Slovenija podiže razinu sigurnosne prijetnje i spušta rampu: niti godinu dana otkako je Hrvatska pristupila šengenskom području susjedna država vraća kontrolu na granicu s Hrvatskom. Riječ je o svojevrsnom domino efektu – na ovaj potez vlasti u Ljubljani odlučile su se nakon što je istovjetnu mjeru najavila Italija na granici sa Slovenijom.
Odluka slovenske vlade nije previše iznenađujuća, s obzirom na situaciju unutar šengenskog prostora – koji bi, u teoriji, trebao biti bez kontrola, ali u praksi je često drugačije – i već ranije uvedene „pojačane kompenzacijske mjere“ za otkrivanje krijumčara ljudi. Ali za hrvatskog premijera ovo je politički itekako potencijalno nezgodno.
Sve je to tako, ali…
Predsjednik Vlade Andrej Plenković danas je nastojao umanjiti značaj slovenske odluke, dovodeći je isključivo u vezu s talijanskom najavom, ističući da uvođenje graničnih kontrola „nije novitet“ u Schengenu, da se radi o privremenoj situaciji i da iste mjere u ovom trenutku već primjenjuje devet država članica.
Kontekst o kojem je govorio premijer nije nevažan: nakon velike izbjegličke krize 2015., šengensko područje je u permanentnom izvanrednom stanju u smislu da se granične kontrole non-stop vraćaju. U zadnjih osam godina to se dogodilo čak 280 puta, a samo prošle godine države članice su ponovno uvele ili produljile nadzor nad unutarnjim granicama u 28 navrata.
Osim toga, Austrija ima kontrole na granici sa Slovenijom i ovoga tjedna je notificirala da ih namjerava produljiti do svibnja 2024., a sada kontrole najavljuje i Italija. To je također bitan kontekst za slovensku odluku.
Koliko će to trajati?
Zasad je poznato da će Slovenija uvesti kontrole na sličan način kao Italija, na početno razdoblje od deset dana, od ove subote. No, ono što bi se moglo pretvoriti u politički problem za hrvatsku Vladu jest trajanje tih kontrola.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Schengenska pravila kažu da ponovno ‘dizanje granica’ mora biti razmjerno i vremenski ograničeno – počevši od deset dana u hitnim situacijama pa do maksimalno šest mjeseci, skupa s produljenjima – ali u praksi to nije uvijek tako.
Lani su države članice u 19 slučajeva produljile nadzor koji je na snazi još od 2015. Drugim riječima, slovenske kontrole mogu biti kratkog vijeka, no za to nema garancije. Plenkovića, pak, sljedeće godine čekaju izbori, na kojima bi ulazak u Schengen trebao biti jedan od njegovih glavnih aduta kod birača. To će biti malo teže prodati kao veliki uspjeh ako ispadne da ljudi na granici moraju pokazivati osobne dokumente.
Problemi na granici
Drugo, objašnjenja iz Ljubljane o situaciji na granici – službena i neslužbena – nisu laskava za hrvatsku Vladu. Slovenski ministar unutarnjih poslova Boštjan Poklukar potvrdio je za N1 da je razlog uvođenja mjera porast opasnosti od terorizma nakon događanja u europskim zemljama. No, isto tako je iz njegovih riječi jasno da u Ljubljani nisu baš impresionirani hrvatskim nadzorom nad vanjskom granicom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iz medijskih izvješća proizlazi da Hrvatskoj spočitavaju što nije prihvatila ponuđenu pomoć, kroz zajedničke policijske patrole i u okviru europske agencije Frontexa. Plenković sigurno na to ne može pristati – to bi bilo de facto priznanje da Hrvatska nije u stanju samostalno kontrolirati vlastitu državnu granicu, da joj za to treba vanjska pomoć, što bi Vladu, premijera i HDZ izložilo žestokim udarcima s desnice (Frontex se zasad spominje samo u kontekstu pomoći BiH).
Desnica trlja ruke
Desnica je ionako i dosad bila fokusirana na pitanje migracija i zaštite državne granice. Domovinski pokret, na primjer, najavljuje prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o ilegalnim migracijama koji im treba poslužiti kao mobilizacijski potencijal pred izbore. U slovenskom spuštanju rampe desnica će sigurno tražiti potvrdu da je njihova kritika na račun Plenkovića i HDZ-ove Vlade po pitanju granica opravdana.
