Premijer insinuira kako strane sile plaćaju oporbu da ga sruši. Zvuči smiješno, ali to mu je najopasniji ispad dosad

U svega 15 minuta izjave, Plenković je na red pozvao i cijeli niz aktera demokratskog društvenog života. Primjerice, medije

Čini se, ukratko, da Hrvatska hitajući prema desetoj godišnjici ulaska u Europsku uniju, odlazi sve dalje i dublje od demokratskih standarda za koje smo se, tog 1. srpnja 2013. godine, naivno ponadali da su trajno uklesani u njen društveni kod. Da je mrak u kojem jedan uzdrmani političar iz korumpirane vlasti isljeđuje političke protivnike i medije ostao daleko iza nas

Da je premijer Andrej Plenković ozbiljno izgubio ozbiljan doticaj sa stvarnošću, jasno je već duže vrijeme. Da ga je, međutim, izgubio baš toliko da najavljuje ispitivanja oko namjere oporbe da dođe na vlast, nova je i zastrašujuća progresija prema autokraciji od strane jednog demokratski izabranog političara.

Plenković, koliko se zna zasad samo prijetnjama, pokušava uobičajenu političku dinamiku prikazati mračnom, po mogućnosti od Putina financiranom zavjerom protiv njegove, inače potpuno fenomenalne vlasti. U zemlji koja pamti prisluškivanja novinara i oporbenih političara pod paskom, eto slučajno, upravo njegove stranke, malo je tako opasnih javnih istupa kao ovaj kojim se navaljuje istraga oporbenog djelovanja.

Ispitat će? A tko to točno?

Može se, jasno, biti i sarkastičan. Jer kad predsjednik Vlade kaže, govoreći o ispitivanjima oko Ine na Antikorupcijskom vijeću Hrvatskog sabora, da se radi o “orkestriranoj operaciji i akciji, točno jasno vidljivih i prepoznatljivih aktera”, samo što još “moramo vidjeti koliko je samo ona unutarnja, a koliko vanjska”, te doda da je to “jedino pitanje o kojem još trebamo malo detaljnije povesti računa i to ćemo isto tako ispitati”, nije lako suspregnuti ni smiješak.

Ispitat će? A tko to? DORH i USKOK u čiju se neovisnost par rečenica ranije ritualno zaklinjao? Stranka, barem koliko se zna, nema istražna tijela. Osim ako će za nju, kao prije više od dva desetljeća, posao odrađivati obavještajno podzemlje. No, ni to nije jednostavno kao nekad, jer na Pantovčaku nije Franjo Tuđman, nego se nešto o tajnim službama izvještava – “onog” Zorana Milanovića.

Možda da predlože Grmoji?

Kako će onda Plenković “malo detaljnije povesti računa” i “ispitati” tko financira djelovanje hrvatske oporbe koja bi, sasvim nečuveno, htjela zamijeniti trenutnu vlast? Možda saborsko istražno povjerenstvo? Ali, eh nesreće, priča od koje bi to povjerenstvo moralo krenuti je Ina, a znamo što u svim sličnim slučajevima pokazuje HDZ-ova većina u Saboru – veliki, crveni znak STOP. Jer, istraga traje. Ima istrage, nema povjerenstva.

Jedino da predlože Nikoli Grmoji da sazove sjednicu Antikorupcijskog vijeća i na svjedočenje pozove one koji bi mogli imati saznanja o tome tko orkestrira akciju oporbe? Čovjeku očito ide to sa saslušanjima, pa zašto ne probati iskoristiti i tu mogućnost…

Oporba nije jedina

No, iako je Plenkovićev ispad, eto, u jednu ruku jeftino smiješan, ne smije ga se podcjenjivati. Radi se o snažnom autokratskom udaru na same temelje političkog sustava višestranačke demokracije. Koji, pritom, nije ograničen samo na prijetnje oporbi – one su tek početak široke liste protivnika, kako smo već ustvrdili, potpuno fenomenalne vlasti.

U svega 15 minuta izjave, od čega je skoro polovica otišla na uobičajeno ponavljanje podataka koji bi imali pokazati grandioznost navodnog uspjeha aktualne državne administracije, Plenković je na red pozvao i cijeli niz aktera demokratskog društvenog života. Primjerice, medije.

