Progovorio pisac Putinovih govora, sada čovjek s ruske tjeralice: 'Nikad nije bio ovakav. Svi osjećaju da kolaps dolazi'

Nije nikada direktno komunicirao s Putinom

Priznao je rekao kako zapravo nije nikada direktno komunicirao s Putinom, budući da nije bio glavni pisac njegovih govora. Putin je, priča Galjamov, direktno komunicirao samo s najviše rangiranim piscem. “Premda sam i ja bio relativno visoko rangiran, nisam nikada direktno pričao s Putinom. Vidio sam ga mnogo puta jer sam bio na nekoliko sastanaka, kako javnih, tako i onih koji nisu bili za javnost. Nekada je na tim sastancima bilo samo nekoliko ljudi”, priča Galjamov.

Kako kaže, stekao je dojam da je Putin dobar menadžer. “Bio je vrlo racionalan i vrlo logičan. Stvarno u to vrijeme niste mogli zamisliti da će raditi ono što radi danas. Znao je postavljati pitanja i pazio je da ne radi pritisak na ljude dok je slušao njihove odgovore. Jer kad si veliki šef i ako izneseš svoje mišljenje, onda svi ostali ljudi pokušavaju podržati tvoje mišljenje, umjesto da izraze ono što zapravo misle”, prisjeća se Galjamov koji mu je pisao govore za vrijeme premijerskog mandata koji je preuzeo 2008. godine.

Putin ne podnosi da izgleda kao slabić

Kada je započeo rat, Galjamov priznaje da nije mogao vjerovati da se takav tip čovjeka, kojeg je pratio niz godina, pretvorio u ono što je danas.

“Shvatio sam da je ono što sam tada vidio bio Putin koji radi na nečemu što mu je bilo važno, ali ne od ključne važnosti. O tomu mu nije ovisio politički život i to nisu bile egzistencijalne prijetnje. Nije bila riječ o stvarima poput odnosa s NATO savezom ili s ruskom oporbom koja ga je pokušavala svrgnuti. U to doba se nije borio s osobnim napadima na svoj račun”, nastavlja Galjamov.

No, kada bi ga se optužilo da je napravio nešto krivo, Putin bi se, prema riječima Galjamova, pretvorio u posve iracionalnu i emotivnu osobu. “Jako je zaokupljen iskazivanjem snage. To je njegov fetiš, ne može zamisliti da izgleda slabo”, dodaje.

Rijetko je provjeravao govore

Galjamov priča da je Putin rijetko provjeravao govore unaprijed, najčešće samo tri ili četiri puta godišnje. Govori su se pisali u suradnji s administracijom, ministrima i zamjenicima zaduženima za to područje.

“Mi bismo pripremili govor, predali ga Putinu, a on bi ga možda pogledao tijekom vožnje do događaja gdje će ga održati. Putin je odličan govornik, stoga mu to nije bio problem. Kada bi vidio da želi nešto reći što ne piše u govoru, podigao bi pogled, rekao što misli, pa se potom vratio čitanju govora. Stoga, njegove provjere govora bile su vrlo rijetke, najčešće samo za vrlo bitne događaje”, kaže Galjamov.

Na pitanje Radio Slobodna Europa o tome koje je govore pisao, Galjamov kaže kako zapravo ne može tvrditi da je bilo koji Putinov govor njegov. “Budući da ga je on održao, to je njegov govor. Uvijek je bila riječ o kolektivnom radu. Nikada nije bio slučaj da sam napišeš govor i daš ga direktno Putinu. Uvijek je bilo još nekoliko ljudi koji su dodavali neke stvari. Dakle, nikada nije bila riječ o radu jedne osobe”, tumači.

Iz Kremlja su prijetili njegovoj obitelji

Galjamov već dulje vrijeme nije jedan od Putinovih govoropisaca. Ispričao je kako se točka pucanja dogodila 2014. godine, kada je otišao iz državne službe. “Pomislio sam si: nikad više. Odlučio sam da se više nikada neću vratiti u državnu službu, da neću više raditi za državu. Bilo je to 2014. godine, odmah nakon ilegalne ruske aneksije Krima. Druga prijelomna točka bila je 2018., kada sam već odlučio da sam u sukobu s Kremljom”, priča Galjamov.

Te 2018. godine radio je kao nezavisni politički savjetnik, no i dalje je imao prilično normalan odnos s administracijom. “Situacija se tada za njih počela mijenjati s loše na goru. Pao im je rejting, a prosvjedno raspoloženje počelo je rasti u zemlji. Počeli su s pritiskom na one koji su ih ranije javno kritizirali. Prije su ih tretirali s više poštovanja, ali tada su od njih počeli zahtijevati više odanosti. Govorili su: ‘Nećete dobiti ugovore osim ako ne govorite ovako kako vam mi kažemo'”, prisjeća se Galjamov.

