Tko nakon Putina? Od superšpijuna do mesara: Ovo su ljudi koji bi mogli zavladati Rusijom kad padne s vlasti

Većina stručnjaka slaže se kako nije osobito vjerojatno da će Putin sam napustiti mjesto na čelu Ruske Federacije. Takav ishod mogao bi biti realan samo u slučaju da Putin osobno imenuje nasljednika, osobu od povjerenja koja dijeli njegovu viziju i sigurno će nastaviti provoditi njegovu politiku. Kao prvog kandidata za takav scenarij Politico predlaže Nikolaja Patruševa, čovjeka kojeg predstavljaju kao „Superšpijuna“.

Superšpijun

Kao najveću prednost Patruševa, bivšeg šefa špijunske agencije FSB, a sada tajnika Vijeća sigurnosti Rusije, Politico navodi to što s Putinom dijeli osjećaj neprijateljstva prema Zapadu općenito, a posebno prema Sjedinjenim Državama. Štoviše, Patruševljevi stavovi možda su još ekstremniji od Putinovih: na sastanku Vijeća sigurnosti nekoliko dana prije nego što je Putin naredio ulazak trupa u Ukrajinu u veljači, Patrušev je optužio Washington da slijedi skriveni plan kako bi doveo do “kolapsa Ruske Federacije”.

U prilog mu ide i to što je u posljednje vrijeme preuzeo aktivniju ulogu u ruskoj politici, budući da je Putin većinu vremena provodio u Kremlju. Tako je nedavno posjetio Kinu kako bi smirio rastuću zabrinutost koju eskalacija rata u Ukrajini izaziva među ruskim saveznicima. No, eventualnim predsjedničkim ambicijama ruskog špijuna u prilog ne ide njegova životna dob. Dvije je godine stariji od 69-godišnjeg Putina, pa će, i ako dođe na čelo države, vjerojatno biti samo prijelazna figura.

Poslušnik

Idući kandidat za nasljednika kojeg bi Vladimir Putin mogao sam izabrati je Dmitrij Medvedev. Nekima se činilo da se to već dogodilo 2008. godine, kada mu je Putin prepustio mjesto predsjednika, povukavši se na rezervni položaj ruskog premijera. No, ta zamjena poslova omogućila je Putinu da zadrži vlast u svojim rukama, poštujući ustavna ograničenja mandata. Medvedev je uredno grijao predsjedničku fotelju, pritom od Zapada dobivši pohvale da je modernizator kakvog je Rusija trebala.

Kada je njegov četverogodišnji mandat istekao, Medvedev je krotko dopustio Putinov povratak u Kremlj. Idućih je osam godina proveo kao premijer, prije nego što je 2020. postao zamjenik predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti, i time opet izravno podređen Putinu koji vodi to tijelo. Kako slikovito objašnjava Politico, čini se da je Medvedevljeva politička karijera nakon toga krenula nizbrdo, pa sada nastupa kao ludi pobornik nuklearnog rata čiji ispadi zabavljaju korisnike aplikacije Telegram. S 57 godina Medvedev je još uvijek dovoljno mlad da ponovno dođe na čelo Rusije, ali njegova se sudbina čini neodvojivo povezana s Putinovom.

Tjelohranitelj

Idući Putinov kandidat za mjesto na čelu Rusije mogao bi biti Aleksej Djumin, čovjek koji je jednom navodno spasio aktualnog predsjednika od napada medvjeda. Priča kaže da je tom prilikom ispraznio okvir službenog pištolja pred noge zvijeri koja je prijeteći stajala na vratima planinskog skloništa. Na temelju tog događaja Politico zaključuje da je Djumin neustrašivo lojalan, ali još uvijek human (medvjed je preživio). To bi mogle biti karakteristike koje Putin traži kod nasljednika, kako bi bio siguran da će mu ovaj omogućiti nesmetano uživanje ​​u mirovini.