Pišem Kragujevac, pamtim Moskva

Jer, eto, kako je rekao, hrane javnost pričama o aferi u Ini, umjesto briljantnim Vladinim paketom za pomoć građanima u krizi od 21 milijardu kuna (nemojte mu reći za ovu analizu, vidite da je ljut). Jer ta pomoć se, eto sad, doživljava kao nešto što je normalno, uobičajeno. “Kao da je, što bi rekao ovaj iz Kragujevca – sledovanje”, još jednom je Plenković u stilu izraza “mama lekarka” napao Peđu Grbina. Nema sumnje da će zbog ovakve pejorativne demonizacije ekavice Plenkovićevi koalicijski partneri iz SDSS-a javno iskazati žestoko nezadovoljstvo, a možda i razmisliti o prekidu suradnje.

Ili ipak neće, jer u autokratskom umu svemoćnog premijera, svi oni koji ukazuju na to da se ponavljanjem o “onom iz Kragujevca” radi o neukusnoj osobnoj i nacionalističkoj uvredi – karakteriziraju se kao – Grbinovi trbuhozborci. I to ne bilo kakvi, već oni koji su, kako je objasnio Plenković “uključeni u ovu operaciju” – dakle, rušenja Vlade – za koju tek treba ispitati je li orkestrirana izvana ili iznutra.

Zli mediji i još gore činjenice

Zli mediji su, pritom, posljednju anketu predstavili kao da je HDZ u padu, a premijer nam je objasnio da je stranka zapravo rasla. Istina, nije rekao da je rasla za 0,2 postotna boda (što je na razini statističke pogreške unutar statističke pogreške) i da joj je to drugi najniži rejting otkad je on vodi, ali dobro sad…

Svoje su, doduše između redaka, dobili i anketari, koji su, eto, baš usred afere o pljački Ine nazivali građane za rujansko ispitivanje javnog mnijenja. Istina, nije rekao da se anketa o kojoj je govorio već više od desetljeća uvijek provodi početkom mjeseca, ali dobro sad…

Naramak prijetnji uvijek dobro dođe

Da ta stvar s medijima bude još gora, piše se i kako Europska komisija razmišlja o pokretanju postupka protiv Hrvatske zbog odluke o tome da Ina mora sav domaći plin prodati HEP-u i to po unaprijed definiranoj cijeni. Plenković je na pitanje o tome definitivno izgubio živce.

“Što je to? Tko je izvor. Koje ime i prezime”, vikao je premijer, demantirajući da će biti bilo kakvih problema s Bruxellesom oko odluke o Ininom plinu. Plenković, jasno, zna da mu nitko od novinara neće reći ime i prezime izvora za svoje tekstove i da je garancija anonimnosti izvora abeceda novinarstva. Ali, malo vike i još jedan naramak prijetnji se lijepo uklopio u opću atmosferu nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a.

Sve dalje i dublje od 1. srpnja 2013. godine

Kao što su u priču o potpunoj, savršenoj neovisnosti institucija uklapa i premijerovo fenomenalno poznavanje stanja u aktualnoj istrazi oko Ine. Jer, kako je rekao i jučer, a ponavljao je on to već nekoliko puta – ova pljačka nema nikakve veze s HDZ-om, ona je djelo pojedinaca.

Za nekog tko nema ni najmanjeg pojma o izvidima, istrazi i svim tim DORH-ovima i Uskocima, radi se o nevjerojatno hrabroj izjavi. Jako puno toga ukazuje baš suprotno – da ima itekakve veze baš s njegovom strankom. Strankom čiji vukovarsko-srijemski ogranak vodi Plinaru istočne Slavonije, tvrtku koja je poslužila kao posrednik između Ine i OMS – upravljanja, onog koje je “okrenula” tu milijardu kuna. I sad, kako Plenković u takvim okolnostima i savršeno neupoznat s time što se događa u istrazi, može znati da će se pokazati kako pljačka doista nema nikakve veze s HDZ-om?

Čini se, ukratko, da Hrvatska hitajući prema desetoj godišnjici ulaska u Europsku uniju, odlazi sve dalje i dublje od demokratskih standarda za koje smo se, tog 1. srpnja 2013. godine, naivno ponadali da su trajno uklesani u njen društveni kod. Da je mrak u kojem jedan uzdrmani političar iz korumpirane vlasti isljeđuje političke protivnike i medije ostao daleko iza nas.