Predizborna atmosfera
Granične kontrole ovih su dana zagrijale i atmosferu između Njemačke i Poljske. Berlin pojačava kontrole na granici, ali u Varšavi su bijesni na aluzije da to ima veze s nedavnim skandalom oko šengenskih viza. Poljska istovremeno uvodi nasumične kontrole vozila na granici sa Slovačkom kako bi spriječila ilegalne prelaske i razmatra uvođenje provjera na granici s Njemačkom.
Kao i u Mađarskoj, pitanje migracija i kontrole državnih granica jedna je od ključnih tema za konzervativnu vladajuću stranku Pravo i pravda (PiS). A u listopadu ih čekaju izbori i nisu sigurni hoće li nakon njih uspjeti formirati vladu i ostati na vlasti. Zato, da se poslužimo riječima predsjednika Sabora, sigurno i oni „žele pokazati da drže stvari pod kontrolom“.
Pojmovna distinkcija
Jandroković se, dakako, nije referirao na Mađarsku, Njemačku ili Poljsku, već aktualnu situaciju između Hrvatske i Slovenije: niti deset mjeseci otkako smo ušli u Schengen, stanje se zakompliciralo pa su – zbog povećanog broja migrata koji pokušavaju ilegalno prijeći granicu – u Ljubljani odlučili pooštriti graničnu kontrolu.
Ne radi se o ponovnoj uspostavi unutarnjeg nadzora na granici, nego o „pojačanim kompenzacijskim mjerama“, objašnjavaju nadležni ministri s jedne i druge strane granice. Slovenska policija ih provodi u područjima uz granicu, a njezine su aktivnosti prvenstveno usmjerene na otkrivanje krijumčara. Dakle, sprečavanje kriminalnih aktivnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tu distinkciju između unutarnjih kontrola, koje bi de facto bile suspenzija šengenskog ražima na granici, i kompenzacijskih mjera naglašava i hrvatski ministar Davor Božinović. U svakom slučaju, ponovno uvođenje sustavnog nadzora bilo bi za slovensku stranu daleko zahtjevnije jer bi, među ostalim, o tome morali četiri tjedna unaprijed notificirati Bruxelles i Hrvatsku. To ovdje nije slučaj.
Običan dan u Schengenu
Slovenski potez, međutim, nije nimalo neuobičajen u današnjem šengenskom prostoru: područje, koje je u teoriji jedna od najvećih zona bez ikakvih graničnih kontrola na svijetu, u praksi već godinama ne funkcionira onako kako je bilo zamišljeno. Nakon velike izbjegličke krize 2015. zemlje članice su čak 280 puta uvodile granične provjere na unutarnjim granicama – dakle, tamo gdje ih ne bi smjelo biti.
Dapače, u nekim slučajevima radi se o toliko dugotrajnoj praksi, da je odavno prestala biti vijest. U izvještaju o stanju Schengena za 2022., objavljenom u svibnju, Europska komisija notirala je da su države članice lani „ponovno uvele ili produljile nadzor unutarnjih granica u 28 navrata, od čega se 19 odnosi na produljenje postojećeg dugotrajnog nadzora unutarnjih granica koji je na snazi od 2015.“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nezgodno za premijera
Unatoč statistici ili minucioznim objašnjenjima ministra Božinovića o razlici između kompenzacijskih mjera i unutarnjih graničnih kontrola, politički je situacija izuzetno nezgodna za hrvatskog premijera. Andrej Plenković redovito prezentira ulazak u Schengen, skupa s uvođenjem eura, kao golemo postignuće svoje Vlade.
Prije pet dana išao je toliko daleko da je SDP optužio da su, u dosluhu s europskim kolegama iz iste političke grupacije, maltene opstruirali hrvatski ulazak u šengenski prostor – optužba koju su u oštroj službenoj reakciji europski socijalisti odbacili kao širenje lažnih vijesti. Iz te je epizode potpuno jasno koliko je premijeru neobično stalo da se njegovoj Vladi i njemu priznaju zasluge za Schengen.
Kao i za euro – čije je uvođenje, međutim, bilo sasvim zasjenjeno neugodnim vijestima o poskupljenjima. Sada bi se, pak, priča o Schengenu mogla okrenuti u priču o slovenskim kontrolama što desna oporba već obilato koristi. Vladi i premijeru stoga ova situacija nikako ne može biti po volji. Jer, kako je to lijepo objasnio predsjednik Sabora, „bliže se izbori“ i sigurno „žele pokazati da drže stvari pod kontrolom“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako su slovenske kontrole potpuno zasjenile grandiozan uspjeh Vlade o kojem premijer ne prestaje pričati
Uvođenje pojačanih kontrola, iako nije suspenzija šengenskog režima, zasjenjuje priču o grandioznom uspjehu Vlade
Samo lani države članice ponovno su uvele ili produljile nadzor unutarnjih granica u 28 navrata. Slovenski potez stoga nije ništa neuobičajeno u današnjem Schengenu, ali je za Vladu Andreja Plenković politički nezgodan. I to baš sad, pred superizbornu godinu
Gordan Jandroković je u pravu. „Bliže se europski izbori“, kaže predsjednik Hrvatskog sabora, pa vlasti svake zemlje „žele pokazati da drže stvari pod kontrolom“. U ovom konkretnom slučaju, radi se o kontroli državnih granica: devet mjeseci pred izbore za Europski parlamenta to pitanje, usko vezano s migracijama, postaje jedna od glavnih predizbornih tema u članicama Europske unije.