S Kremljem je potom imao prvi sukob, pa drugi, pa onda i treći. Nastupili su novi sukobi, koji su kulminirali prijetnjom da će “gladovati i da neće imati novca za prehraniti obitelj”. “Istina, tada mi nisu prijetili zatvorom. Ne bih lagao o tome. Prijetili su mi da ću izgubiti sve ugovore i da neću moći raditi kao politički savjetnik u Rusiji. Tako sam odlučio preseliti svoju obitelj u Izrael. Zadnja prijelomna točka bio je početak ovog rata. Čim je počeo rat, ja sam ga počeo kritizirati. Otkazao sam sve svoje ugovore koje sam imao u Rusiji”, kaže Galjamov.

Nedavni Putinov govor ga je razočarao

Nedavnim velikim govorom koji je Putin održao Galjamov i nije baš impresioniran. “Nije rekao ništa bitno. On i dalje drži ‘lijepe govore’, ali promijenio se način. Njegove riječi sada znače vrlo malo, gotovo ništa. Sada treba djelovati. To je rat. Treba ga pobijediti. Ne možete pobijediti riječima. Ranije, za vrijeme mira, mogli ste govoriti, a riječi su vam funkcionirale. Nije bilo drugog načina bavljenja politikom. Sada su stvari potpuno drugačije. Ne možete dobiti rat samo riječima”.

“Dakle, kada on govori, ljudi žele čuti nešto što bi pokazalo da će on nešto promijeniti u svom ponašaju i djelovanju. No, on svaki puta samo ponavlja i potvrđuje da će raditi ono što je radio prije. Svi znaju da to ne vodi pobjedi. To neće donijeti rezultate. Svi čekaju. Ljudi znaju da se kreću prema ponoru. On mora promijeniti smjer”, kaže Galjamov.

“Svaki puta kada bi mogao reći nešto novo, on se okrene starim obrascima. Priča o Americi, o NATO savezu, o ukrajinskim fašistima. Ljudi su razočarani, a to je glavni problem s njegovim govorima sada. Takav je bio i njegov posljednji govor. Pokušao je normalizirati rat. Pokušao je normalizirati situaciju i pokazati kao da je sve pod kontrolom. Bilo je poput psihoterapije”, smatra Galjamov.

Jedina zanimljiva stvar u govoru

Galjamov kaže kako Putin nije bio uspješan u normalizaciji situacije, te da ljudi zaista shvaćaju da se stvari moraju promijeniti s njegovim ponašanjem, a ne s njegovim riječima. “Opet su vidjeli da zanemaruje stvarnost, koja mu ne dopušta ispunjavanje ciljeva koje si je postavio.

Dakle, jedina stvar koja je bila zanimljiva u tom govoru jest činjenica da je spomenuo buduće predsjedničke izbore. Svi su očekivali da će uvesti izvanredno stanje u zemlji, te da će izbori biti poništeni. Zanimljiv trenutak, budući da imamo još godinu dana do izbora”, tumači Galjamov, koji dodaje kako je to vjerojatno rekao sam Putin, jer niti jedan govoropisac to ne bi napisao. “To je njegova stvar, mi nismo pisali takve stvari. On je iz nekih svojih razloga odlučio to reći”, dodaje.

‘Svi osjećaju da kolaps dolazi’

Ruska elita želi stabilnost u državi. Rat nije samo loš za biznis, već prijeti režimu kolapsom. “Ljudi se stvarno boje da će, ako se nešto ne promijeni, ako ne prestane s onim što sada radi, to u konačnici dovesti do revolucije. I cijeli sustav bi se urušio. I sve elite, naravno, ne žele to. Stoga okončanje rata nije o moralu i etičnosti. Ruske elite su apsolutno nemoralne i vrlo su praktično nastrojene”, priča Galjamov.

Javnost također ne želi da im osnivač paravojne plaćeničke skupine Wagner, Jevgenij Prigožin, “trči okolo i prijeti čekićem”. “Situacija je apsolutno nenormalna. Sve ide prema nekom kolapsu. Nitko ne zna kako će taj kolaps izgledati, ali svi osjećaju da dolazi”, dodaje Galjamov, koji ističe kako mnogo toga ovisi o tome kako će završiti rat u Ukrajini. Ako Putin uspije izvući pobjedu, revolucija neće biti tako izgledna. No, i pobjeda bi izazvala određene prijepore između društva i vlasti.

Medvedev kao najizgledniji Putinov nasljednik?

