Poduzetnik kojeg su biskupi pokrali očajan je zbog pravosuđa. Sad je spavao pred Uskokom

Prvo odredište bio mu je Vrhovni sud. Predsjednika Radovana Dobronića, veli, htio je osobno upoznati s nepravdama koje mu, smatra, nanosi hrvatsko pravosuđe. Na neobičan način. Dvije prikolice iz Osijeka dovukao je na Zrinjevac, ali su ga zbunile skele i platnene zavjese koje su, zbog građevinskih radova, postavljene na zgradi Vrhovnog suda i zakrilile njeno pročelje, pa je greškom otišao pred obližnji Županijski sud.

Policija bila susretljiva, dali mu upute

Čim je u rano jutro prošlog četvrtka ondje, na nogostupu, pred ulazom u Županijski sud, parkirao prikolice s jumbo-plakatima, strčali su se pravosudni policajci. Naredili su da odmah odveze prikolice s likovima 24 pripadnika ”Udružene zločinačke organizacije”, kako je nazvao dvojicu biskupa, nekoliko sudaca Općinskog, Županijskog i Trgovačkog suda u Osijeku, Visokog trgovačkog suda, Općinskog i Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, te odvjetnikâ i sudskih vještaka.

Odbio je pa su pozvali policiju, a Ravlić je u međuvremenu shvatio da je pogriješio adresu. Dečkima iz osiguranja Županijskog suda, kaže, laknulo je, pa su ga rado uputili pred Vrhovni sud, samo da ode ispred njihovih vrata.

Tako se, već oko sedam izjutra, tog toplog dana srpnja, našao nekoliko stotina metara dalje, pred zgradom Vrhovnog suda. Veli, i policija je bila susretljiva, čak su mu objasnili kako najkraćim putem do tamo prevesti prikolice. Sat kasnije, u kratkim hlačama i tenisicama, ušao je u zgradu Vrhovnog suda i šokiranim djelatnicima osiguranja rekao kako se želi susresti s predsjednikom, Radovanom Dobronićem.

Tražio sastanak s Dobronićem

“Bio sam svjestan da dress code nije najpriličniji za iskazivanje poštovanja prema najvišoj pravosudnoj instituciji, ali moje poštovanje prema sudu iskazao sam vozeći od Osijeka do Zagreba punih pet sati da bih u cik zore stigao u glavni grad”, kaže Ravlić.

Pitali su ga naravno, je li sastanak dogovoren. Odgovorio je kako nije, ali da je spreman čekati koliko god treba da predsjednik Vrhovnog suda nađe malo vremena i za njega. Inzistirao je da ga osoba na osiguranju telefonski spoji s tajnicom predsjednika Vrhovnog suda što su ovi nevoljko učinili. I kad su ga napokon spojili, upitala je li sastanak dogovoren. Odgovorio je kako nije i ponovio da je voljan čekati koliko god treba. Rekla je kako se ipak, bez najave i ranijeg dogovora, ne može doći do predsjednika Vrhovnog suda, pa ga upitala za razlog dolaska.

Rekao sam, kaže Ravlić, kako sam ih već ranije obavijestio o problemu s kojim su suočavam, ali kako nije bilo dogovora odlučio sam osobno doći.

Iduća postaja Visoki trgovački sud

Pitala je imam li kakve papire, dokaze. Uzvratio sam pitanjem: “Gleda li vaš ured na ulicu?” Odgovorila je potvrdno pa sam je zamolio da pogleda kroz prozor i da će vidjeti sve dokaze. I predložio da isto to, ako je u zgradi, učini i predsjednik Vrhovnog suda. Nakon nekoliko minuta, dok sam strpljivo u predvorju suda držao slušalicu, rekla je kako je predsjednik upoznat s mojim problemom, ali da me ne može primiti, jer bi u tom slučaju jednoj strani, a to se odnosilo na mene, na neki način, dao prednost.

Savjetovala je da sve što imam odnesem u prostoriju suda, na urudžbeni zapisnik. Rekao sam da mi dress code nije najprimjereniji, da u kratkim hlačama, majici i patikama hodam po sudu, ali je dogovorila kako to nije važno, pa sam se uputio na urudžbeni zapisnik i predao priopćenje, kratku promemoriju cijelog slučaja, kakvu sam već ranije dijelio novinarima.

Na sljedećoj destinaciji dvodnevne zagrebačke turneje, Visokim trgovačkim sudom, u Ulici Petra Berislavića, imao je više sreće. Nakon što je prošao sličnu proceduru kao i na Vrhovnom udu i tajnici objasnio kako će, bez obzira što nije najavljen, čekati koliko god treba, za nekih pola sata, u crnim kratkih hlačama, majici kratkih rukava iste boje i bijelim tenisicama, uspio je doći u ured predsjednika Ivice Omazića.

‘Objasnio sam mu svu nepravdu’

“Ubrzo smo prešli na ti”, opisuje Ravlić razgovor koji je uslijedio. “Objasnio sam Omazecu, vrlo pristojnom čovjeku, svu nepravdu koju mi je nanijelo pravosuđe, a među kojima su bili i suci osječkog Trgovačkog suda, kao i njegovog, Visokog trgovačkog suda. Pitao sam kako je moguće da se ne providi pravomoćna i ovršna presuda VTS-a, zbog čega sam ostao bez 1,8 milijuna kuna”, kaže.