Djumin je najistaknutiji veteran Savezne čuvarske službe, a također se iskazao na bojnom polju kao zapovjednik specijalnih snaga u operaciji pripajanja Krimskog poluotoka 2014. godine. Dvije godine kasnije Putin ga je imenovao za guvernera Tulske oblasti. Odani tjelohranitelj prema nekim je izvorima Putinov miljenik, ali baš bi ga taj status mogao učiniti ranjivim ako u Kremlju izbije borba za vlast – zbog njega je vjerojatnije da će se protiv Djumina udružiti kandidati s manjim šansama za preuzimanje mjesta na čelu Rusije.

Princ

Kao kandidata s najmanjim šansama za nasljednika kojeg bi Putin mogao sam izabrati Politico ističe Dimitrija Patruševa. Riječ je o sinu Nikolaja Patruševa, malo prije spomenutog bivšeg šefa FSB-a koji se nalazi na vrhu liste potencijalnih zamjena aktualnog predsjednika. Ovaj 44-godišnjak imenovan je ministrom poljoprivrede 2018. godine, nakon što je diplomirao na FSB-ovoj akademiji, i nakon mandata na čelu državne Ruske poljoprivredne banke.

Koliko god izgledi za njegov uspon na čelo Rusije bili slabi, mladi predsjednik mogao bi ublažiti strah dobrog dijela svijeta da će Rusija, suočena s porazom u Ukrajini, pokrenuti samoubilačku nuklearnu eskalaciju. To bi bilo sjajno za ostatak čovječanstva, ali pitanje je smatra li Putin takvu deeskalaciju poželjnim scenarijem.

Troika

Iduća grupa kandidata za Putinovog nasljednika koje izdvaja Politico vjerojatno ne bi bili izbor aktualnog predsjednika. Njihov dolazak na čelo zemlje moguć je ako bi Putin zaglavio u borbi različitih kremaljskih frakcija. Takav sukob ne bi bio ništa novo u povijesti Rusije, čiji su lideri s vlasti često odlazili ravno na groblje. Ako se tako nešto uskoro dogoditi Putinu, najbolje šanse da ga zamijeni mogla bi imati grupa saveznika, trijumvirat ili, sukladno ruskoj tradiciji, troika.

Najpoznatija takva grupacija na čelo Rusije, odnosno proširene verzije te zemlje, SSSR-a, došla je nakon smrti Josifa Visarionoviča Staljina. Vlast je u Sovjetkom Savezu 1953. godine preuzeo trijumvirat koji su činili Nikita Hruščov, Lavrentij Berija i Georgij Maljenkov. Troika je vladala kratko i raspala se kada su se ostala dvojica članova okrenula protiv omraženog šefa tajne policije, Berije. Nedugo nakon njegova smaknuća Hruščov je s vlasti izgurao Maljenkova i sam zavladao SSSR-om.

Mogućnost da se povijest ponovi Politico vidi u likovima nekoliko izuzetno moćnih članova Vijeća sigurnosti. Prema toj teoriji, najizgledniji kandidati za sastavljanje novog trijumvirata i zajedničko preuzimanje vlasti u Rusiji jesu ranije spomenuti Nikolaj Patrušev, zatim šef FSB-a Aleksander Bortnikov, ministar unutarnjih poslova Vladimir Kolokolcev i ministar obrane Sergej Šojgu. Sva četvorica zajedno, ili bilo koja kombinacija koja čini pravu, tročlanu troiku, možda bi mogla zamijeniti Vladimira Putina.

Premijer

Često spominjani članak ruskog ustava navodi kako u svim slučajevima kada predsjednik nije u stanju obavljati svoje dužnosti, “privremeno će ih obavljati” premijer. To stavlja Mihaila Mišustina u najbolju poziciju da preuzme dužnost vršitelja šefa države ako se Putin ozbiljno razboli ili bude ubijen. Mišustin (56) je bio glavni ruski poreznik prije nego što je imenovan premijerom 2020., kada je Putin progurao ustavne promjene koje su mu omogućile da postane de facto doživotni predsjednik.

Mišustin je Putina služio kao lojalni krizni menadžer, radeći na minimiziranju ekonomskih posljedica zapadnih sankcija. No, Politico vidi potencijal za zaokret: ako Putin bude onesposobljen, ustav mu izričito ne dopušta da se vrati na čelo države sve dok se potpuno ne oporavi. Pitanje je bi li Mišustin propustio takvu priliku.