Ako Putin ne dobije rat, Galjamov smatra kako neće uspjeti pridobiti Ruse na svoju stranu. “Cijeli njegov legitimitet temelji se na premisi da je on snažan i da stalno pobjeđuje. Ako izgubi, onda više neće biti tako snažan kao prije. Nestat će sva ta ‘čarolija’ i ljudi jednostavno više neće biti opčinjeni njime. Ta erozija legitimiteta već je krenula i počela je naglo ubrzavati. Za godinu ili dvije, Putin bi mogao postati omražen. Postao bi stari tiranin i diktator. Kada postane apsolutno nelegitiman, kada nema svoju bazu podrške, gdje sada ima barem 30 posto, mogao bi se suočiti s problemom puča ili vojnog udara”, smatra Galjamov.

S obzirom na to što se sve događa u ruskoj politici, Galjamov procjenjuje kako bi najizgledniji Putinov nasljednik mogao biti bivši predsjednik i premijer Dimitrij Medvedev. “Krajem prosinca Putin ga je imenovao za prvog zamjenika vojno-industrijske komisije, što daje velike ovlasti Medvedevu. On time može aktivno intervenirati u poslove sadašnje vlade – i tu je već vrlo aktivan. Putin je bio prilično nestabilan tijekom prošle godine. Ponekad je radio stvari koje su apsolutno nelogične ili su u suprotnosti sa stvarima koje je radio prije. No, ako u tome ima ikakve logike, onda je vjerojatno riječ o odluci da se promovira Medvedev”, kaže Galjamov.

Predviđa da će Medvedev u sljedećih nekoliko mjeseci biti imenovan novim ruskim premijerom, nakon što shvate da im je nova ofenziva propala. U tom slučaju, Medvedeva bi se imenovalo “političkim premijerom”, s pravim ovlastima, umjesto “tehničkog premijera” kao što je bio ranije. “Putin će mu dati ovlasti da kontrolira policiju i vojsku i reći mu: ‘Hej, samo naprijed, pobijedi u ratu. Sada si ti odgovoran za sve ovo'”.

Odanost Medvedeva Putinu je već testirana

Putin bi time, tumači Galjamov, odgovornost prebacio na svog nasljednika. “On ne želi snositi odgovornost za poraz. On je snagator i za njega je odgovornost za poraze najgora stvar koja se može zamisliti. Želi se uvjeriti da za to nije kriv, barem u svojim očima, svojim prijateljima, svojim sljedbenicima i povijesti. Stoga, gledano iz tog kuta, nije li bolje snositi odgovornost za neuspješan izbor nasljednika? Da, birao sam krivog nasljednika, ali nisam kriv za neuspjeh u ratu. Ako Medvedev izgubi, onda je to samo njegov poraz. Putin se može pokušati vratiti i reći: ‘Oprostite, on me iznevjerio. Sada ću morati sve početi ispočetka'”, kaže Galjamov.

U rujnu prošle godine Galjamov je u jednom svom izvješću naveo nekolicinu drugih osoba kao vjerojatnije kandidate za Putinovog nasljednika. No, Putin je u posljednje vrijeme počeo učvršćivati Medvedevljevu poziciju. “Ako se vodimo primjerima iz prošlosti, onda u posljednja dva mjeseca, iz nekog razloga, Putin gura Medvedeva. Mislim da Putin jednostavno vjeruje Medvedevu više nego drugima. Putin oko sebe ima mnogo odanih ljudi, no njihova odanost nije testirana. Kod Medvedeva je ona testirana. Medvedev je jedini bio iznad Putina četiri godine, od 2008. do 2012. godine. Tada je bio Putinov šef, a dalje je radio sve po dogovoru. Potom mu je vratio ‘prijestolje’. Vjerojatno je to bilo najvažnije, s Putinovog gledišta”, smatra Galjamov.

Navaljni kao ruski Mandela?

Što se tiče opozicije, ona je uglavnom u zatvoru ili u inozemstvu. Stoga Galjamov smatra da je jedino što oni mogu napraviti udružiti se i pokušati pronaći kandidata koji bi se suprotstavio Putinu. “Trebali bi pronaći kandidata koji pokazuje da je spreman razmišljati o budućnosti, budući da su sada svi preokupirani taktikama. U trenutnoj situaciji problem je što nitko nema potpunu viziju budućnosti. Ne možete provesti revoluciju ako ne ponudite svijetlu budućnost ljudima”, dodaje Galjamov.

Smatra kako zatvoreni disident Aleksej Navaljni ima prilično dobre šanse. “On je poput baterije i sada je na punjenju. On je u zatvoru i nije kriv za trenutni kolaps. Ljudi ga se i dalje sjećaju kao Putinovog glavnog neprijatelja. Prirodno bi bilo da kada se režim raspadne, da se ljudi okrenu Navaljnom i pitaju ga što on misli o svemu. On bi mogao postati ruski Nelson Mandela i dovesti jednu normalnu, miroljubivu politiku za Rusiju. Baš kako je bilo i 1990-ih”, zaključuje Galjamov.