I ne samo to: moja tvrtka RSMS, kojoj je Đakovačko-osječka biskupija ostala dužna jer nije platila radove na gradnji duhovno-rekreacijskog centra Emaus, zbog minusa od nekih 400.000 kuna završila je u stečaju. Da sam od Biskupije uspio pravomoćnom ovrhom naplatiti onih 1,8 milijuna kuna, bez problema bih podmirio dug RAMS-a i nastavio poslovanje.

Ali su me prevarili. Biskupija je svoj Caritas namjerno gurnula u stečaj, brisan je iz Sudskog registra, a Općinski sud u Osijeku onemogućio je isplatu njihovog duga uvaživši žalbu kojom traže odgodu vraćanja duga do završetka revizije na Vrhovnom sudu. Za moju tvrtku nisu imali ni trunke razumijevanja, gurnuta je u stečaj.

S prikolicama pred zgradu Uskoka

Ravlić veli kako mu je predsjednik VTS-a rekao da on ne može utjecati na rad i odluke sudaca. “Uzvratio sam kako to svi govore, kako na očite nepravde sliježu ramenima i prst uvijek upiru na druge a onda se cijelo društvo zgraža kada neki očajnik uzme pravdu u svoje ruke, pa se dogodi masakr kakav se zbio na šibenskom području prije godinu, kada je Branko Koloper počinio zločin u kojem je život izgubilo petero ljudi. Omazec je obećao da će sve ispitati, a ja sam se, sa svoje dvije prikolice uputio u Vlašku, pred zgradu Uskoka”, kaže.

Htio je da ga ondje primi ravnateljica Vanja Marušić, pa kad je na uskom nogostupu pred zgradom Uskoka parkirao dva automobila (cijelo vrijeme s njim je bio i prijatelj koji je vozio drugu crnu Toyotu), ponovio se već dva puta odigran scenarij. Nije najavio dolazak, pred Uskok je stigao pred kraj radnog vremena, rekli su da ga ravnateljica ne može primiriti, pa je razgovarao s jednim od njenih zamjenika koji se nije htio predstaviti.

Prespavao u parkiranom automobilu

Ravlić je šefici Uskoka htio ispričati kako u Osijeku nisu željeli postupati temeljem njegovih kaznenih prijava podnesenih protiv dvojice biskupa, jer nitko ne želi raditi na štetu Crkve.

“Ali moje prijave nisu bile podnesene protiv Crkve, već protiv konkretnih osoba, dvojice đakovačko-osječkih biskupa”. veli Ravlić. Dodaje kako je jednom od zamjenika ravnateljice Uskoka, koji se nije želio predstaviti, rekao da će prenoćiti u automobilu parkiranom u Vlaškoj 116. I tako je i uradio. U kasnim popodnevima satima ponovno je ušao u zgradu i pitao osobu na osiguranju mogu li ostaviti mobitele na punjenju i tijekom noći, te ako zatreba koristiti toalet, na što je ovaj odgovorio kako je to potpuno nemoguće.

Pa smo se, kaže Ravlić, nekako snašli na Kvaternikovom trgu, u javnom WC-u tamošnjeg pothodnika. I prespavali u parkiranim automobilima, pred zgradom Uskoka.

Opet pred Hrvatsku biskupsku konferenciju

Ujutro, sljedećeg dana, u petak, ponovno je došao u ured Uskoka i ponovno su mu rekli da ga ravnateljica Marušić neće moći primiti te da pokuša oko 13.30. Ali kad je u to vrijeme ušao u predvorje Uskoka ono je bilo puno članova nekog stranog izaslanstva pa su mu rekli da ga Vanja Marušić neće moći primiti. I tada se odlučio otići na završnu destinaciju svoje duge zagrebačke turneje koju je ranije već posjetio – zgradu Hrvatske biskupske konferencije, na Ksaveru.

Kad je ondje bio početkom lipnja sa svojim prikolicama na kojima je tada bio jumbo plakat Svetog oca Franje, te đakovačko-osječkih biskupa Marijana Srakića i Đure Hranića, uz tekst ”Oprosti im oče jer ne znaju što čine”, obećali su da će ga primiti generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, dr. Krunoslav Novak, no nije uspio doći do njega. Sada, mjesec dana kasnije, ponovno je pokušao.

Zvali mu policiju, sad čeka rezultate turneje

“Zaštitar je bio grub, pitao jesam li najavljen, rekao sam da jesam još prije mjesec dana, pa je on otišao provjeriti. Rekao je kako nikakva najava mog dolaska ne postoji. Onda je, kad nisam htio napustiti ulazni hodnik, pozvao policiju. Kad je stiglo dvoje policajaca, rekao im je kako pokušavam ući u ured generalnog tajnika bez najave. Pa su i oni zajedno s njim otišli na kat uvjeriti se jesam li najavljen. Vratili su se i rekli da nikakve najave mog dolaska nema i pitali imam li o tome pisani poziv.

Kasnije, pred zgradom, kad sam izašao i uputio se pred moje dvije prikolice sa slikama udružene zločinačke organizacije, policajci su uljudno rekli kako su morali doći i postupiti jer im je upućen poziv iz Hrvatske biskupske konferencije i kako oni samo rade svoj posao”, kazao je.

Ravlić kaže kako će sada čekati neko vrijeme da vidi rezultat svojih posjeta Zagrebu, a ne dogodi li se ništa sprema nove akcije. Ustrajan je istjerati pravdu. Kakve će korake dalje poduzeti, po običaju ne najavljuje.