Moskovljanin

I gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin mogao bi istupiti kao kandidat za Putinova nasljednika. Politico tu mogućnost vidi u slučaju da prosvjedi u glavnom gradu eskaliraju do točke u kojoj represija više nije održiva. U tom bi slučaju Sobjanin mogao biti pravi čovjek da sprovede urednu tranziciju vlasti. To, doduše, nije vrlo vjerojatan scenarij, budući da prosvjedi protiv Putinove naredbe o djelomičnoj mobilizaciji zasad nisu ni blizu razmjera potrebnih da ga se otjera iz Kremlja.

Tijekom 12-godišnjeg gradonačelničkog mandata, Sobjanin se pokazao kao kompetentan, ali nenadahnut političar. Obavio je pristojan posao učinivši metropolu ugodnijom za život. Uredio je parkove, obnovio povijesne zgrade i unaprijedio javni prijevoz, ali veliki dio tog napretka već je poništen ratom i sankcijama. Ovaj 64-godišnjak prethodno je bio guverner naftom bogate pokrajine Tjumenj, šef administracije Kremlja i potpredsjednik Putinove vlade.

Zatvorenik

Putinova odlučnost da izbriše Ukrajinu s karte svijeta proizlazi iz njegova straha da bi ga mogla pomesti “obojena” revolucija. Ukrajinci su ne jednom, već dvaput smijenili svoje vođe kroz mirne prosvjede, u Narančastoj revoluciji 2004.-2005. i prosvjedima na Euromaidanu desetljeće kasnije. U slučaju da se to ponovi u Rusiji, Politico sugerira dva kandidata za Putinova nasljednika.

Prvi na tom popisu je Aleksej Navalni koji je svjetsku slavu stekao kada je prije deset godina pomogao organizirati prosvjede protiv Putinova povratka na mjesto predsjednika. Te demonstracije – najveće u postsovjetskoj Rusiji – na kraju su propale. No, Navalni je ustrajao, uporno razotkrivajući korupciju i druga nedjela ruskih vlasti. Država je uzvratila otrovavši ga nervnim agensom i zatvorivši ga pod optužbom za prijevaru.

Navalni se i iz zatvora nastavlja suprotstavljati ratu. No, Politico procjenjuje kako su njegove šanse da slijedi Nelsona Mandelu na putu od zatvorske ćelije do predsjedničke pozicije prilično malene. Moguće je zamisliti scenarij u kojem je Putin svrgnut, a sljedeći ruski vođa u znak pomirenja sa Zapadom oslobađa političke zatvorenike. No, to bi bio tek prvi korak na dugom i složenom putu do vlasti u zemlji koja tek treba održati slobodne, poštene izbore.

Prognanik

Bivši naftni tajkun Mihail Hodorkovski još je jedan kritičar režima koji se sukobio s Putinom i izgubio. Sukob je završio tako što mu je oduzeto naftno carstvo, a on je bačen u zatvor na 10 godina, nakon čega je otišao u egzil. Njegova zaklada Otvorena Rusija, zabranjena u toj zemlji, nastavlja s kampanjom za reforme, ali sam Hodorkovski ne pokazuje ambiciju za trijumfalnim povratkom i preuzimanjem vodeće uloge u nekoj postputinovskoj Rusiji.

Ipak, Hodorkovski (59) snažno podupire ukrajinski otpor Rusiji, a nedavno je pozvao Zapad da napadnutoj zemlji isporuči više oružja. Ipak, njegov imidž nemilosrdnog poslovnog čovjeka nisu zaboravili stariji Rusi koji se još uvijek s gorčinom prisjećaju kaotičnih Jeljcinovih godina. Čak i ako ima ambicije za dolazak na čelo Rusije, pitanje je bi li narod prešao preko činjenice da je Hodorkovski bio dio oligarhijske kabale koja je sudjelovala u razornoj privatizaciji.

Mesar

Iako u modernoj Rusiji nije bilo uspješnih vojnih udara, bilo bi pogrešno isključiti mogućnost svrgavanja Putina u oružanoj pobuni. Politico predstavlja nekoliko igrača na koje treba pripaziti ako sljedećeg vladara Rusije bude birala vojska.