Premijeru Plenkoviću je stoga odluka Ljubljane, koliko god bila očekivana ili u današnjem šengenskom prostoru uobičajna, stvorila hrpu potencijalnih političkih problema i to uoči ključne superizborne godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićev stvarni problem sa Schengenom: ako prihvati pomoć EU, priznat će da Hrvatska ne može kontrolirati svoje granice
Nakon manje od godine dana od ulaska u šengenski prostor, Slovenija opet uvodi kontrole na granici s Hrvatskom
Lani su države članice u 19 slučajeva produljile nadzor koji je na snazi još od 2015. Drugim riječima, slovenske kontrole mogu biti kratkog vijeka, no za to nema garancije. Plenkovića, pak, sljedeće godine čekaju izbori, na kojima bi ulazak u Schengen trebao biti jedan od njegovih glavnih aduta kod birača. To će biti malo teže prodati kao veliki uspjeh ako ispadne da ljudi na granici moraju pokazivati osobne dokumente
Slovenija podiže razinu sigurnosne prijetnje i spušta rampu: niti godinu dana otkako je Hrvatska pristupila šengenskom području susjedna država vraća kontrolu na granicu s Hrvatskom. Riječ je o svojevrsnom domino efektu – na ovaj potez vlasti u Ljubljani odlučile su se nakon što je istovjetnu mjeru najavila Italija na granici sa Slovenijom.
Odluka slovenske vlade nije previše iznenađujuća, s obzirom na situaciju unutar šengenskog prostora – koji bi, u teoriji, trebao biti bez kontrola, ali u praksi je često drugačije – i već ranije uvedene „pojačane kompenzacijske mjere“ za otkrivanje krijumčara ljudi. Ali za hrvatskog premijera ovo je politički itekako potencijalno nezgodno.
Sve je to tako, ali…
Predsjednik Vlade Andrej Plenković danas je nastojao umanjiti značaj slovenske odluke, dovodeći je isključivo u vezu s talijanskom najavom, ističući da uvođenje graničnih kontrola „nije novitet“ u Schengenu, da se radi o privremenoj situaciji i da iste mjere u ovom trenutku već primjenjuje devet država članica.
Kontekst o kojem je govorio premijer nije nevažan: nakon velike izbjegličke krize 2015., šengensko područje je u permanentnom izvanrednom stanju u smislu da se granične kontrole non-stop vraćaju. U zadnjih osam godina to se dogodilo čak 280 puta, a samo prošle godine države članice su ponovno uvele ili produljile nadzor nad unutarnjim granicama u 28 navrata.
Osim toga, Austrija ima kontrole na granici sa Slovenijom i ovoga tjedna je notificirala da ih namjerava produljiti do svibnja 2024., a sada kontrole najavljuje i Italija. To je također bitan kontekst za slovensku odluku.
Koliko će to trajati?
Zasad je poznato da će Slovenija uvesti kontrole na sličan način kao Italija, na početno razdoblje od deset dana, od ove subote. No, ono što bi se moglo pretvoriti u politički problem za hrvatsku Vladu jest trajanje tih kontrola.
Schengenska pravila kažu da ponovno ‘dizanje granica’ mora biti razmjerno i vremenski ograničeno – počevši od deset dana u hitnim situacijama pa do maksimalno šest mjeseci, skupa s produljenjima – ali u praksi to nije uvijek tako.
Lani su države članice u 19 slučajeva produljile nadzor koji je na snazi još od 2015. Drugim riječima, slovenske kontrole mogu biti kratkog vijeka, no za to nema garancije. Plenkovića, pak, sljedeće godine čekaju izbori, na kojima bi ulazak u Schengen trebao biti jedan od njegovih glavnih aduta kod birača. To će biti malo teže prodati kao veliki uspjeh ako ispadne da ljudi na granici moraju pokazivati osobne dokumente.
Problemi na granici
Drugo, objašnjenja iz Ljubljane o situaciji na granici – službena i neslužbena – nisu laskava za hrvatsku Vladu. Slovenski ministar unutarnjih poslova Boštjan Poklukar potvrdio je za N1 da je razlog uvođenja mjera porast opasnosti od terorizma nakon događanja u europskim zemljama. No, isto tako je iz njegovih riječi jasno da u Ljubljani nisu baš impresionirani hrvatskim nadzorom nad vanjskom granicom.
Iz medijskih izvješća proizlazi da Hrvatskoj spočitavaju što nije prihvatila ponuđenu pomoć, kroz zajedničke policijske patrole i u okviru europske agencije Frontexa. Plenković sigurno na to ne može pristati – to bi bilo de facto priznanje da Hrvatska nije u stanju samostalno kontrolirati vlastitu državnu granicu, da joj za to treba vanjska pomoć, što bi Vladu, premijera i HDZ izložilo žestokim udarcima s desnice (Frontex se zasad spominje samo u kontekstu pomoći BiH).
Desnica trlja ruke
Desnica je ionako i dosad bila fokusirana na pitanje migracija i zaštite državne granice. Domovinski pokret, na primjer, najavljuje prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o ilegalnim migracijama koji im treba poslužiti kao mobilizacijski potencijal pred izbore. U slovenskom spuštanju rampe desnica će sigurno tražiti potvrdu da je njihova kritika na račun Plenkovića i HDZ-ove Vlade po pitanju granica opravdana.
Premijeru Plenkoviću je stoga odluka Ljubljane, koliko god bila očekivana ili u današnjem šengenskom prostoru uobičajna, stvorila hrpu potencijalnih političkih problema i to uoči ključne superizborne godine.