Mađarski premijer, tvrdolinijaš Viktor Orban već u istupima koristi militaristički izričaj, spominje „pokušaje proboja“ granice, i najavljuje novu rundu okršaja s – kako ih napadno oslovljala – „briselskim birokratima“, nezadovoljan što je EU u lipnju dogovorila novi pakt o migracijama, unatoč protivljenju Mađarske. „Sad je rujan, a jasno je da je pakt već propao“, proglašava slavodobitno Orban.
Predizborna atmosfera
Granične kontrole ovih su dana zagrijale i atmosferu između Njemačke i Poljske. Berlin pojačava kontrole na granici, ali u Varšavi su bijesni na aluzije da to ima veze s nedavnim skandalom oko šengenskih viza. Poljska istovremeno uvodi nasumične kontrole vozila na granici sa Slovačkom kako bi spriječila ilegalne prelaske i razmatra uvođenje provjera na granici s Njemačkom.
Kao i u Mađarskoj, pitanje migracija i kontrole državnih granica jedna je od ključnih tema za konzervativnu vladajuću stranku Pravo i pravda (PiS). A u listopadu ih čekaju izbori i nisu sigurni hoće li nakon njih uspjeti formirati vladu i ostati na vlasti. Zato, da se poslužimo riječima predsjednika Sabora, sigurno i oni „žele pokazati da drže stvari pod kontrolom“.
Pojmovna distinkcija
Jandroković se, dakako, nije referirao na Mađarsku, Njemačku ili Poljsku, već aktualnu situaciju između Hrvatske i Slovenije: niti deset mjeseci otkako smo ušli u Schengen, stanje se zakompliciralo pa su – zbog povećanog broja migrata koji pokušavaju ilegalno prijeći granicu – u Ljubljani odlučili pooštriti graničnu kontrolu.
Ne radi se o ponovnoj uspostavi unutarnjeg nadzora na granici, nego o „pojačanim kompenzacijskim mjerama“, objašnjavaju nadležni ministri s jedne i druge strane granice. Slovenska policija ih provodi u područjima uz granicu, a njezine su aktivnosti prvenstveno usmjerene na otkrivanje krijumčara. Dakle, sprečavanje kriminalnih aktivnosti.
Tu distinkciju između unutarnjih kontrola, koje bi de facto bile suspenzija šengenskog ražima na granici, i kompenzacijskih mjera naglašava i hrvatski ministar Davor Božinović. U svakom slučaju, ponovno uvođenje sustavnog nadzora bilo bi za slovensku stranu daleko zahtjevnije jer bi, među ostalim, o tome morali četiri tjedna unaprijed notificirati Bruxelles i Hrvatsku. To ovdje nije slučaj.
Običan dan u Schengenu
Slovenski potez, međutim, nije nimalo neuobičajen u današnjem šengenskom prostoru: područje, koje je u teoriji jedna od najvećih zona bez ikakvih graničnih kontrola na svijetu, u praksi već godinama ne funkcionira onako kako je bilo zamišljeno. Nakon velike izbjegličke krize 2015. zemlje članice su čak 280 puta uvodile granične provjere na unutarnjim granicama – dakle, tamo gdje ih ne bi smjelo biti.
Dapače, u nekim slučajevima radi se o toliko dugotrajnoj praksi, da je odavno prestala biti vijest. U izvještaju o stanju Schengena za 2022., objavljenom u svibnju, Europska komisija notirala je da su države članice lani „ponovno uvele ili produljile nadzor unutarnjih granica u 28 navrata, od čega se 19 odnosi na produljenje postojećeg dugotrajnog nadzora unutarnjih granica koji je na snazi od 2015.“.
Nezgodno za premijera
Unatoč statistici ili minucioznim objašnjenjima ministra Božinovića o razlici između kompenzacijskih mjera i unutarnjih graničnih kontrola, politički je situacija izuzetno nezgodna za hrvatskog premijera. Andrej Plenković redovito prezentira ulazak u Schengen, skupa s uvođenjem eura, kao golemo postignuće svoje Vlade.
Prije pet dana išao je toliko daleko da je SDP optužio da su, u dosluhu s europskim kolegama iz iste političke grupacije, maltene opstruirali hrvatski ulazak u šengenski prostor – optužba koju su u oštroj službenoj reakciji europski socijalisti odbacili kao širenje lažnih vijesti. Iz te je epizode potpuno jasno koliko je premijeru neobično stalo da se njegovoj Vladi i njemu priznaju zasluge za Schengen.
Kao i za euro – čije je uvođenje, međutim, bilo sasvim zasjenjeno neugodnim vijestima o poskupljenjima. Sada bi se, pak, priča o Schengenu mogla okrenuti u priču o slovenskim kontrolama što desna oporba već obilato koristi. Vladi i premijeru stoga ova situacija nikako ne može biti po volji. Jer, kako je to lijepo objasnio predsjednik Sabora, „bliže se izbori“ i sigurno „žele pokazati da drže stvari pod kontrolom“.