Ministar obrane Sergej Šojgu i Valerij Gerasimov, načelnik Glavnog stožera, nisu se proslavili tijekom dosadašnje kampanje u Ukrajini, što ih zapravo isključuje kao vjerodostojne vođe bilo kakvog poteza vojnog establišmenta u smjeru preuzimanja vlasti. No, postoji general koji je napredovao nakon što je stekao reputaciju zbog šokantne brutalnosti.

Riječ je o Mihailu Mizincevu, “mesaru iz Mariupolja”. Mizincev je vodio razornu opsadu Mariupolja u kojoj je poginulo više od 20.000 civila prije nego što je taj lučki grad pao u svibnju. Nedavno je unaprijeđen u zamjenika ministra obrane zaduženog za logistiku, dok Rusija nastoji zaustaviti najnoviju ukrajinsku ofenzivu i okončati mobilizacijski kaos u zemlji. Mizincev možda nije najistaknutiji kandidat za preuzimanje vlasti, ali treba ga držati na oku u danima koji dolaze.

Vojskovođa

Čečenski moćnik Ramzan Kadirov, koji sebe naziva “Putinovim pješakom”, jedan je od najistaknutijih pobornika ruskog rata u Ukrajini. Sukob često nastoji prikazati kao obračun između njegove osobne vojske “Kadirovaca” i ukrajinskih neprijatelja koje naziva neonacističkim “đavlima”. Međutim, njegove se trupe više ističu na TikToku, nego na bojištu.

Kadirov je uspješan, iako neotesan propagandist režima, čiji Telegram kanal broji više od 2,6 milijuna sljedbenika. Ipak, njegov pokušaj uspona prema čelu Rusije ne čini se osobito vjerojatnim, tvrdi pariški ekonomist Sergej Gurjev. “Kadirovljevi ljudi su opasni, ali omraženi”, kaže Gurjev, koautor knjige “Diktatori spina”, u kojoj se bavi karakteristikama suvremene tiranije. Vjerojatnije je, tvrdi Gurjev, da bi Kadirov u slučaju političkih nemira u Rusiji tražio više autonomije ili neovisnosti za Čečeniju.

Plaćenik

Kao posljednjeg kandidata za Putinova nasljednika Politico ističe Jevgenija Prigožina, oligarha kojeg zovu Putinovim “kuharom”, a najpoznatiji je po tome što vodi tajnovitu plaćeničku skupinu Wagner. Prigožin je nedavno snimljen kako drži regrutacijski govor u zatvorskom dvorištu, obećavajući osuđenicima slobodu ako se šest mjeseci budu borili za Rusiju u Ukrajini. Druge video snimke prikazuju ga kako helikopterom dolazi na noćni sastanak s pomoćnicima i prisustvuje sprovodu jednog od svojih boraca. “Wagnerovci mi govore da bi glasali za njega umjesto za Putina, a čini mi se da on miriše krv”, tweetao je Christo Grozev s istraživačke web stranice Bellingcat.

Kao preduvjet za uspješnu Prigožinovu kandidaturu za Putinova nasljednika Politico ističe potpuni poraz ruske vojske u Ukrajini. Dakle, velik dio teritorija na koji Rusija polaže pravo od 2014. trebao bi biti izgubljen, a horde nezadovoljnih, razočaranih vojnika morale bi se vratiti kućama. “Moralo bi doći do apsolutno katastrofalnog kolapsa države”, kaže autor Mark Galeotti, koji je napisao knjige o ruskoj povijesti, ratovanju, špijunaži i organiziranom kriminalu.

Ne postoji takav presedan u kasnoj imperijalnoj, sovjetskoj i suvremenoj povijesti: najbliža paralela bili bi revolucionarni događaji 1905. i 1917. koji su uslijedili nakon vojnih katastrofa u ratu protiv Japana i Prvom svjetskom ratu. Godine 1905. car Nikolaj II zadržao se na vlasti pristajući na ograničene demokratske reforme. U veljači 1917. godine, njegovo svrgavanje dovelo je do formiranja liberalne privremene vlade, a boljševički revolucionari predvođeni Vladimirom Lenjinom preuzeli su vlast u listopadu te godine, podsjeća Politico.