma i prljavog virenja u intimu njegovih političkih protivnika. Eh, kako… Vjerodostojno.
“Ove afere sramote grad”, tutnjao je premijer u kampanji, sugerirajući pritom lažno da su Puljkovi suradnici “išli na internet gledati seks s maloljetnicima”, što HDZ-ovi kandidati za Split nikad ne bi radili. “Neće to napraviti nikad i neće osramotiti Split. Ova ekipa ga je osramotila, to je bit”, naslađivao se premijer. Voajerizam mu je tad, očito, bila netema.
Bit ovih izbora
No, ono što je njemu tad “bila bit”, dobilo je teški crveni karton na izborima. Što je Plenković primio, poslovično, jako loše. Čudio se kako je podršku birača dobila ekipa “koja je imala izjave antisemitskog karaktera, grubih nasrtaja na novinare, seks dopisivanja s navodnim maloljetnicima iz Srbije”, da bi onda, logično, udario i na same birače. “Ako ljudi to u Splitu žele, neka imaju to pa neka oni upravljaju”, da bi malo kasnije dodao “to je očito tom krugu birača okej i to je bit ovih izbora”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bit ovog izbora za Glavnog državnog odvjetnika, dakako, nisu ni Lipota, ni Radost, nego činjenica da svojim poznanstvima i javnim istupima kompromitirana osoba poput Turudića ne bi smjela doći ni blizu Državnog odvjetništva, a kamoli na čelo te institucije. A što se tiče onih drugih izbora, parlamentarnih, bit je, dakako, u odavno izgubljenoj vjerodostojnosti čovjeka koji se danas zgraža nad “pravosudnim voajerizmom”, a još prije nekoliko mjeseci je zadovoljno virio u Tinder chatove političkih protivnika.
Plenković se zgraža nad objavom Turudićevih poruka. A on je širio izmišljenu seks aferu opozicije
Premijer kaže da je na djelu "pravosudni voajerizam". Zaboravio je na čemu je pokušao dobiti izvanredne izbore u Splitu?
U cijeloj priči je javnog interesa bilo između nula i vrlo malo - nije bilo nikakvog pogodovanja s pozicije političke moći, a gotovo je izvjesno da prpošne Beograđanke, od kojih je jedna navodno imala koji mjesec manje od 18 godina - nisu ni postojale. Radilo se, teško je sumnjati, o prljavoj navlakuši koja baš i nije uspjela
Voajerizam – eto na to je predsjednik Vlade Andrej Plenković pokušao svesti cijelu aferu s kontroverznim poznanstvima, sastancima i lažima njegovog kandidata za Glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Voajerizam, pa još pravosudni.
Jer, to je jedna od dvije linije obrane neobranjivog na kojoj se ukopavaju vladajući i njihovi paževi u javnosti – prva sve svodi na stari dobri udbokomunistički obračun i kaže da je sve ovo osveta Zorana Milanovića zbog Turudićeve uloge u izručenju bivših špijuna Perkovića i Mustača Njemačkoj. Kao da je bit u motivima onih koji objavljuju opasne veze kandidata za Glavnog državnog odvjetnika, a ne njegovo tetošenje osumnjičenih moćnika.
Klikonosni miris flerta
Druga, pak, priču vrti oko banalizacije Lipote, Radosti i poziva u stan na Črnomercu, znajući za klikonosni miris flerta, a kamoli naznake nečeg drugog, između poznatih javnih ličnosti. E, tu se uklapa Plenković sa svojim “pravosudnim voajerizmom s ciljem privatne diskreditacije”.
Za duhovnog i političkog autora lex AP-a, dakle premijera, nesreća je samo u tome što se priča ne završava na Lipoti i Radosti, nego se vrti i oko usluga koje su se uzajamno odrađivale i prirode odnosa o kojem je Plenkovićev Eliot Ness već javno i bogato lagao. Pardon, “bio je reduciran u izričaju“.
Splitska Tinder afera
Ali, kad smo već kod Plenkovića i voajerizma, valjalo bi podsjetiti na epizodu koja se nije dogodila toliko davno da bi tek tako pala u zaborav – na izvanredne izbore u Splitu u lipnju prošle godine. Tad je u završnici kampanje objavljena priča o tome kako se jedan gradski vijećnik Centra dopisivao preko Tindera s navodnim djevojkama iz Beograda nadajući se onome čemu se već nadaju korisnici najpopularnije dating aplikacije. U prepisku je uključio i dogradonačelnika Bojana Ivoševića.
U cijeloj priči je javnog interesa bilo između nula i vrlo malo – nije bilo nikakvog pogodovanja s pozicije političke moći, nije bilo nikakvog kontakta, a gotovo je izvjesno da prpošne Beograđanke, od kojih je jedna navodno imala koji mjesec manje od 18 godina – nisu ni postojale. Radilo se, teško je sumnjati, o prljavoj navlakuši koja baš i nije uspjela. A pogotovo nije uspjela što se tiče rezultata izbora – Centar, Ivica Puljak i Ivošević su pobijedili s prednošću kakva je na nacionalnoj razini zadnji put viđena kad je Franjo Tuđman sazvao izvanredne izbore nakon Oluje.
“Sramota za grad”
No, ono što je ovdje bitno je kako je Plenković tada reagirao na ovaj slučaj političkog voajerizma i prljavog virenja u intimu njegovih političkih protivnika. Eh, kako… Vjerodostojno.
“Ove afere sramote grad”, tutnjao je premijer u kampanji, sugerirajući pritom lažno da su Puljkovi suradnici “išli na internet gledati seks s maloljetnicima”, što HDZ-ovi kandidati za Split nikad ne bi radili. “Neće to napraviti nikad i neće osramotiti Split. Ova ekipa ga je osramotila, to je bit”, naslađivao se premijer. Voajerizam mu je tad, očito, bila netema.
Bit ovih izbora
No, ono što je njemu tad “bila bit”, dobilo je teški crveni karton na izborima. Što je Plenković primio, poslovično, jako loše. Čudio se kako je podršku birača dobila ekipa “koja je imala izjave antisemitskog karaktera, grubih nasrtaja na novinare, seks dopisivanja s navodnim maloljetnicima iz Srbije”, da bi onda, logično, udario i na same birače. “Ako ljudi to u Splitu žele, neka imaju to pa neka oni upravljaju”, da bi malo kasnije dodao “to je očito tom krugu birača okej i to je bit ovih izbora”
Bit ovog izbora za Glavnog državnog odvjetnika, dakako, nisu ni Lipota, ni Radost, nego činjenica da svojim poznanstvima i javnim istupima kompromitirana osoba poput Turudića ne bi smjela doći ni blizu Državnog odvjetništva, a kamoli na čelo te institucije. A što se tiče onih drugih izbora, parlamentarnih, bit je, dakako, u odavno izgubljenoj vjerodostojnosti čovjeka koji se danas zgraža nad “pravosudnim voajerizmom”, a još prije nekoliko mjeseci je zadovoljno virio u Tinder chatove političkih protivnika.